Tata, hvala ti!
Dan očeva i dalje je u sjeni Majčinog dana pa bi se moglo dogoditi da mnogi na njega danas i zaborave.
I dok je ponegdje još uvijek aktualna ona stara narodna „Dajte dite materi!“ očevi sve češće preuzimaju sve veću ulogu. Ispravnije bi možda bilo reći da unutar društvenog konteksta postaje sve prirodnija ravnopravnost roditeljskih uloga i njihova važnost. Očevi sve hrabrije, jasnije i više ulaze u famozno mijenjanje pelena, nježna nošenja u nosiljkama i sve su češće pratnja na porodu (izuzev situacije u pandemiji u kojima je to ponegdje bilo i zabranjeno).
Tata i dijete – čitanje od malih nogu
Naravno, priča s odgojem i bliskosti tu tek počinje, ali čak i kad su očevi unutar obitelji oni koji više izbivaju, oduvijek imaju svoju važnost u dinamici odnosa pa makar i „samo“ razvažali po treninzima ili „samo“ objašnjavali matematiku.
Najstariji zapis na kojem se spominje Dan očeva datira još iz vremena starog Babilona. Pronađena je pločica na kojoj je dječak Elmesu napisao čestitku svojem ocu i to prije više od 4000 godina. Elmesu je u toj poruci svom ocu poželio dobro zdravlje i dug život.
U SAD-u je priča obilježavanja ovog dana počela još 1908. zbog tragičnog događaja – velike rudarske katastrofe u kojoj je poginulo više od 250 muškaraca. Navodno je tada jedna kći, koja je ostala bez oca, zamolila lokalnog pastora da održi misu za sve poginule očeve.
Pa ipak, Dan očeva ne obilježava se u svim državama istoga datuma. Većina država Dan očeva obilježava u lipnju, a neki to čine u studenom, rujnu ili kolovozu. No Hrvatska, Italija, Španjolska, Portugal i Belgija to čine upravo na današnji dan, 19. ožujka, kad se prema katoličkom kalendaru obilježava i dan sv. Josipa, Isusova oca.
Svim očevima želimo sretan njihov dan!