Jeste li već našli pravog?
S izborom posla, baš kao i izborom partnera, nije uvijek jednostavno. Ja sam našao svoj recept kada treba mijenjati i posao i partnera, a kada treba ustrajati kako bismo postigli zadovoljstvo, ispunjenost i sreću.
Kroz posljednjih nekoliko mjeseci uključen sam u projekt u kojemu sam mentor mladim ljudima koji imaju poteškoća u odabiru, pronalasku i zadržavanju posla. Kod više njih primijetio sam jedno vjerovanje koje je i inače često kod ljudi, a po meni uzrokuje prilične probleme i razočarenja u životu. Vjerujem da ta ideja dolazi iz brojnih knjiga, filmova i popularne psihologije kojima smo izloženi kroz godine. Sigurno ste čuli tu ideju, a možda i sami vjerujete u nju.
Radi se o ideji da ako pronađeš pravi posao, to ćeš „osjetiti“ jer će to biti potpuni užitak i zadovoljstvo. Čak postoji i ona izreka da ako pronađeš posao koji voliš, nećeš morati raditi ni jedan dan u životu (jer to onda neće biti posao nego užitak i zadovoljstvo). Logičan zaključak koji iz te ideje slijedi jest da ako na poslu osjećaš i neke neugodne osjećaje poput dosade, napora, napetosti ili slično, to mora biti jasan znak da nisi pronašao pravi posao za sebe. I da, opet logično, trebaš tražiti dalje dok ne pronađeš taj „pravi“ posao koji prati i „pravi“ osjećaj. Pa tako ovi mladi ljudi s kojima radim i mijenjaju posao za poslom tražeći onaj pravi.
Odustati ili ustrajati?
Primjećujem da tu istu ideju ljudi često imaju i kada se radi o romantičnim vezama. Ako nađeš onu „pravu“ ili „pravog“, sve će biti ljubav, sreća, leptirići; živjet ćete sretno do kraja života. A ako se slučajno u vezi pojave „loši“ osjećaji kao što su dosada, neslaganje ili neugodne rasprave, to je, opet sasvim logično, znak da to nije to i da treba tražiti dalje dok ne nađemo onu pravu ili pravog uz koje ćemo živjeti sretno do kraja života.
S druge strane, postoje ljudi koji ustraju u poslovima i vezama u kojima postoji vrlo malo sreće i zadovoljstva. Oni se pak drže jednako štetne i opasne pretpostavke da ionako nitko ne voli svoj posao kao i da nitko nije zapravo sretan u braku ili vezi. Zato je dobro „dok ne tuku“ (u oba slučaja). Neki od njih čak povjeruju da i ne zaslužuju bolje i da bi trebali biti sretni da imaju bilo kakav posao ili partnera.
Istina je vjerojatno negdje u sredini. Nema posla ili veze koji su čisto i neprestano zadovoljstvo.
Svaki posao ima trenutke ili dijelove posla koji su dosadni, koji nam ne leže, u kojima posumnjamo u sebe i psujemo što je sutra već ponedjeljak. Naročito su česti takvi trenuci kada tek počinjemo raditi i učiti neki posao. Potrebno je vrijeme da postanemo vješti, a do tada je neizbježno da radimo greške, doživljavamo kritike i osjećamo se neuspješno.
Nužno je prilagođavanje i strpljenje
Ako ne izdržimo frustraciju i loše osjećaje koji prate taj period, nikad nećemo doći do trenutka kada posao obavljamo s lakoćom i vještinom koji će nam pružiti osjećaj zadovoljstva, ispunjenosti i ponosa. Pogrešno pripisivanje tih loših osjećaja pretpostavci da do njih dolazi zato što to nije posao za nas, dovest će do toga da odustanemo prije vremena. Kako će to voditi do olakšanja i kratkotrajnog zadovoljstva, bit ćemo drugi put još skloniji odustati kad postane teško i tako se taj krug ponavlja i nikad ne pronalazimo posao koji nas ispunjava.
Isto je i u vezama. Kada provodimo puno vremena s nekom osobom neizbježno je da ćemo biti i loše raspoloženi i umorni i nervozni, neizbježno je da ćemo imati različite navike i potrebe zbog kojih stvari neće biti onakve kakve bismo mi htjeli. Ispočetka ćemo se u svojoj zaljubljenosti lakše prilagođavati partneru, ali s vremenom, kad zaljubljenost neizbježno popusti, ta frustracija postaje sve češća i neugodnija. Ako ne prihvatimo da su razlike neizbježne i da je prilagođavanje nužno jer nema osobe koja je ista kao i mi, bit ćemo skloni neprekidno tražiti drugu i drugu.
Život se ne svodi samo na lijepe trenutke
Sada se postavlja pitanje kako prepoznati koju pogrešku radimo, odustajemo li prebrzo i prelako tražeći idealan posao ili partnera ili ustrajemo predugo u nečemu što zaista može biti bolje i lakše? Prema mojem iskustvu najbolji je način da pratite sebe i prepoznate ponavlja li vam se isti obrazac sa svakim poslom ili osobom. Ako vam sa svakim novim poslom ili partnerom poslije nekog vremena postane dosadno, naporno i teško, onda vjerojatno nije stvar u poslu ili osobi, nego u nečemu što će se vjerojatno događati i sa svakim novim pokušajem. Tada je vrijeme da stanete i pokušate ustrajati malo duže i vidjeti hoće li se stvari promijeniti.
Idejama o tome da nećete više morati raditi niti jedan dan ako pronađete „pravi“ posao ili da ćete živjeti sretno do kraja života ako nađete onog ili onu pravu, ipak je mjesto u bajkama i Facebook citatima, a ne u stvarnom životu. Stvaran život uvijek je mješavina dobrih i loših stvari, dobrih i loših osjećaja i ako barem malo prevladavaju ovi bolji, vjerojatno je da smo na pravom putu.