Dosta ekrana za danas!

Djeci su u današnje vrijeme dostupni razni mediji koji im odvlače pozornost i okupiraju ih satima – mobiteli, tableti i televizija s bezbroj programa prilagođenih njihovu uzrastu. Naravno da sva ta tehnologija ima svojih prednosti, ali i puno nedostataka.

Vrijeme ispred ekrana po godinama

Ovako savjetuju smjernice istraživanja:

0 – 18 mjeseci

• Ovako mala djeca ne bi smjela imati pristup ekranima.

18 – 24 mjeseci

• Kratka razdoblja obrazovnog programa uz prisutnost roditelja.
• Mozak malenih beba najviše se razvija do druge godine. Ključno je da dijete istražuje okolinu oko sebe dodirivanjem raznih tekstura, mirisima, interakcijom i igrom.

2 – 5 godina

• 1 sat dnevno kroz tjedan i 2 – 3 sata vikendom.
• Pokušajte ograničiti medije samo na obrazovni sadržaj. Neka uče boje, oblike, slova… U moru aplikacija prilagođenih njihovu uzrastu, pokušajte naći ono što njima odgovara. Sjećam se da je moja kći uživala u igri prepoznavanja životinja na engleskom jeziku.

6 – 17 godina

• 2 sata dnevno gledanja zabavnog programa. Naravno da će ta brojka biti veća ako moraju rabiti računalo ili tablet za školske obaveze.
• 3 – 4 sata vikendom.

Dakle, roditelji, ovo su smjernice. Nitko ne kaže da su one uklesane u kamenu niti vas itko osuđuje ako od njih odskačete.

Ove podatke objavila sam na svojem blogu i podijelila na stranim društvenim mrežama. Bila sam šokirana izjavama mama koje su se osjećale napadnute i osuđivane. Pravdale su se da bez ekrana nikada ne bi ništa stigle napraviti i kako je to djeci nemoguće uskratiti.

Svi  jako dobro znamo kakva su današnja djeca, ali tu smo mi da ih usmjerimo. Edukacija je ključan sastav odgoja naše djece. Svakim danom učimo nešto novo i ponekad se svi posramimo postupcima koje smo činili zbog neznanja.

Što previše vremena pred ekranima čini našoj djeci

• Problemi u ponašanju – kada djeca premaše svaku mjeru, mogu imati emocionalne, društvene i probleme s pozornošću.
• Problemi s učenjem – previše ekrana vodi do lošijeg uspjeha u školi.
• Društveni problemi – nedostatak fizičkog kontakta s ljudima dovodi do premalo društvenog kontakta i prepoznavanja neverbalnog govora. Djeca moraju naučiti prepoznati izraze lica i njihovo značenje, ton glasa ili govor tijela da bi se mogli razviti u društveno prilagođena bića.
• Opsesivno ovisničko ponašanje – zavodljive digitalne igre aktiviraju centar za nagrade u mozgu. Osjećaj se može usporediti s korištenjem svjetlucavih igraćih aparata u kockarnicama.
• Nedostatak empatije – malo prije smo spomenuli neverbalne komunikacije. Baš ta interakcija koja ide u oba smjera sudionika gdje beba ili dijete prati reakciju roditelja važna je za njihov razvoj mozga i empatije. Moraju znati pročitati osjećaje onoga koga gledaju i koje osjećaje izazivaju njihova djela. Više ekrana – manje interakcije s ljudima – teža komunikacija koja vodi do frustracije i na kraju do nedostatka empatije.
• Pretilost – ova stavka svima je jasna. Što više ekrana dozvolimo, to će manje vremena naša djeca provoditi vani igrajući se.
• Problemi sa spavanjem – izbjegavajte ekrane sat vremena prije spavanja. Svjetlo koje dopire do djece utječe na ciklus spavanja.
• Hiperstimulacija – znakovi hiperstimulacije su agresivno ponašanje, tantrumi, plač i neutješnost, prkosno ponašanje, razdražljivost ili jednostavno ne mogu mirno sjediti 5 minuta.
• Nasilnost – gledajući nasilne programe ili igrice te vrste potiče djecu da na taj način rješavaju svoje probleme – silom.
• Problemi s vidom
• Fizički problemi – vrijeme na mobitelu u najčešće pogrbljenom položaju vodi do lošeg držanja, pogotovo kod djece u razvoju.

Vrijeme uz tablete i mobitele može biti funkcionalno – potičite djecu na kreativnost

Ova stavka s hiperstimulacijom posebno me podsjetila na moju stariju kćer. Više od 30 minuta igranja neke igrice u 99 % slučajeva vodi do nervoze i promjena raspoloženja. Na prvu njezinu negativnu reakciju moram joj odvratiti misli i naći neku drugu vrstu zabave. Bez galame da i ne primijeti da sam joj otela mobitel. Ponekad joj jednostavno kažem: „Vidiš da to nije dobra igra, gledaj nešto drugo ili dođi sa mnom i pomogni mi.“ Sada znam da moram reagirati odmah. U početku nisam i previše takve zabave zaista je vodilo agresivnom ponašanju i tantrumima.

Dosljedni i uvijek s ciljem dobrobiti za našu djecu

U samim početcima ovisnosti prema ekranima imali smo jednu agresivnu epizodu kod kćeri. Toliko me naljutila da sam u afektu rekla: „Nema mobitela mjesec dana!“ U roku od dvije minute shvatila sam da sam bila preoštra s tih 30 dana, ali ako sam to izgovorila, nema odustajanja. Spremila sam mobitel daleko od njenog pogleda. Nisam mogla vjerovati da ga nije niti pitala niti tražila. Prošlo je mjesec dana da ga se obje nismo sjetile. Shvatila sam da zaista može i bez njega ako ga niti ne vidi niti joj se nudi. Od tada ga uvijek spremim kada ga ne upotrebljava i prođe po sedam dana da ga i ne zatraži.

Svako dijete radije će izabrati zabavu i igru na otvorenom nego ekran. Bar se nadam da je tako. Iskoristite proljeće koje se budi i potaknite ih da se igraju. Neka im bude koji put i dosadno – sigurno će iz toga razviti neku ludo dobru ideju. Nedavno je starija kći iz jedne epizode dosade nacrtala pravi strip! Pisač je jedna od najboljih investicija u našem domaćinstvu za zimske dane. Ima toliko radnih knjiga, zadataka, bojanki koje možete ispisati i zabaviti djecu. Hrpa papira i bojica budi najbolje u djeci.

Pristup internetu i brojnima aplikacijama svakodnevica su većini današnje djece

Za više detalja i opsežniji tekst o prednostima i manama ekrana pročitajte članak s mog bloga na engleskom jeziku. Čitajući ovo, naučili ste nešto, a znanjem postajete bolji roditelji, partneri, prijatelji i ljudi. Čitajte i svakim danom u svakom pogledu napredujete.