Sve što nas dijeli: ovi i oni, naši i vaši, ovakvi i onakvi
Uvijek su među ljudima postojale podjele i suprotstavljeni stavovi o raznim stvarima u životu. Nekad su takve rasprave o naizgled manjim stvarima kao što su politika ili nogomet dovele i do toga da se članovi obitelji ili stari prijatelji godinama ne pozdravljaju ili ne posjećuju.
No isto tako viđamo slučajeve da se članovi oštro suprotstavljenih stranaka prijateljski druže pa čak i prijateljuju. Kako to da možemo imati toliko suprotstavljene stavove i zašto nas oni dijele na suprotstavljene tabore?
Stavovi su poput malog virusa
Stavovi su, po definiciji, pozitivna ili negativna vjerovanja o nekoj stvari, pojavi ili osobi. Stavovi nastaju na razne načine: na temelju prikupljenih informacija, snažnih osjećaja uz određenu temu, ali katkad se priklanjamo skupini koja zastupa određen stav (crkva, stranka, navijačka skupina) ili pojedincu kojeg cijenimo i čije mišljenje dijelimo.
Stavovi nisu čisto racionalna, objektivna pojava nastala na osnovu činjenica i podataka. Kao i u svemu u životu, i u formiranju stavova emocije igraju veliku ulogu i snažno definiraju naše ponašanje i razmišljanje.
Ono što je jako važno reći jest da stavovi imaju osobinu samoodrživosti. Kao neki mali virus u nama, grčevito se bore da prežive. Naime, svima nama zajednička osobina jest da volimo biti u pravu i ne volimo priznati sebi ni drugima da smo u čemu pogriješili. Pa će tako stavovi učiniti svašta da ne ugroze svoju ispravnost. Na primjer, mogu utjecati na naše pamćenje. Tako ćete se vrlo teško sjetiti situacija u kojima je netko tko vam strašno ide na živce, učinio nešto ispravno. Pokušajte s kojim političarem koji vam posebno ide na živce pa ćete vidjeti kako ćete se jako teško sjetiti nečeg što je napravio ispravno.
O stavovima ovisi i percepcija, tj. naš doživljaj svijeta i stvarnosti
Utjecaj percepcije
Stavovi snažno utječu na percepciju, tj. doživljaj stvarnosti. Iako mislimo da realno doživljavamo sebe i stvari oko nas, percepcija je pod nevjerojatnim utjecajem našeg mozga i njegova procesiranja: kad osoba koja nam nije draga učini nešto dobro, često to uopće i ne primijetimo. Ako kojim čudom onaj isti, pokvaren i prodan političar napravi nešto s čim se i mi slažemo, najvjerojatnije ćemo zaključiti: „Pa naravno da će se tako ponašati pred izbore! Sad će napraviti sve da dobije glasove! Ali i dalje je pokvaren i baš ga briga za nas.“.
Takve situacije doživljavamo svakodnevno otkad je počela koronakriza. Neki su od početka imali stav da se radi o opasnoj i kritičnoj situaciji dok su drugi bili ležerniji i zaključili kako mediji opet pretjeruju. Ovi prvi primjećivali su samo teško oboljele u svojoj okolici, ovi drugi samo one koji su preboljeli bez posljedica. Ovi prvi skakali su i testirali se na prve simptome, ovi drugi govorili su: „Ma nije mi ništa.“ i hodali uokolo šireći zarazu.
Sada imamo istu situaciju s cijepljenjem. Oni koji smatraju da je ovo cijepljenje opasna, loša i eksperimentalna metoda, primjećuju one koji imaju nuspojave, čitaju i dijele samo članke koji govore o tome bez da ih provjere ili preispitaju. Oni „drugi“, koji vjeruju da svi koji preporučuju cijepljenje imaju iskrene namjere, takve članke o nuspojavama ili korumpiranosti farmaceuta i političara odbacuju kao teorije urote opet bez da ih prouče. Naročito ako su već prešli granicu s koje nema povratka i cijepili se.
I često se i jedni i drugi nađu u mentalnom izazovu kada su njihovi stavovi ugroženi. Kada, recimo, „eminentni ugledni znanstvenik“ iznese nešto što im ne odgovara. Onda ga je najlakše okaljati kojom mrljom iz prošlosti, proglasiti korumpiranim ili „propalim znanstvenikom“.
Kada se velik broj ljudi slaže s idejom koja u nama stvara strah, onda ih je najbolje nazvati ovcama, ravnozemljašima, antivaxerima, oštromjerašima ili im prišiti koju drugu omalovažavajuću etiketu zbog koje oni više nisu ljudi vrijedni uvažavanja.
Ne želimo ugroziti opstanak svojeg stava mišlju da su to pametni ljudi koji možda imaju informacije koje mi nemamo pa su, stoga, barem djelomično, u pravu.
Od straha do agresije
Nisam slučajno spomenuo strah. Već gotovo dvije godine živimo u okruženju u kojemu kontinuirano postoji vrlo velika količina straha. To već toliko dugo traje da smo se već na to naviknuli (kao i tijekom rata) i više to ne primjećujemo, ali taj strah vrlo snažno utječe na naše razmišljanje i percepciju.
- Oni koji su se cijepili, boje se da su možda pogriješili i dozvolili da im se ubrizga nešto štetno. A boje se i da će opet doći lockdown, rad i škola od kuće i sve one traume kroz koje smo prošli. Ili da će im netko zaraziti i ugroziti drage osobe zato jer se odbija cijepiti. I taj strah vrlo lako prelazi u ljutnju, a ljutnja u agresiju.
- Oni koji se ne žele cijepiti jer se boje mogućih nuspojava od slabo testiranog preparata ili sumnjaju u dobre namjere onih koji cijepljenje promoviraju, boje se da će ostati bez posla ili da će biti prisiljeni na cijepljenje, ali i da su možda bili u krivu i da će biti odgovorni za nečiju smrt (propaganda cijepljenja to i koristi kao jak motivator od samog početka). Iz tih strahova i oni reagiraju obrambeno i na svaki napad i prisilu reagiraju otporom i protunapadom.
Mi i oni – zajedno do ispravnih odluka
Strah nam svima dokazano otežava razmišljanje, smanjuje nam inteligenciju. Stavovi utječu na našu percepciju. I zbog toga smo i jedni i drugi čvrsto podijeljeni, zakopani u svoje rovove i, za sada verbalno, pucamo jedni na druge. Zbog toga se sve manje vidimo kao ljude koji smo slični po većini drugih vjerovanja, vrijednosti i razmišljanja. Sve lakše svrstavamo „one druge“ u razne kategorije bez lica i imena pa im pripisujemo i neke druge osobine koje su nalijepljene toj kategoriji. Ako se zbog nekog budućeg ograničenja opet budemo slabo viđali licem u lice to će se još više pojačati. Zato budite svjesni svega ovoga i budite otvorena uma i otvorena srca.
Ako se tko ponaša drugačije od nas, znači da ima neka uvjerenja drugačija od naših, a ta uvjerenja ima zato jer zna nešto što mi ne znamo ili ne zna nešto što mi znamo. I samo ako razgovaramo i dijelimo informacije, provjeravamo ih i testiramo, moći ćemo doći do točnije slike svijeta i realnosti u kojoj živimo.
Još se nikad nitko od nas nije našao u ovakvoj situaciji. Nikad nije bilo epidemije koja je ovoliko trajala. Nikad dosad nije bilo ovoliko izvora informacija koji se međusobno pobijaju. Nikad dosad nije bila ovako niska razina povjerenja prema političarima, ali i stručnjacima (i to sasvim opravdano zbog načina kako se ponašaju). Nikad se to prije nije događalo istovremeno u cijelom svijetu. Ne pravite se pametni i ne očekujte od sebe ili drugih da bi trebali pouzdano znati što se događa i kako bi se trebalo ponašati u ovako složenim okolnostima.
Koliko je teško promijeniti stavove?
Umjesto zaključka
Umjesto da ih omalovažavate, cijenite one koji misle drugačije. Oni imaju informaciju koju vi nemate. Saslušajte ih, razmotrite mogućnost da je ono što znaju možda i točno. Razmislite što bi to onda značilo za razumijevanje ove situacije. Budite znanstvenik, imajte više hipoteza i pogledajte koja bolje objašnjava sadašnje i predviđa buduće događaje. Ako vi shvatite njih i utvrdite da oni razmišljaju jer ne znaju nešto što vi znate, ponudite im tu informaciju, neka je ubace u svoje objašnjenje ako to žele.
Danas svi znamo da ne možemo uzeti zdravo za gotovo ono što čujemo na televiziji. Obasuti smo informacijama, a rijetko koje nisu očito navijačke i obojene jasnim stavovima, bilo da dolaze od medija, političara ili znanstvenika. Vrlo je teško proučiti sve, provjeriti sve i zato su međusoban razgovor i razmjena informacija vrlo bitni da dobijemo što točniju sliku svijeta. A onda imamo i neku šansu da donesemo ispravne odluke.