Što je iza, pa iza, pa iza nečega gdje više ničega nema?
Sjećate li se i vi neobičnih i simpatičnih pitanja svoje djece?
Vrijeme leti, obaveze nas preuzmu i zaboravljamo detalje kao što su trenutak kada sam kćeri rekla da sam trudna, a ona je ljubila moj trbuh usnama musavim od čokolade i svu me zaflekala. Da nisam zapisivala, sigurno bih zaboravila i na njenog izmišljenog prijatelja Bornu ili kada je mi rekla: „Mama, ja sam ljubljena za tebe.“
Drage fotografije čuvamo na različitim medijima, ali treba ih često gledati i uživati u sjećanjima
Ono što smo bili i što jesmo – sjećanja su naša povijest
Jedno od mojih najsretnijih i najranijih sjećanja vezano je uz prvi odlazak u kino s roditeljima. Bila je tolika gužva da smo mama i ja sjedile u prvom redu partera, a tata tri reda iza nas… Ovo sjećanje mi je živo kao da je jučer bilo.
– Ja i sestra smo bile velike prije nego što smo se rodile u moru. – kaže starija.
– Jeste li vi nas izabrale? – upitam.
– Da, zato što te jako volimo, mama! Mi preko duge možemo na mjesec i nazad.
Sjećam se mame kako mi pjeva uspavanku za laku noć, a zatim i trenutka u kojem se budim i shvatim da me tata uspavanu prenosi u kasne sate. I nona je u mojim sjećanjima: kako joj čupkam mali prst da se uspavam…
“Mama, i ti ćeš letjeti kad budeš ptica. Imat ćeš krila i letjet ćeš. I ja ću biti ptica…I zajedno ćemo letjeti.”
Nevjerojatno je kako lako zaboravimo divna sjećanja, koja smo bili uvjereni da će nam se zauvijek urezati u pamćenje. Sigurna sam da su i vama navrla mnoga sjećanja iz djetinjstva kao i izjave vaše djece i unučadi. Sjećanja su čarobna i nemojte da ostanu zaboravljena i izgubljena.
“Ako teta ima tetovažu, onda barba ima babavažu.”
Vrijeme doista leti, zato valja sačuvati trenutke od zaborava
Sačuvati od zaborava
“Tko je važniji – svijet ili dječica?”
Često roditelji kažu kako bi sve trebalo zapisati, ali na kraju malo tko to i učini. To su divne, najvažnije sitnice, drugima nebitne, a nama dragocjene. Uspomene o svojoj djeci moramo njegovati, na tome ćemo si jednoga dana biti zahvalni.
˝Kada dođeš do kraja života onda dođeš do zida. Možeš se popesti i odeš gore di je nebo.˝
Pišite; učinite to zbog djece koja će jednog dana znati detalje svojeg sretnog djetinjstva… Učinite to zbog topline oko srca koja će vas ugrijati svaki put kada se podsjetite…. Učinite to zbog osmijeha koji će vas vratiti desetljeće unatrag i vratiti taj trenutak kao da je bio jučer.
– Tata, ajmo igrati jednu igru. Hoćeš li biti mačka ili padan?
– Što je padan? – upita tata.
– Ljud koji pada.
Sve ove citate što čitate izjavila je moja prvorođena kći do svoje pete godine. Ne bi li šteta bila golema da su se zaboravili? Da nisam zapisala, zaboravila bih na trenutak kad mi je teta u vrtiću sa suzama u očima pričala kako joj je moja kći rekla da će Toto zauvijek biti živ u njenom srcu… Zaboravila bih da je s četiri godine rekla tati da ga voli jer je uvijek nosi, a kad ne bude mogao, ona će nositi njega. Kad je izjavila da želi biti astronaut ili pilot te će voziti sve svoje najdraže.
˝Tko je napravio život? A prirodu? Ja sve želim znati!˝
˝Tko je rodio nekog tko se prvi rodio?˝
˝Šta ima iza, pa iza, pa iza nečega di više ničega nema?˝
Dnevnik, fotoalbum, bilježnica ili fotoknjiga – važno je zabilježiti
Kao tinejdžerica vodila sam dnevnik u koji sam bilježila važne trenutke. Završetkom škole, prestala sam s tom divnom rutinom. Koje desetljeće kasnije, kada sam rodila kćer, ponovno se u meni probudila želja za pisanjem važnih crtica. Htjela sam se svega sjećati i to podijeliti s djecom kada odrastu.
U današnje vrijeme ne treba vam dnevnik u klasičnom obliku, dovoljna je aplikacija ili kalendar u koji možete upisati važne događaje, anegdote i smiješne izjave. Kada nemam ništa pri ruci, zapišem kredom na ploču u kuhinji, samo da ne zaboravim.
Zasigurno čuvate fotografije na tvrdim diskovima, USB-u, oblaku ili na SD kartici. Zasigurno su na sigurnom, ali važno je i da ih prelistavate, da uživate u njima. Moja najdraža metoda čuvanja jesu aplikacije i fotoalbumi u koje uz slike bilježim i sve zanimljivosti.
Najbolje iskustvo za izradu fotoalbuma imam s aplikacijom Cewe fotosvijet. Bez brige, ovaj tekst nije sponzoriran, tek iskustvo jedne mame, koje vam želim prenijeti. Svake godine u ožujku i listopadu imaju promotivne cijene na fotoknjige i svake godine ugrabim popust i uhvatim se posla. Njihova aplikacija daje mi slobodu da od knjige nastane malo remek-djelo s fotografijama i popratnim tekstom poput ovih koje s vama dijelim.
Crtica iz dnevnika naše šestogodišnje kćeri. Polako usvaja naviku pisanja svojih važnih događaja i misli.
Započnite zapisivati i usvojit ćete naviku vrlo brzo. Usporite vrijeme i sjećajte se tih prekrasnih dana sa svojom djecom. Zaslužili ste pokloniti taj dar sami sebi u budućnosti da sjećanja ostanu zauvijek živa.
– Što ste vi radili prije, kad ste bili sami, ti i tata? Jeste li bili tužni?
– Jesmo, dugo smo te čekali. Zašto ti je tako dugo trebalo?
– Igrala sam se u cvijetu.
