Staza sedam slapova (Buzet, Istra)
Staza sedam slapova u Buzeštini idealno je mjesto za ljubitelje prirode. Obiluje svime što priroda nudi: sedam slapova u isto toliko jezeraca ne ostavljaju nikog ravnodušnim, stoga ne čudi nemali broj izletnika koji provode sunčane nedjelje šećući prirodom.
Staza se nalazi u Buzetu i počinje mostom na rijeci Mirni kod istarskog vodovoda, mjesta za parkiranje ima sasvim dovoljno. Kao što naziv staze govori, obilazi se sedam slapova: oznake su poprilično dobro postavljene, a staza je dugačka nekih 17 km, ovisno kojim putom idete. Lagana šetnica počinje ravnicom uz Mirnu sve dok se ne uđe u korito rječice Drage, gdje na malom razmaku dolazimo do tri slapa od kojih je najveći treći slap Vela peć nakon kojeg kreće malo žešći uspon, koji je osiguran konopima pa ga, uz malo želje i znoja, može proći svaki šetač željan prirode.
Četvrti slap Mala peć ujedno je meni nekako i najdraži; najmirniji je, uz dvije klupice idealno mjesto za predah i marendu.
Nakon Male peći i okrepe, put je prilično lagan. Posebnu pozornost valja posvetiti Napoleonovu mostu, koji treba prijeći sa strane kako bi ga se bolje vidjelo. Postao je obvezna fototočka brojnih šetača. Nastavljajući put prije i nakon sela Kuhari, prošli smo pokraj napuštenih kuća, koje je priroda poprilično prigrlila svojim zelenim plaštem, kameni blokovi na mjestima se gotovo i ne vide.
Prijelaz preko Mirne
Najpoznatiji su slapovi na ovoj stazi u Kotlima i tu je najviše posjetitelja jer se može doći automobilom. Samo je selo Kotle ugodno, neke su stare kuće obnovljene, nekoliko je napuštenih, a neke se upravo 
obnavljaju. Slijedi prostran put šumom, svako toliko s lijeve strane pratite tok rječice i ujedno dolazite do posljednja dva slapa, koja također imaju dva prekrasna jezerca. Nakon posljednjeg slapa Grjok slijedi ravnica i tri puta prolazi rijeka Mirna što svakako izgleda izazovno u vrijeme kad ima vode, ali srećom nije toliko nabujala da se ne može prijeći. Gledala sam djecu kako s lakoćom prelaze rijeku i dok roditelji poviču: “Oprezno!“, oni su već na drugoj strani. Moram priznati da su me malo i ohrabrili jer bih ja tapkala provjeravajući kliže li se korito, a djeca hop-cup i na drugoj su strani.
Nakon izlaska iz buzetskog kanjona podigli smo glave i dok su stijene bile još obasjane suncem, napeto smo gledali penjače koji su visjeli sa stijena. Svaka im čast, ali meni je adrenalin skakao i dok sam tapkala preko Mirne. Laganim korakom krenuli smo dalje i uz tok Mirne došli s druge strane mosta na našu početnu točku.
Ponovljen prvi planinarski izlet
Prije dvije godine počela sam hodati gotovo pa svakodnevno: bile su to prvo manje šetnje Žurkovom, šetnicom uz more Bakarac – Kraljevica, a zatim i sve duže šetnje i tako sam svakim danom povećavala broj koraka. Kad sam već nakupila dosta koraka i stekla koliko-toliko kondicije, odlučila sam se učlaniti u planinarsko društvo i tako sam krenula s planinarenjem. Prvi sam izlet pomno birala jer nisam znala koliko mogu, uzbrdice mi nisu jača strana ni dan danas i stoga je moj prvi izlet bio upravo Staza sedam slapova. Nakon više od godinu i pol hodanja, odlučila sam ponoviti svoj prvi izlet, ovaj put individualno gdje ću sebi i prijateljici biti „vodič“. Ugodno me iznenadio velik broj ljudi; bilo je šarolikog društva: planinari, obitelji s dječicom, s psima, osobe svih generacija jer je staza zaista dinamična i atraktivna. Šetnju smo započele ujutro u prije deset, a završili iza 16 sati. Išle smo laganim korakom, napravile smo dvije duže pauze, a većinu puta smo uživale u predivnoj prirodi.
