Velebilje – kozmetika, loš brak i obrana od neprijatelja
Činjenicu o izuzetno velikoj toksičnosti ove biljke zasjenila je primjena velebilja u kozmetičke svrhe – i to na specifičan način.
Velebilje se u prirodi lako može prepoznati po svojim cvjetovima zvonastog izgleda i plodovima u obliku malih crnih boba.
Velebilje ili Atropa belladonna zeljasta je trajnica iz porodice Solanaceae. Raste na području cijele Europe, ali i sjeverne Afrike, južne i jugozapadne Azije te na prostoru Sjeverne Amerike. Ime dolazi od talijanskih riječi bella i donna, što bi značilo lijepa žena. Razlog zašto se ova biljka još naziva i, doduše u slobodnom prijevodu, „lijepom ženom“ zaista je specifičan.
Otrov koji je uspavao Juliju
Velebilje ima karakterističan fitokemijski sastav – tropanski alkaloidi odgovorni su za niz učinaka, primarno onih toksičnih. Najvažniji predstavnici tropanskih alkaloida su atropin, hiosciamin i skopolamin, čija primjena dovodi do suhoće ustiju, smanjenog lučenja sline, ubrzanih otkucaja srca, halucinacija, zatvora, tegoba kod gutanja, a u visokoj dozi mogu čak uzrokovati i smrt.
Međutim, oni imaju još jedan specifični učinak – djeluju tako da šire zjenice (stručne rečeno, djeluju kao midrijatik). U razdoblju renesanse ideal ženske ljepote bio je gotovo pa oprečan današnjem. Blijeda put, rumeni obrazi, punašnije lice, visoko čelo (zbog čega su žene izbrijavale kosu na čelu kako bi ga povisile) samo su neki od primjera.
Idealna žena u renesansi trebala je imati još jednu karakteristiku – velike sanjive oči širokih zjenica. Stoga su si žene masovno ukapavale ekstrakt velebilja u oči kako bi uzrokovale proširivanje zjenica. Kao što je već spomenuto, velebilje ima toksične učinke, stoga su brojne od tih žena u konačnici i oslijepile.
Toksičnost velebilja poslužilo je u brojne svrhe tijekom povijesti. Tako se pretpostavlja kako je Julija, iz poznate Shakespearove drame Romeo i Julija, uspavana ekstraktom velebilja. Legenda kaže kako se Livija, supruga vojskovođe i rimskog cara Augustusa, poslužila bobama velebilja kako bi otrovala vlastitog muža. Ekstrakt je domorodačko stanovništvo rabilo za izradu otrovnih strelica. Dakle, velebilje je našlo primjenu u različitim sferama života – od kozmetike, preko sredstva za „sređivanje“ lošeg braka pa sve do metode tjeranja neprijatelja.
Današnja primjena velebilja
Velebilje danas nema neku značajnu primjenu u farmaciji. Koristi se kod određenih stanja, poput iritabilnog kolona i enterokolitisa, iako postoji bolja alternativa za liječenje. Prema provedenim znanstvenim studijama, nema osnove za korištenje velebilja u prirodnom obliku. Međutim, ono se još uvijek može pronaći u određenim homeopatskim pripravcima.
Primjena velebilja danas je raširena kao vid rekreativne droge. Upravo zbog halucinogenog učinka tropanskih alkaloida, velebilje je primamljivo za postizanje tog učinka. No, provedena istraživanja pokazuju kako je tek šest boba velebilja dovoljno za izazivanje antikolinergičkog sindroma koji može rezultirati smrću. Zaista fascinantna biljka!
