Što je zajedničko paškom siru, varaždinskom zelju i ličkom krumpiru?
Snažan i moćan okus paškog sira ili resko zlato maslinovog ulja iz Istre, s Krka, Cresa, Šolte ili Korčule prepoznati su po svojoj kvaliteti i izvornosti.
Nekad se na putu iz Kostrene prema Zagrebu obavezno zaustavljalo na Severinu na Kupi. Ako se sjećate štrudle od sira i kiselog mlijeka, onda zasigurno spadate u one malčice starije generacije naših čitatelja.
Dan zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda
Iako je zahvaljujući modernizaciji i autocesti Rijeka – Zagreb spomenuto odmorište i ukusna štrudla u Severinu dospjela uglavnom u sjećanja nas nešto zrelijih godina, suvremeno je društvo uočilo i vrednovalo kvalitetne i izvorne prehrambene proizvode. Tako je na današnji dan 14. travnja 2015. godine krčki pršut registriran u Europskoj uniji te dobio oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla.
Odlukom Hrvatskog sabora 14. travnja obilježava se kao Dan zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda.
Nije cilj zaštiti naziv pa čak ni kad se radi o sporu između istarskog i kraškog terana, cilj je vrijednost koju proizvođači, primjerice varaždinskog zelja, trebaju iskoristiti. Plasman, marketing i sama cijena zaštićenog proizvoda treba na tržištu ostvariti prepoznatljivost i konkurirati drugim kvalitetnim proizvodima.
Od mandarina do janjetine
Zahvaljujući OPG-u Alen Juračić čitave smo jeseni u Kostreni lako dolazili do neretvanskih mandarina, zaštićenih oznakom izvornosti. Istom su oznakom označeni i spomenuti paški sir te navedena maslinova ulja, ali i paška sol, istarski pršut, paška janjetina…
Zaštićeni autohtoni proizvodi ujedno su i snažna poruka javnosti o važnosti očuvanja tradicije i brendiranja Hrvatske s obzirom na jaku tržišnu prepoznatljivost europskih oznaka.
Zaštićeni oznakom zemljopisnog podrijetla jesu, primjerice, lički krumpir, baranjski i slavonski kulen ili zagorski mlinci. Radi se o provjerenoj kvaliteti, odnosno proizvodima koji su pod sustavnim nadzorom u proizvodnji i pripremi te kao takvi konkuriraju na tržištu cijele Europske unije.
Ponosni na svoje zaštićene autohtone proizvode i mi možemo pridonijeti širenju prepoznatljivosti. Kada nas sljedeći put posjete prijatelji ili inozemni turisti, zašto im ne bismo kao praktičan (i ukusan) suvenir ponudili upravo koji od spomenutih zaštićenih autohtonih proizvoda. Time i sami doprinosimo održivom razvoju i jačanju prepoznatljivosti naše zemlje u Europskoj uniji i šire.
Fotografije preuzete sa stranice Ministarstva poljoprivrede: https://poljoprivreda.gov.hr/