Sustavna podrška od najranije dobi – stručni tim DV „Zlatna ribica“ u službi djeteta

Predškolsko razdoblje vrijeme je intenzivnog rasta i razvoja, kada se postavljaju temelji za kasnije školsko učenje, socijalne odnose i emocionalnu stabilnost. Upravo zato uloga stručnog tima u vrtiću nadilazi povremenu podršku – ona podrazumijeva sustavno praćenje razvoja, rano prepoznavanje teškoća, preventivno djelovanje i blisku suradnju s odgojiteljima i roditeljima.

U želji da roditeljima i široj zajednici približimo važnost stručne podrške u ranom i predškolskom razdoblju, razgovarali smo s logopedicom Ivom Županić i psihologinjom Lucijom Vučković iz Dječji vrtić Zlatna ribica. Njihov svakodnevni rad potvrđuje koliko je rana i pravodobna stručna intervencija ključna za cjelovit razvoj djeteta – od govorno-jezičnih vještina do socio-emocionalnog sazrijevanja.

U intervjuima koji slijede, naše sugovornice govore o izazovima i ljepotama svoga rada, najčešćim potrebama djece u vrtićkom okruženju, važnosti rane intervencije te o tome kako zajedničkim djelovanjem stvaraju poticajno i uključivo okruženje u kojem svako dijete ima priliku razvijati svoje potencijale.

Kako izgleda vaš radni dan u DV Zlatna ribica i koje su najčešće aktivnosti koje provodite s djecom?

Iva Županić, logopedica:

Moj radni dan u DV Zlatna ribica vrlo je dinamičan i raznolik. Obuhvaća neposredan rad s djecom, suradnju s odgojiteljima i stručnim timom te komunikaciju s roditeljima. Dan najčešće započinjem planiranjem aktivnosti i pripremom materijala za rad ili razmjenom informacija sa stručnim timom. Pošto sam s radom započela tek u prosincu, ovaj zimski period rezerviran je za upoznavanje s odgojnim skupinama te probir djece vrtićke dobi kako bi se utvrdilo postojanje možebitnih govorno-jezičnih teškoća te procjenu predvještina čitanja i pisanja. O rezultatima obavještavam odgojiteljice i roditelje te pišem mišljenja za djecu kod koje su uočene teškoće, a zatim sastavljam listu za terapijski rad. U jasličkim i mlađim vrtićkim skupinama trenutno vršim opservaciju djece u grupi te savjetujem roditelje i po potrebi upućujem na procjenu drugim stručnjacima.

Kako biste opisali svoju ulogu psihologinje u kostrenskom vrtiću i na koje se aspekte dječjeg razvoja najviše fokusirate u svom svakodnevnom radu?

Lucija Vučković, psihologinja:

Općenito gledajući, temeljne zadaće rada psihologa se odnose na prevenciju (procjenu, prepoznavanje, edukaciju) i ranu intervenciju (poduzimanje mjera), sukladno propisanim standardima. U oblike prevencije spadaju preventivni programi, edukacija roditelja i odgajatelja te praćenje razvoja djece, dok su dijagnostika specifičnih posebnih potreba, savjetovanje te direktan rad s djecom i roditeljima sastavni dijelovi rane intervencije. Drugim riječima, moj se djelokrug rada odnosi na djecu, na odgajatelje, na roditelje, na ravnateljicu i ostale stručne suradnike, no isto tako mogu se odnositi na užu i širu društvenu sredinu vrtića. Uz sve navedeno, poželjna su i vlastita kontinuirana stručna usavršavanja.

Na koji način surađujete s odgojiteljima i psihologom u planiranju i provođenju podrške djeci?

Iva Županić, logopedica:

Suradnja sa stručnim timom temelj je kvalitetne podrške svakom djetetu. S odgojiteljima redovito razmjenjujem opažanja o funkcioniranju djeteta u skupini te zajedno planiramo strategije koje će se provoditi u svakodnevnim aktivnostima. Važno nam je da poticaji budu prisutni i izvan individualnog rada, u prirodnom okruženju skupine. S psihologinjom surađujem u procjeni cjelokupnog razvoja djeteta, u planiranju intervencija te u savjetodavnom radu s roditeljima. Naš cilj je usklađen i sustavan pristup kako bi dijete dobilo kontinuiranu, cjelovitu i pravodobnu podršku.

Lucija Vučković, psihologinja:

Suradnja s odgajateljima kao nosiocima djelatnosti u predškolskoj ustanovi važna je stavka u djelatnosti stručnog suradnika psihologa. Primarno  se odnosi na praćenje ponašanje djece od trenutka kada uđu u skupinu i započinju s prilagodbom na novo okruženje, gdje je potrebno pravovremeno i potpuno informiranje o djeci. Potom je tu educiranje i podrška kod utvrđivanja i zadovoljavanja specifičnih razvojnih i odgojno-obrazovnih potreba djece, savjetovanje i pomaganje u slučaju individualnih problema u ponašanju djeteta ili drugih specifičnih situacija. S ostalim članovima stručnog tima također razmjenjujem relevantne informacije o djeci, osmišljavamo u suradnji s odgajateljima načine podrške polaznicima vrtića i održavamo tematske sastanke. Za sve navedeno dosada ističem dobru suradnju s djelatnicima vrtića.

Više od pravilnog izgovora – logoped kao važna karika dječjeg razvoja

Logopedska podrška u vrtiću odavno nije rezervirana samo za „nepravilno izgovoreno R”. Iza svakog kašnjenja u govoru kriju se važne razvojne priče koje traže razumijevanje i stručan pristup. Kako DV Zlatna ribica prepoznaje potrebe djece i na koji način im pruža podršku, pojašnjava logopedica Iva Županić.

Koje govorno-jezične potrebe djece najčešće uočavate u vrtićkom okruženju?

U vrtićkom okruženju najčešće uočavamo kašnjenje u razvoju govora i jezika, artikulacijske teškoće, odnosno nepravilnosti u izgovoru pojedinih glasova te siromašniji rječnik i poteškoće u pravilnom oblikovanju riječi i rečenica, odnosno morfosintaksi. Kod manjeg broja djece primjećujemo teškoće jezičnog razumijevanja i poteškoće u socijalnoj komunikaciji. Također, sve češće primjećujemo potrebu za dodatnim poticanjem fonološke svjesnosti, slušne percepcije i pažnje, što su važne predvještine za usvajanje čitanja i pisanja.

Koliko je važno rano uključivanje logopeda u rad s djecom predškolske dobi i kakve to dugoročne koristi ima za dijete?

Rano uključivanje logopeda iznimno je važno jer je predškolska dob razdoblje intenzivnog razvoja govora i jezika. Što ranije prepoznamo teškoće i započnemo s podrškom, veće su mogućnosti za uspješan napredak. U toj dobi mozak je posebno osjetljiv na poticaje, što omogućuje učinkovitiju intervenciju. Dugoročno, rana logopedska podrška doprinosi boljoj pripremljenosti za školu, razvoju samopouzdanja i uspješnijoj socijalnoj integraciji. Također smanjuje rizik od kasnijih teškoća u čitanju i pisanju te pozitivno utječe na opći školski uspjeh djeteta.

Kako DV Zlatna ribica prepoznaje i odgovara na potrebe djece kojima je potrebna dodatna logopedska podrška?

U DV Zlatna ribica veliku važnost pridajemo ranom prepoznavanju razvojnih potreba. Odgojitelji kontinuirano prate razvoj djece te u suradnji sa stručnim timom provodimo probire i opažanja. Kada se uoče određene teškoće, provodi se detaljnija logopedska procjena. Na temelju procjene izrađuje se individualizirani plan podrške koji može uključivati individualni ili grupni rad, prilagodbe aktivnosti u skupini te savjetovanje roditelja. Napredak se redovito prati i po potrebi prilagođava plan rada, a suradnju ostvarujemo i sa vanjskim ustanovama koje brinu o razvoju djece. Naš je cilj osigurati poticajno i uključivo okruženje u kojem svako dijete ima priliku razvijati svoje potencijale u skladu sa svojim mogućnostima.

Djeca danas trebaju više prisutnosti, a manje žurbe

Ubrzani tempo života snažno oblikuje i djetinjstvo – rasporedi su sve ispunjeniji, a podražaji sve intenzivniji. U takvom okruženju djeca posebno trebaju emocionalnu sigurnost, stabilne odnose i odrasle koji će na vrijeme prepoznati njihove razvojne potrebe. Regulacija emocija, prilagodba na vrtić, razvoj samopouzdanja i socijalnih vještina samo su neki od izazova s kojima se susreću u najranijoj dobi. Psihologinja Lucija Vučković govori o tome koje potrebe djece danas najčešće dolaze u fokus te zašto su rana procjena i preventivni rad ključni za njihov dugoročni razvoj.

Koje potrebe djece u vrtiću najčešće prepoznajete kroz dosadašnje iskustvo rada u ovoj ili sličnim ustanovama?

Po pitanju rada s djecom, zadaća mi je praćenje i procjenjivanje psihomotornog, kognitivnog i socio-emocionalnog razvoja djece, procjena njihovih individualnih razvojnih potreba, identifikacija djece s posebnim potrebama i planiranjem rada s istima, prevencija nepoželjnih ponašanja u skupini, individualni  i grupni rad s pojedinom djecom u svrhu jačanja njihovih kapaciteta i osobnih potencijala.

Kroz dosadašnje iskustvo rada s djecom te obiteljima općenito primjećujem utjecaj ubrzanog tempa života danas na dinamiku, a time i na njihove potrebe. Djeca provode većinski dio svog dana u vrtiću, a nerijetko i na jednoj ili više aktivnosti izvan vrtića te se postavlja pitanje koliko vremena u danu ostane, a da ga roditelji i djeca kvalitetno provedu zajedno. Točnije, djeci je potrebna prisutnost roditelja i bliskost s njima te je svakako bolje provesti i pola sata, sat vremena, ali u potpunoj prisutnosti i posvećenosti djetetu, koje možda ne bi mogli provesti vozeći se u autu između popodnevnih aktivnosti. Djeci znači kada vam mogu prepričati bitne stvari koje su im se dogodile tijekom dana, čime ukazuju koliko im je važna vaša roditeljska figura i da čujete što im se događa, kako se osjećaju  i o čemu razmišljaju, imaju li kakve strahove ili brige. Aktivnim slušanjem i uključenošću u ranoj dobi se stvara dobar temelj odnosa roditelj-dijete za kasnije razvojne faze i to vrijeme koje se uloži u odnos s djetetom se kasnije višestruko isplati.

Koliko je, prema vašem mišljenju, važno rano prepoznavanje emocionalnih i razvojnih teškoća te kako se to provodi u DV Zlatna ribica? 

Budući da je dio posla psihologa preventivan, prepoznavanje razvojnih i emocionalnih teškoća u ranoj dobi je veoma važno, a kako bi se moglo utvrditi na kojim je aspektima djetetovog funkcioniranja potrebno dodatno raditi i kako bi se pronašao adekvatan tretman za postojeću problematiku. Mnogo se kasnijih teškoća u svakodnevnom funkcioniranju može eliminirati ili umanjiti prevencijom u vrtićkoj dobi. Svaki stručni suradnik u vrtiću pristupa iz svoje perspektive te tako nastojimo pronaći rješenje koje bi bilo najpogodnije za svako dijete. Po potrebi surađujemo i sa stručnjacima iz vanjskih institucija ili privatne prakse.

Koje su to najčešće poteškoće s kojima se danas u radu s djecom susrećete? 

Teškoće s kojima se najčešće susrećem u radu vezane su uz socio-emocionalni aspekt razvoja djece, primjerice, regulacija emocija, socijalne vještine, razvoj pozitivne slike o sebi, rješavanje sukoba, generalna prilagodba na vrtićko okruženje koje ima svoju strukturu i pravila, kao i činjenica da su danas djeca mnogo ranije izložena brojnim informacijama koje s obzirom na svoj uzrast ne mogu adekvatno „profiltrirati“, što može djelovati preplavljujuće za njih.

U vremenu brzih promjena i još bržeg odrastanja, stručna podrška u vrtiću više nije nadstandard – ona je temelj kvalitete. Logoped i psiholog nisu “dodatak” sustavu, već njegova snažna osovina koja djeci daje sigurnost, a roditeljima povjerenje. Primjer DV „Zlatna ribica“ pokazuje koliko snažan i povezan stručni tim može napraviti razliku – tiho, svakodnevno i dugoročno, ondje gdje je najvažnije: u razvoju svakog djeteta.