Dobri i loši susjedi u povrtnjaku
Salata se dobro slaže sa svim vrtnim susjedima, mrkva i blitva dobri su prijatelji, ali grah i grašak gotovo se uopće ne podnose – u članku doznajte više o plodoredu, zaštiti i prihrani svojeg povrtnjaka.
Prošle godine sam u „Zelenom kostrenskom kantuniću“ pisala opširno o potrebnim aktivnostima u našim kostrenskim okućnicama za svaki pojedinačni mjesec pa se ove godine neću ponavljati jer je sve to vidljivo i dostupno na ovom našem portalu. Za ovu godinu pripremila sam neke korisne savjete koje sam naučila od svojih predaka, a potvrdu ispravnosti istih pronašla sam i u stručnoj literaturi.
Pri uređenju okućnice valja uvijek voditi računa o tradiciji i podneblju, a držimo li se toga i kod uzgoja voća i povrća, smanjit ćemo probleme i moguća razočaranja, ali i troškove.
Plodored u vrtu
Kostrenska zemlja vrlo je siromašna i moramo ju redovito gnojiti stajnjakom, mineralnim gnojivima te kompostom kako bismo u vrtu osigurali kakav-takav urod. Krajem veljače, a naročito u ožujku krećemo u akciju sjetve i sadnje povrtnih kultura.
Međutim, nije sve u bogatoj prihrani gredica jer da bismo dobili dobar urod povrća, potrebno je znati ponešto i o potrebama pojedinih povrtnih vrsta.
Neke vrste povrća, kao što su pomidori, tikvice, krastavci, balancane i krumpir, traže bogato tlo, jako gnojeno stajskim gnojem. Skromnijih su zahtijeva salata, radić, blitva, mrkva, rotkvica, ali i grašak i grah, a među najskromnijima u našim su kostrenskim vrtovima broskva, naš luk , ali i kapulica koja se množi.
Tu je i naša autohtona vrsta peršina, koja pak ne voli pognojeno tlo, ne voli pretjerano zalijevanje, a ne voli se niti presađivati već ga valja pustiti da raste tamo gdje je niknuo.
Sve gore navedeno ukazuje na to da moramo dobro isplanirati gdje ćemo što saditi. Najbolje je vrt podijeliti u 3 dijela (zone):
- prvi dio, gdje će nam doći najzahtjevnije biljke, dobro je još ujesen prekopati i pognojiti stajskim gnojem
- drugi, koji smo namijenili manje zahtjevnim povrtnicama, pognojit ćemo s malo komposta ili mineralnim gnojivom
- treći dio, za one najskromnijih zahtjeva, uopće nećemo gnojiti.
Ako tako podijelimo vrt, svake godine mijenjamo površine za sadnju odnosno tamo gdje smo npr. sadili pomidore, druge ćemo godine posaditi grašak, a treće luk, pa onda ispočetka. Ako o gore navedenome budemo vodili računa, tada će nam sve tri grupe povrća dobro roditi, a naš će vrt biti dobro iskorišten.
Zaštita biljaka
Tržište je preplavljeno raznoraznim pripravcima za zaštitu biljaka, isto tako na internetu je moguće pronaći na stotine savjeta i zaista je na svakome od nas da dobro razmislimo čime ćemo se koristiti.
Za zaštitu povrća od bolesti i raznih nametnika ja ne koristim apsolutno ništa jer tretirano povrće mogu kupiti na „svakom koraku“.
Dobri susjedi – loši susjedi
Tko god se bavi vrtlarenjem, primijetio je da u vrtu postoje ugodna i neugodna susjedstva. Znale su to još naše bake i djedovi pa moramo neke zakonitosti prirode naučiti poštovati i mi. To i nije baš tako teško objasniti.
Svaka biljka putem korijenja iz zemlje crpi materije koje su joj potrebne, a ostale može iskoristiti susjedna biljka s drukčijim potrebama jer hrane ima dovoljno za obje, a rezultat je bolji i bujniji rast biljaka. To ujedno objašnjava situaciju zašto su ponekad, uza svu brigu i pažnju, prinosi osrednji – iste vrste crpe i dijele ono malo neophodnih tvari koje korijenje uspije pronaći u tlu.
Salata se slaže s većinom povrtnica za razliku od krumpira, koji je veliki problem za većinu susjeda.
Moje iskustvo, a naučila sam to od svojeg pokojnog oca, pokazuje da je jako dobro između pomidora presaditi salatu kristalku (dalmatinka je posebno ukusna), ali salati „paše“ i kapula;
- mrkva i blitva se isto dobro slažu
- grašak i peršin idu zajedno „ruku pod ruku“, ali peršinu nije draga salata, a ne voli ni blitvu.
- broskva voli rubne dijelove gredica, čim manje zalijevanja , a baš ne „luduje“ ni za susjedima
- grah i grašak se uopće ne vole
- tikvice vole vladati svojim okolišem, ali uz njih se često „provuče“ samonikla divlja riga.
No postoje i neki susjedi koji nemaju nikakav utjecaj jedan na drugoga, pa tako npr. na gredicu možemo posaditi radič pa do njega poriluk, a u nastavku blitvu, do nje mrkvu pa salatu.
Takve gredice izgledaju jako privlačno ali su i učinkovite jer na malom prostoru možemo uzgojiti više povrća.
Prihrana biljaka
Za prihranu biljaka postoji jako puno proizvoda različitih proizvođača, bilo u tekućini ili granulama, i svi, ali baš svi pišu preporuke da je to što oni nude „ono pravo“. Ne mogu niti smijem navoditi koji su dobri, a koji loši proizvodi, ali izbjegavam one proizvode koji su isključivo namijenjeni našem tržištu.
Bitno je znati kada i koliko biljku treba prihranjivati jer prevelike količine prihrane mogu doslovno „ubiti“. Svi mi želimo imati veliki prinos plodova, ali moramo voditi računa o podneblju u kojem živimo, o resursima s kojima raspolažemo i pravilima prihrane.
Hortenziji treba željezo, ali pelargoniji je željezo neprijatelj – ako nismo sigurni što je kojoj biljci potrebno za bolji razvoj i plodnost, uvijek možemo zaviriti u stručnu literaturu u kojoj se mogu naći svi važni podatci te prema tome odrediti prihranu pojedine biljke.