Z našeh ravnic

Koromač i metvica rastu baš na svakom koraku, a što se tiče stolisnika, njega ćemo malo teže pronaći. Imam izuzetnu sreću da sve navedeno raste na „mojoj ravnice“ na što sam vrlo ponosna.

KOROMAČ
Komorač, koromač ili morač (Foeniculumvulgare Mill.) je aromatična i ljekovita biljka koja pripada porodici Apiaceae (štitarke), a domovina mu je Sredozemlje. Razlikujemo tri varijeteta. To su divlji ili gorki (Foeniculumvulgare var. vulgare), slatki ili rimski (Foeniculumvulgare var. dulce) koji se uzgaja kao začinska i ljekovita biljka te firentinski komorač (Foeniculumvulgare var. azoricum) koji se koristi kao povrće. U literaturi možemo pronaći da se koromač od davnina koristi u ljekovite svrhe, a upotrebljavali su ga još stari Egipćani, Rimljani i Grci. Mladi izbojci, listovi i potpuno zreli i sušeni plodovi (sjeme), pa čak i korijen koriste se i danas u tradicionalnoj medicini, a upotrebljavaju se u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. U mnogim zemljama koriste se kao narodni lijek. Koromač je izuzetno hranjiva namirnica bogata kalijem, fosforom, kalcijem, magnezijem i željezom te vitaminima A, C, D, E, K i vitaminima B skupine.

Naša kostrenska samonikla vrsta, koju nalazimo po ravnicama, obično naraste od 60 do 120, pa čak i do 200 centimetara u visinu. Korijen je dobro razvijen i razgranat i nije ga lako iščupati iz zemlje, a stabljika je šuplja, razgranata, valjkastog oblika i modrozelene boje. Listovi koji se razvijaju pri dnu stabljike smješteni su na dugim drškama. Najpoznatiji proizvod od koromača je čaj koji se konzumira za liječenje i ublažavanje bolesti dišnog sustava te raznih gastrointestinalnih simptoma poput gastritisa i nadutosti, no koromač nalazi mjesto i u pripremi pojedinih jela i variva, pogotovo kad se priprema „broskva na padelu“, obavezno se dodaje par listića koromača.

DIVLJA SAMONIKLA METVICA
Ima jedna mala, izuzetno mirisna ljepotica koja po našim ravnicama raste, cvjeta i obnavlja se nekoliko puta tijekom godine. U literaturi sam pronašla da je latinski naziv ove biljke Calaminthanepetoides i vezana je uz Mediteran za razliku od svojih ostalih rodica Calamintha. Inače, rod Calamintha upućuje iz svog grčkog podrijetla naziva da je riječ o lijepim metvicama jer kalos znači lijep, a menthe metvica. Njena ljekovita svojstva izražena su u liječenju raznih prehlada i sličnih bolesti. Čajem se potiče znojenje, koristi se za izazivanje izbacivanja sluzi iz pluća, davala se za snižavanje tjelesne temperature, njome bi se ublaživalo vrućicu, a pila se i za jačanje želuca i protiv nadimanja, no ima i negativnih strana, pa kao i kod svake ljekovite biljke, valja biti oprezan u konzumiranju.

Listovi za čaj beru se prije cvjetanja biljke, brzo se suše i spremaju na tamno i suho. Premda je kod nas lišće dostupno kroz cijelu godinu, najbolje ga je brati tik pred cvjetanje, a to je nekoliko puta u godini. Raskošna u svom poznatom, paprenastom mirisu, a opet skromna, uporna u svom opstajanju u ovom našem podneblju kao da nam poručuje da ga voli više od nas.

STOLISNIK
Poznat je još pod nazivom hajdučka trava. Stolisnik je čudesna biljka koja ima izuzetno univerzalnu primjenu pa je gotovo teško nabrojati tegobe u kojima stolisnik nije makar od male pomoći. Njegovo ime, millefolium, u prijevodu s latinskog znači “tisuću listova”, jer su listovi ove biljke sitni i mnogobrojni. Stolisnik je izgledom zaista lijepa biljka, a cvijet mu je bijele ili ružičaste boje. Visina stabljike je od 30 do 70 centimetara. Listovi mladih biljaka su svijetlozelene boje, a što je biljka starija listovi postaju tamniji. Ova biljka je samonikla, otporna na hladnoću, vrućinu, sušu i vlagu i raste u prirodi bez nekih velikih zahtjeva, a možete ju pronaći na livadama, proplancima, u voćnjacima, kamenjarima, uz putove i staze pa čak i u zapuštenim dvorištima, ali i u zagađenim područjima uz prometnice.

Iz literature je vidljivo koliko je široka primjena stolisnika u ublažavanju zdravstvenih tegoba. Masna i otečena jetra, ciroza, slab rad jetre i žuči, usporen metabolizam, zatvor, grčevi u crijevima, hemeroidi, nadimanje, narušena crijevna flora, samo su neke od tegoba probavnog sustava gdje stolisnik pristiže u pomoć. Pomaže i kod gastritisa, viška želučane kiseline, slabog apetita, dijabetesa, prehlade, gingivitisa, kašlja, glavobolje, kao i kod tegoba mokraćnog sustava poput bakterijskih infekcija, pijeska i kamenca, nefritisa, slabog mokrenja zatim kod gihta i reume, slabe cirkulacije, visokog tlaka, proljetnog umora. Posebno je za istaknuti važnost stolisnika na ženski reproduktivni sustav. Pomaže kod cisti na jajnicima, mioma, iscjetka, menstrualnih grčeva, a pomaže i u regulaciji menstrualnog ciklusa. Pozitivno djeluje i kod unutarnjih i vanjskih krvarenja, rana i kožnih tegoba, psorijaze, ekcema, nesanice i psihičke napetosti.

Stolisnik cvijeta od početka lipnja pa sve do kasne jeseni. Cvjetove stolisnika najbolje je brati za vrijeme jakog sunca jer je tada najveća koncentracija eteričnih ulja pa je i ljekovitost jača. Ako se bere za sušenje tada je savršeno vrijeme za berbu kraj ljeta i početak jeseni. Za sušenje se beru cvjetovi ili čitava stabljika ali do najviše 30 centimetara duljine, jer preostali, donji dio stabljike nema puno ljekovitih svojstava. Sušiti se može tako da se cvjetni grozdovi povežu koncem u male snopove koji se potom objese na suhom i tamnom mjestu. Za nekoliko dana oni će biti suhi i tada ih možete pospremiti.

Mnogobrojne vrste biljaka imaju izuzetno ljekovita svojstva. Neke od njih su rijetke i teško dostupne, ali neke, kao ove upravo navedene, su nam nadohvat ruke. Nalazimo ih posvuda u prirodi, pa je prava šteta ne iskoristiti njihove blagodati. Prošećimo našim ravnicama, pronađimo i koristimo bogatstvo koje imamo.