Spomen na 150. obljetnicu rođenja Antuna Gustava Matoša – jednog od najznačajnijih hrvatskih književnika
Antun Gustav Matoš ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti te se smatra jednim od najznačajnijih i najosebujnijih književnih glasova svog vremena.
Svevremene i aktualne pjesme, oštre kritike i feljtoni, kozmopolitske novele i univerzalna estetska vrijednost iznikla tijekom 14 godina lutanja Europom – Matoš je utkan u temelje hrvatskog kulturnog identiteta.
Život pun polemika i urbanih ideja
Matoš je rođen u Tovarniku 13. lipnja 1873., ali od djetinjstva živi u Zagrebu, gdje pohađa osnovnu školu i gimnaziju. Nakon srednje škole upisao je Vojni veterinarski fakultet u Beču koji nije uspio završiti pa je 1893. godine otišao u vojsku iz koje je samo godinu dana kasnije dezertirao te iz Austrije pobjegao u Srbiju.
Matoš je dva puta ponavljao sedmi razred jer nije mogao dobiti pozitivnu ocjenu iz propedeutike i fizike te, ni više ni manje, iz hrvatskoga jezika kod znamenitog jezikoslovca, profesora Ivana Broza.
Nakon što je došao u Beograd 1894. godine, često je boravio u kavani „Daradneli” gdje je upoznao mnogo književnika, glumaca i novinara. Neko je vrijeme držao instrukcije kod obitelji Saračević, a kasnije je svirao violončelo i radio kao novinar pišući članke za „Nadu” čiji je urednik bio Silvije Strahimir Kranjčević. Pisao je i za druge časopise kritike i osvrte na književni i kazališni život Beograda te mnoge priče i romane. Početkom 1898. nakratko je boravio u Münchenu, Beču i Ženevi, a zatim otišao u Pariz, gdje je ostao pet godina.
Pariško je razdoblje bilo odlučujuće u formiranju Matoševih estetičkih načela. Temeljito se upoznao s najnovijim umjetničkim kretanjima, a osobito su bila značajna iskustva s pjesništvom Charlesa Baudelairea, francuskih parnasovaca i simbolista te s proznim djelom Edgara Alana Poea, Paula Mériméea i Guya de Maupassanta.
God. 1904. vratio se u Beograd, gdje je ostao do konačnoga povratka u Zagreb 1908., kada je bio pomilovan. Ubrzo iza toga uspijeva položiti ispite za učitelja, no nikada se neće stalno zaposliti. U Zagrebu se aktivno uključio u književni i politički život. Neprestano je ulazio u sukobe i polemike stvarajući književne i političke protivnike, ali i istomišljenike. Oko sebe je okupio skupinu mladih pjesnika tzv. Gričana (Ljubo Wiesner, Fran Galović, Tin Ujević i dr.). Njegovao je bohemski životni stil, preživljavajući kao profesionalni pisac i novinar, neprestano u oskudici.
U četrdesetim godinama života dijagnosticiran mu je karcinom grla. U nadi da će mu pomoći promjena klime, odlazi u Italiju 1913., ali se stanje nije popravilo, stoga se vraća u svoj Zagreb i 17. ožujka 1914. umire u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Umjetnost kao sinonim za lijepo
Matoš u književnost ulazi s devetnaest godina novelom Moć savjesti, objavljenoj u Viencu 1892. godine. Njegov pripovjedački opus sadrži šezdesetak pripovijetki od kojih je polovica objavljena za života u zbirkama Iverje, Novo iverje i Umorne priče. U njima je , baš kao i u svojim putopisima, feljtonima, kritikama, esejima i člancima objavljenim u zbirkama Ogledi, Vidici i putevi i Naši ljudi i krajevi, polazio do toga da je umjetnost sinonim za lijepo, a književno je djelo umjetnost jedino po pjesnikovu stilu, njegovoj superiornosti riječi i izraza. Estetski kriterij dosljedno provodi i u svojim kritičkim i esejističkim tekstovima jer i kritiku poima kao umjetnost. Pjesme je počeo pisati tek početkom 20. stoljeća i napisao je osamdesetak pjesama koje su posthumno objavljene.
Matoš je bio jedan od ključnih protagonista moderne književnosti u Hrvatskoj. Njegova djela obilježena su novim stilističkim i izražajnim postupcima te su predstavljala prekretnicu u književnom izričaju. Uz modernizaciju književnosti, njegov se utjecaj očituje i u kritičkim promišljanjima. Naime, oštre, duhovite i temeljene na visokoj razini analitičkog razmišljanja, njegove su kritike imale velik utjecaj na kulturnu scenu.
Matoš je pronašao moderni izraz temeljen na traženju i otkrivanju ljepote riječi, stila i forme te je približio mlađoj generaciji europska kulturna strujanja. Bio je poznat po svojem osebujnom stilu pisanja, bogatom rječniku te iznimnoj erudiciji. Isticao se kao vrstan pripovjedač, esejist i kritičar čiji je doprinos književnosti bio iznimno važan i koji je ostavio dubok trag i utjecaj na kasnije generacije pisaca. Njegovi stilistički postupci, tematske preokupacije i intelektualna dubina bili su izvor nadahnuća za mnoge pisce koji su dolazili nakon njega. Njegov utjecaj proteže se i izvan granica Hrvatske, pa se Matoš smatra jednim od najvažnijih književnika s prostora cijele regije.
Akademska kiparica, ilustratorica i animatorica Ana Maria Maravić izradila je službeni logo za međuškolski projekt “Matoševim tragom kreacije, Kroacije”
Zbornik Društva profesora hrvatskoga jezika
Osnovna škola Jure Kaštelana i Društvo profesora hrvatskoga jezika objavili su mrežni zbornik Matoševim tragom kreacije, Kroacije točno 13. lipnja 2023., na 150. rođendan Antuna Gustava Matoša. Vrhunac je to jednogodišnjega projekta u koji je bilo uključeno 14 djelatnika osnovnih škola i više od 500 učenika u 6 osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, a među njima je i naša, Osnovna škola Kostrena.
Na mrežnoj stranici: https://bit.ly/AGMZbornik150 mogu se pogledati kreativni radovi posvećeni 150. obljetnici rođenja Antuna Gustava Matoša, a iz kostrenske su se škole u projekt uključile učiteljice Hrvatskoga jezika Maja Jelušić Sučević i Ina Randić Đorđević s učenicima 5., 6. i 7. razreda pa je tako i naša škola dala svoj doprinos ovoj važnoj obljetnici.
Matošev portret u sklopu projekta izradila je Tina Cvijanović iz 7. razreda
U projektu su sudjelovali: Sanja Miloloža (voditeljica projekta), Martina Galović, Ines Obad, Ana-Marija Šipoš, Dubravka Đuretek-Šuper, Lada Ledić Gnjidić i Lucija Filipović iz zagrebačke OŠ Jure Kaštelana, Marko Jašek (predstavnik projekta) iz OŠ „Vladimir Deščak”, Rakitje, Sanja Bosak (predstavnica projekta) i Irena Pehar Miklenić iz OŠ Malešnica, Zagreb, Ina Randić Đorđević (predstavnica projekta) i Maja Jelušić Sučević iz OŠ Kostrena, Kostrena, Linda Šimunović-Nakić (predstavnica projekta) iz OŠ Horvati, Zagreb i Monika Haraminčić (predstavnica projekta) iz OŠ Antuna Gustava Matoša Zagreb.
Matošev zbornik podijeljen je na tri poglavlja: prvi dio odnosi se na projekt Matoševim tragom kreacije, Kroacije, najopsežniji dio zbornika koji prilaže opis radionica u školskoj knjižnici, učeničke analogne i digitalne radove, portrete, dekompozicije, interaktivne ploče, filmove i pjevanje himne napisane specijalno za Matoša te dodatka Slatki Matoš u kojemu su priložene fotografije torti i kolača koje su pripremili sami učenici za Matoša. I sama službena mrežna stranica važan je ostvareni cilj u sklopu ovoga projekta koji će se nastaviti i sljedeće godine do 17. ožujka, kada se obilježava 110. spomendan velikoga pjesnika. Drugi dio knjige nosi ime Matošu s ljubavlju, a u taj su se dio uključile srednje i osnovne škole po pozivu DPHJ-a s prilozima tipografija, scenskoga recitala, plakata i fotografija, radijske emisije, Genially Matoša i rođendanske prezentacije. Treći dio Matoš kao nadahnuće donosi dva priloga izvrsnih savjetnica Divne Šušić iz Splita i Sanje Milolože iz Zagreba: članak i sonet Planini Matošu.
Hoćemo li i danas čitati Matoševa djela? Naravno, ta kako bismo previdjeli onoga za kojeg Nobelovac Ivo Andrić kaže: “Jedini od svih on je gospodar riječi. On se njima igra kao djeca kamenčićima, njima truje i dariva i ranjava…”, a Tomislav Ladan: “Naježen, nazubljen, igličast cijeloga života, on će se u svojoj muževnoj dobi ispiliti kao labud-pjevač, napisavši možda najljepše sonete…”