Roditeljski kutak

Medicinski potpomognuta oplodnja – čudo medicine i naš put k sreći

Ovo je priča za sve parove koji prolaze kroz teško razdoblje neplodnosti i svakodnevno se bore s tom dijagnozom.

Dok sam bila u postupku, pročitala sam na tisuće uspješnih iskustava, čudesnih i dirljivih ispovijesti. To mi je jednostavno davalo snagu i guralo me naprijed. Sada, kad imamo svoju priču, želimo je podijeliti s vama – da i mi nekome donesemo nadu i želju da se upusti u avanturu.

Nitko ne očekuje probleme sa začećem

Sve je počelo prije 14 godina kada sam imala izvanmaterničnu trudnoću i ostala bez jednog jajovoda. Nikada do tada nije mi palo na pamet da bih baš ja mogla imati problema sa začećem. Liječnici su me upozorili da je do izvanmaternične trudnoće došlo zbog priraslica u jajovodu i da su sada, sa samo jednim jajovodom, šanse za prirodnu trudnoću puno slabije. Preostali, lijevi jajovod očistili su, ali priraslice se vrlo lako mogu vratiti pa je preporuka glasila: što prije zatrudnjeti.

Posebno su me deprimirali sažaljivi pogledi i pitanja o tome kako ide planiranje trudnoće. Nakon godinu dana svima sam rekla da jednostavno odustajem od trudnoće jer još nije moje vrijeme. Bilo je i onih koji su osuđivali moju odluku i prilično grubo znali dati do znanja da sam sebična što čekam, ali lakše sam to podnosila nego sažaljenje. U svoja četiri zida puno sam čitala, proučavala, educirala se i tražila rješenje kako postati majka.

Nakon raznih neuspješnih metoda poput praćenja bazalne temperature, LH trakica za ovulaciju, čajeva i ostalih bakrača, krenula sam na konzultacije u riječku bolnicu na Odjel za humanu reprodukciju.

Čitala sam forume i blogove da si bar malo približim cijeli taj proces i saznam o čemu se radi jer dotad o tome ništa nisam znala. S partnerove strane imala sam neizmjernu podršku i u svakom trenutku pristao je na sve moje odluke, trpio moje mušice i zagrlio me kada sam to trebala.

Humana reprodukcija – KBC Rijeka

Na prve konzultacije došli smo kao djeca prvi dan u školu – u strahu od nepoznatog. Krenulo se s jednostavnim pretragama: spolni hormoni, spermiogram, brisevi… Nalazi su bili uredni, ali ne znam je li to dobro jer kada znaš u čemu je problem, lakše je ciljano pokušati ga riješiti.

Sljedeći korak bio je HSSG (histerosalpingosonografija), ultrazvučna dijagnostička metoda kojom se ispituje prohodnost jajovoda pa se širenjem vide nepravilnosti u maternici. Spremate se na taj pregled i zanima vas jeli bolan – odgovor je jednostavan: ovisi o prohodnosti. Dakle, mene je boljelo kao sam vrag, mislila sam da ću eksplodirati. Toliko sam stiskala stolicu da su mi ruke utrnule i skoro sam se ispovraćala. Moj jajovod nije bio prohodan i zato je bilo bolno, ali ako su prohodni, pregled je potpuno bezbolan, tako barem kažu. Ako vam je neka utjeha, pregled je jako kratak i sve je gotovo kroz nekoliko minuta. Sretan završetak sastojao se u tome da je jajovod pod pritiskom kontrasta postao prohodan i tako se rodila nova nada. Uputa je bila da tri mjeseca nakon pregleda pokušamo prirodno začeti.

Čekanje – pripremite se na to. Čekanje postane dio nas, a nada najbolja prijateljica. Sigurna sam da sam iz cijele priče isplivala s dobrom obukom iz strpljenja.

Nakon tri mjeseca došli smo ponovno na konzultacije i kada je liječnik pitao želim li pričekati još tri mjeseca, kao iz topa sam izbacila: ¨Ne!˝. Nasmijao se i rekao da krećemo u postupak.

Dakle ovako, HZZO nam osigurava:

 

  • 4 postupka inseminacije – AIH (engl. arteficial insemination husband) – prati se prirodan ciklus žene. Od sedmoga dana ciklusa dolazi se na folikulometrije (praćenje rasta folikula) svaki drugi dan. Na dan procijenjene ovulacije dolazi i partner sa svojim uzorkom koji se analizira i ispire, te se koncentriraju samo pokretni spermiji koji se kateterom unose u maternicu.
  • 2 prirodna postupka medicinski potpomognute oplodnje – što znači da se opet folikulometrijom prati rast folikula. Onog trenutka kada folikul dovoljno naraste (15 – 17 mm), tu večer dolazi se u 22 sata na ginekologiju po štopericu – injekciju HCG-a koja potakne folikul da ovulira nakon 36 sati. Nakon 36 sati slijedi punkcija folikula te se dobivena jajna stanica oplodi partnerovim sjemenom.
  • 4 stimulirana postupka – E, ovo je već ozbiljan posao kojim se uz stimulaciju (injekcije) dolazi do većeg broja folikula, a time i većom šansom za oplodnju i trudnoću.

Krećemo u postupak – prvo inseminacija

Krenuli smo u postupak inseminacije i svaki drugi dan s 20-ak žena stajala sam u redu za prijem kod sestre, a toliko ih je već i prošlo prijavu. Sestre su divne, većinom vesele, nasmijane i spremne za šalu. Čekale smo ponekad sat vremena, a ponekad i tri, četiri. Što je – tu je. Nebrojeno sam  puta morala mijenjati smjenu na poslu kako bih ujutro mogla na pregled. Srećom, kolegica je bila divna i uskočila svaki put – hvala, Deni!

U prizemlju ginekologije provela sam toliko dana da im zaista ne znam broj. Ta čekaonica puna je razmjene iskustva, priča, suza, bodrenja i nade. Koliko sam žena samo upoznala, ispratila i dopratila. Stekla divna prijateljstva… Sara, Marijana – hvala vam na podršci i prijateljstvu koje mi pružate.

Pregled nije uvijek kod istog liječnika, a o tome je ovisilo i moje raspoloženje po izlasku. Ne znam kako vi, ali ja volim znati svaki detalj postupka: koliki je folikul, a koliki endometrij? Koliko velik mora biti za štopericu? Koju ocjenu ima moj embrij? Koliko stanica?

Ako ne bih dobila sve odgovore, nisam išla kući zadovoljna. Morala sam znati sve. Ako nisam dobila odgovor, provodila sam sate na internetu dok ne bih imala sve odgovore. Bilo mi je lakše kada sam znala da je na neki način sve pod mojom kontrolom.

A ono najvažnije kod liječnika jest ljudskost. Lagano tapšanje po ramenu i riječi:˝Sve će biti u redu˝ za mene je bio vjetar u leđa. Grub i hladan odgovor na nas ranjive i često neutješne, bio bi šamar koji smo osjećale još danima. Ipak, važno je znati da je cijeli postupak inseminacije bezbolan.

Inseminacija, nažalost, nije bila uspješna. Mislite da se to neće dogoditi vama, ali događa se… Slijedila je još jedna idući mjesec. Opet ništa.

IVF u prirodnom ciklusu

Idući ciklus krenuli smo u IVF-postupak u prirodnom ciklusu. Kada je folikul narastao na 17×13 cm liječnik je odlučio da sutradan idem po prvu štopericu. Dolazak u 22 sata na ginekologiju i tumaranje po praznim hodnicima bili su pomalo zastrašujući, ali sestre su već spremne da u to doba mi s Humane dolazimo na injekciju i odradile to u tren oka.

Nakon 36 sati, u 8 ujutro na redu je prva punkcija. Unatoč štoperici moguće je da folikul pukne u prirodnom ciklusu, ali mene je ipak čekala punkcija jer je sve bilo u redu.

Punkcija sama po sebi nije bila bolna. Radili su mi je bez anestezije, ali s jednim folikulom. Uopće nisam htjela gledati u kilometarsku iglu spremnu za punkciju.

Sestra i doktor su me cijelo vrijeme nasmijavali i opuštali. Bilo je gotovo kroz nekoliko minuta, a zatim je kroz sićušan prozorčić provirila plavooka embriologinja i viknula: ˝Imamo stanicu!˝. Skočila sam od sreće i zagrlila doktora.

Na putu do auta počeli su bolovi, a poslijepodne sam imala povišenu temperaturu i nisam se mogla pomaknuti. Do jutra sam ipak bila kao nova i bez problema išla na posao. Uslijedilo je čekanje.

Čekamo tri dana da vidimo hoće li se stanica oploditi. Ta tri dana čine se kao trideset. Metodom IVF (engl. in vitro fertilization)  oplođena je stanica što znači da je najboljim spermijima dozvoljeno da sami oplode stanicu u posebnim uvjetima.

ET – embrio transfer

Treći dan dolazim vidjeti je li došlo do oplodnje i hoćemo li imati transfer. Sjedimo i čekamo. U jednom trenu sestra me pozove i počne nonšalantno govoriti: ˝Ok, Šestanica, kad budemo išli na transfer…˝ Nisam ni dozvolila da dovrši rečenicu, već sam je zagrlila i skoro srušila od sreće. Stanica se oplodila i imamo transfer! Za mene je doći do faze transfera bilo kao da je pola posla odrađeno.

Na embrio transferu liječnik me nasmijano dočekao. Na ekranu mi je pokazao lopticu i rekao: ˝Imamo savršen A1 osmostanični embrij! To je najbolje što smo mogli dobiti do trećeg dana.˝ Gledala sam u sliku i glasno primijetila kako je lijep. Emocije su u tim trenucima moćne, gledaš u te loptice i pomisliš da su stvorili čudo. Slikicu smo dobili za uspomenu pa moja kći ima svoju prvu fotografiju ranije nego većina njenih prijatelja – sa svoja tri dana.

Na ekranu mi liječnik objašnjava gdje će položiti embrij. Gledam i čekam kada će nešto početi boljeti. Na ekranu ugledam mali bljesak i embrij je na svojem mjestu. Dakle, embrio transfer je potpuno bezbolan i čaroban.

Slijedi ležanje u sobi barem sat vremena. Nas tri ležimo i gledamo u svoje slikice, potpuno omamljene onim što smo doživjele. Bojale smo se pomaknuti u strahu da nam naše loptice ne ispadnu. Čitala sam da je embrij nakon transfera u maternici kao mrva između dvije fete kruha namazane pekmezom. Fora usporedba, zar ne?!

Simptomi trudnoće prije očekivane menstruacije

Da samo znate koliko puta sam to pitanje upisala u Google tražilicu. Znam da je to ono što zanima većinu žena u postupku te ću ih podijeliti s vama.

Osam dana nakon punkcije neke mirise osjećala sam drugačije kao na primjer moju maskaru. Ali taj dio s mirisima sam ignorirala jer od tolike želje često počnemo i umišljati simptome. Žene koje dulje vrijeme pokušavaju zanijeti, postanu hipersenzibilne i osjete stvari na koje bezbrižne žene i ne pomisle. Od silne želje počnemo umišljati simptome trudnoće u fazi iščekivanja menstruacije.

Jedanaest dana nakon punkcije radila sam popodnevnu smjenu. Počeli su lagani bolovi s lijeve strane, osjećaj je bio sličan ovulaciji. Kroz sat vremena bolovi su bili sve jači. U jednom trenutku morala sam leći na pod i sklupčati od boli, ali bila sam najsretnija žena na svijetu. Puno puta čitala sam da žene osjete bolove za vrijeme implantacije pa sam s tim mislima, presretna u muci, preležala još sat vremena.

 

Najljepša crtica na svijetu

Da se razumijemo, bol može značiti i ozbiljan problem i ako potraje, svakako se javite svom liječniku. Pozitivac u meni jednostavno nije prihvaćao drugu mogućnost. Navečer je bol bila prisutna, ali sve slabije, samo nisam mogla leći na lijevu stranu. Do jutra sam osjetila još samo njezin tračak.

Napravila sam test na trudnoću – bila je to tanka trakica, ali nakon  puno testova već sam jako dobro znala razliku između negativnog testa, evaporacijske linije (ona koja se zna pojaviti nakon isteka određenog vremena, odnosno kada se test počne sušiti) i pozitivnog. VIDJELA SAM CRTICU! Ružičastu crticu uz kontrolnu. Trudna sam!?

Pokazala sam partneru test, ali iako mu se potkrao smiješak, bio je oprezan i rekao da se ne vidi baš lijepo. Nas smo se dvoje već toliko puta opekli pa smo sretni, ali s velikim oprezom. Sutradan sam kupila pravi test s većim linijama i crtica se pojavila gotovo odmah! To je to! Bio je prvi dan Svjetskog prvenstva u nogometu, to neću nikada zaboraviti.

Već sam imala susrete s biokemijskim trudnoćama pa s velikim veseljem nisam žurila. Biokemijska trudnoća je rana trudnoća koja je potvrđena testom ili Beta HCG testom iz krvi nakon koje ubrzo slijedi krvarenje i takva trudnoća ne može se potvrditi na ultrazvuku. Prerano je. Žene nisu svjesne koliko je to često niti znaju da se to uopće dogodilo jer redoviti ciklus dođe s malim zakašnjenjem pa prođe nezamijećeno.

Sretan kraj za željeni početak

Osamnaest dana nakon punkcije nemam mira i odlazim u privatnu kliniku vaditi beta HCG hormon iz krvi. 438,9!! E, to je prava brojka, ali važnije je njeno pravilno udvostručenje: beta se mora udvostručiti u 48 sati te je ključno analizu napraviti nakon nekoliko dana. Moja beta je nakon tri dana bila 1620. Stigli smo i do ultrazvuka koji je pokazao da je sve u redu. Ona mrvica od srca što je titrala na ekranu nešto je neprocjenjivo!

Bella se rodila 27 dana ranije od očekivanog, baš na moj rođendan! Nije li to nevjerojatno?! Najljepši poklon koji sam mogla dobiti. Ovo je bila uspješna priča IVF-a iz prvog pokušaja, u prirodnom ciklusu. Kada sam zatrudnjela, čekala sam tri mjeseca da vijest objavim. Ne zbog bapskih priča ili uroka, već zbog prije spomenutih razloga. Ako nitko ne zna da sam trudna, a nešto pođe po zlu, nitko me neće ništa ni pitati.

Tada sam obznanila svima. I jasno i glasno dala do znanja kako je došlo do toga. Nikada me neće toga biti sram ili ću to skrivati, baš naprotiv!

Pričam svoju priču, rado pomažem drugima i vraški sam ponosna na svoju IVF djevojčicu, njezinog tatu i mamu.

Poruka za one koji se nećkaju

Da je bar meni netko rekao: Marina, nema straha, kreni, nećeš požaliti! Bili smo sami u tome i sigurno bismo krenuli ranije da nam je netko bližnji mogao podijeliti iskustvo iz prve ruke. Nemojte se bojati, krenite svojem ginekologu i tražite uputnicu za konzultacije na humanoj reprodukciji. Od čekanja nema vajde, a vrijeme je dragocjeno. Imala sam 31 godinu kada sam krenula, još su me na odjelu vodili kao mladu. Ali ne ide sve kao na traci jednom kada kreneš. Naoružajte se strpljenjem i pažnjom jedno prema drugome.

Ako ikome treba savjet ili podrška, tu sam. Kontaktirajte me bez ustručavanja putem uredništva portala. Voljna sam pomoći na tom putu koji nije nimalo lak. Ok, netko će sada reći, pa uspjeli ste iz prve… Vjerujte, nije bilo lako. U priči vezanoj uz moju drugu princezu bilo je svega: injekcija, puno transfera i punkcija… o tome drugi put.

Ako ste došli do kraja ove ispovijesti znači da vas se tema i osobno tiče. Šaljem vam pozitivne vibre i bodrim vas da učinite potrebne korake još danas. Iz svega ovoga naučit ćete da SMO JAČI NEGO ŠTO MISLIMO!