Ukrasni grmovi i stabla

I danas još u tradicionalnim okućnicama nalazimo navedene biljke, iako sadimo i čitav niz „modernih“ ukrasnih grmova i stabala, neke uspješno, ali dosta njih i poprilično bezuspješno.

Mikro klima Kostrene, poprilično „žestoka“, siromašno tlo, ljetne suše i zimske bure glavni su problemi za neke od biljaka. Godinama  sam pokušavala „održavati“ na životu čitav niz prekrasnih biljaka kupljenih u rasadnicima, neke bi se i održale kratko vrijeme, ali je krajnji rezultat uvijek bio isti.

S vremenom sam se „opametila“, jer je tu moju strast i ljubav valjalo napokon obuzdati, naročito u financijskom smislu. Nakon niza pokušaja i pogrešaka, osim onih naših tradicionalnih biljaka,  shvatila sam da na našem području dobro uspijeva fotinija, poincijana, abelija  i rus. Sve navedene biljke su izuzetno ukrasne i kao grmovi i kao stabla, sve cvjetaju, nisu uopće zahtjevne za održavanje, ne podliježu bolestima, dobro podnose ljetnu žegu, a ni zimski uvjeti, odnosno vlaga ili bura im neće previše naškoditi.

Fotinija

FOTINIJA (lat. Photinia) je biljka izrazito atraktivnog izgleda koja se može uzgajati kao samostalni zimzeleni grm, kao 3-5 m visoko stablo, ali može se od nje raditi i živica. Sjećam se prekrasnih atraktivnih okućnica u Toscani koje mahom imaju živicu od fotinije. Listovi su zelene boje iako se boja često mijenja u crvenkastu osobito kada je biljka mlada, tijekom jeseni ili kada su izloženi jakom svjetlu. U proljeće se formiraju sitni bijeli cvjetovi koji su vrlo atraktivni i mirisni te često izgledom podsjećaju na cvjetove bazge.

Fotiniju valja prihraniti u rano proljeće, orezati neposredno nakon cvatnje, a zalijevati samo kad je ekstremna suša. Inače ova ljepotica može krasiti  okućnicu i nekoliko desetljeća.

Abelija

ABELIJA (lat. Abelia) je zimzelena ili poluzimzelena grmolika biljka. Vrlo je dekorativna kao samostalan grm ali i kao živica. Listovi su sjajni, tamnozeleni, a postaju brončano-crveni zimi. Najbolje raste na sunčanim ili polu sjenovitim mjestima. Lako se održava, i nije podložna bolestima. Što je više orezujemo bogatije će cvasti, a period cvatnje joj je vrlo dug,  Jako je vole pčele, ptičice se rado igraju na njenim grančicama, a svojim atraktivnim izgledom i  mirisnim cvjetovima okućnici daje poseban ugođaj.

Rus

RUS (lat.Rhustyphina) odnosno kiseli ruj je listopadno stablo, raste kao grm ili najčešće kao 5 do 6 metara visoko stablo, iako može doseći visinu i do 12 metara. Prepoznatljivo je po perastim listovima te tamnocrvenim uspravnim grozdovima, nalik na češere. Krošnja je široka, tako da može poslužiti  kao sjena u ljetnim mjesecima, a pravilnim orezivanjem stabla možete dobiti prekrasan prirodni „suncobran“. Cvjetovi su neugledni, zelenkasto žuti, skupljeni u 15-20 cm dugim piramidalnim grozdovima, cvatu u  svibnju i lipnju kada ih salijeću pčele koje skupljaju nektar i pelud, a plodovi dozrijevaju u kolovozu i rujnu no održe se na stablu i tijekom zime. Rus je brzog  rasta, lako  stvara nove izdanke i, ako mu se dopusti, može se razmahati u invazivnu vrstu. Stablo je izuzetno dekorativno ujesen kada listovi mijenjaju boju od narančaste do tamnocrvene,  a kad otpadnu, na stablu ostaju crveni uspravni „češeri“ koje ga krase tijekom cijele zime.