Život u Irskoj: Prvi blagdani u stranoj državi

Zimski blagdani prekrasno su doba godine kada se obitelj okuplja i većina se vraća rodnom kraju i svojim najmilijima kako bi proslavili i proveli vrijeme zajedno. Za Vedrana i mene to nije bilo moguće jer smo samo mjesec i pol prije Božića sletjeli u Irsku.

Novo iskustvo

Prva dva mjeseca u Irskoj bila su veoma uzbudljiva i turbulentna. Novi grad, novi posao, novi jezik i hrpa papirologije, to su stvari koje su djelom obilježile moje božićno razdoblje. Osim toga, tu je bio i novi smještaj ispunjen grupom dosad nepoznatih ljudi s kojima sam provela prve blagdane izvan svoje države.

Sve je lakše kad uza sebe imaš dobrog prijatelja

Nije mi bilo žao što nisam u svojem dobro znanom kraju, već sam s oduševljenjem prihvatila ovo iskustvo koje mi je život pružio. Nisam bila tmurna poput irskog vremena niti sam se brinula oko božićnih poklona, i ono najvažnije – nisam bila usamljena, uz mene je bio moj najbolji prijatelj.

Advent u trgovačkom centru

Tijekom božićnih blagdana radila sam u trgovačkom centru u blizini našeg smještaja. Mnogi su rekli da je to savršeno mjesto za potrošačko ludilo i bili su u pravu.  Uz plaću koju sam dobivala, točnije cifre na koje nisam navikla, osjećala sam se kao da je čaroban duh Božića ispunio svaki dio mene.

Advent u Dundrum Town Centru bio je magičan. Najveći trgovački centar u Irskoj od gotovo 140.000 m² obasjanih tisućama svjetlucavih lampica, izazvao mi je oduševljenje. Pregradu između trgovačkog i ugostiteljskog dijela krasila je velika fontana ispred glavnog ulaza na čijem su se vodopadu vrtjele nevjerojatne božićne animacije. Pored raznovrsnih restorana i barova ispunjenih mirisom cimeta, nalazilo se i klizalište iz kojeg se čuo šum oštrih klizaljka na ledu prekriven razigranim uzvicima djece i odraslih. Božićna bajka poput onih iz američkih filmova. Centar obogaćen šarenim dekoracijama i zimskim pjesmama vrvio je ljudima. Kroz glavu mi je prošlo da sam napokon i ja zaslužila jednu pravu božićnu bajku; nakon lude sezone, brze i neorganizirane selidbe, daleko od svoje kuće; imala sam malo adventsko čudo.

Šaren božićni ručak

Kako se Badnjak približavao, tako je u našu kuću ispod bora počelo stizati sve više i više poklona. U kući  je boravilo 15 osoba različitih nacionalnosti, a iako se nismo dugo poznavali, svejedno smo se jako brzo prihvatili i zavoljeli. Uzevši u obzir sve te naše različitosti, pao je dogovor za kombinirani božićni ručak.

Kada je stigao taj dan, veseli koraci odzvanjali su kuhinjom već od ranoga jutra. Miris irskog pečenja ispunio je prostoriju dok se stol punio raznim salatama, talijanskom tjesteninom i nezamjenjivom sarmom. Nakon obilnog multinacionalnog ručka, razigrani, zadovoljni i veseli, zajedno smo otvarali darove – prava mala obitelj povezana željom za boljim životom.

Mladost – ludost i proslava Nove godine

Doček Nove godine također smo proslavili u našoj živahnoj zajednici. Glazba se tijekom dana lagano pojačavala, a blagovaonica se pretvorila u plesni podij. Šljokice, odijela, šeširi i miris parfema – osjećaj kao u američkom filmu! Nismo marili što nismo doma, nisam ni pomislila na doček na Korzu: bili smo tu, u Irskoj, i nevjerojatno je koliko pozitive možemo dobiti kada to ne očekujemo, od ljudi koje ne poznajemo.

Može se reći mladost – ludost i nema ništa loše u tome. Različite ljude povezalo je isto mjesto: nismo  se obeshrabrili što smo daleko od vlastita doma, već smo svoje tradicije nastavili spajanjem raznolikosti i šireći prihvaćanje i ljubav.

Bez obzira gdje se nalazili i na kolikoj udaljenost od svojih najdražih, bez obzira na pandemiju i ograničeno kretanje, na krizu koja konstantno dobiva nove nazive, bez obzira na sve – nemojte izgubiti svoj božićni duh. To je razdoblje veselja i smijeha, glazbe i plesa, bajkovitih priča, zagrljaja i kuhanog vina. Dopustite čaroliji da ispuni vaše srce i vaš dom, možda se baš vama ostvari neočekivana božićna bajka koju ćete pamtiti do kraja života.