Gordana Svetopetrić: Ples je umjetnost – utjecajna umjetnost koja nije nalik ničemu drugom

Razgovarali smo s Gordanom Svetopetrić, porijeklom iz Kostrene, iskusnom plesačicom te nastavnicom u Školi suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu, koja je s nama podijelila svoje iskustvo i poglede na ples kao umjetnost i sport te nam je otkrila što ga čini tako inspirativnim i snažnim oblikom umjetnosti.

Kako ste pronašli svoju strast za plesom i što vas je inspiriralo da postanete plesna umjetnica?

Mislim da u Rijeci 80-ih godina nije postojala djevojčica koja barem na kratko nije provirila u tadašnje Pionirsko kazalište na Sušaku. U njemu sam uz legendarnog barba Jožu provela 14 godina i na neki način odrasla uz ozbiljne angažmane dječjih plesnih predstava, kasnije baletnog studija. Odrastanje u takvom okruženju naučilo me je ustrajnosti, posvećenosti i disciplini, a posljedično je pridonijelo i stvaranju novog kruga ljudi, strastvenih entuzijasta, koji mi je proširio spoznaju plesne umjetnosti i doveo do suvremenog plesa – plesne discipline koja u to vrijeme nije zaživjela u Rijeci pa me je put odveo u Nizozemsku na školovanje.

Redovita ste nastavnica suvremenog plesa u Školi suvremenog plesa Ane Maletić. Možete li nam reći kako obično izgleda jedan sat plesa?

Škola kao obrazovna ustanova ima sustavni pristup učenju tako da pratimo nastavni plan i program pri čemu pažnju posvećujemo tehničkom izgrađivanju plesačkog tijela kao i obrađivanju nastavnog sadržaja.

Predajem različite predmete, od suvremene plesne tehnike, koreografije, vodim ansambl, a za svaki je predmet potrebna drugačija priprema i izvođenje. Ono što je svojstveno i nužno na svim satovima je da se stvori dobra atmosfera i povezanost s učenicima pa u tom duhu idemo kroz dan. Radimo na kondicijskom treningu i tehničkom postavljanju tijela, improviziramo, kreiramo i uvježbavamo.

Kako pronalazite balans između vlastitog plesnog stvaralaštva i uloge plesne edukatorice? Koja od tih uloga Vam je draža i zašto?

Za mene su obje uloge podjednako važne. Moj nastavni rad proizlazi izravno iz scenskog iskustva, a često jedino kroz takvo iskustvo mogu ući u dublje aspekte kreativnosti. Imam tu sreću da radom u odgojno-obrazovnoj instituciji osiguravam egzistenciju pa svi moji projekti izvan toga mogu biti probraniji i promišljeniji. Nisam više pod statusom samostalnog umjetnika čija je održivost često promjenjiva i upitna. Naravno, uvijek se dogode intenzivniji periodi gdje se preklapaju poslovi i termini, ali sve se može organizirati uz podršku kolega u školi i izvan nje.

Koje plesne stilove smatrate najizazovnijima za izvođenje, u tehničkom ili izražajnom smislu?

Tehnika je nešto što se izgrađuje predanim radom, dok izražajnost nosiš u sebi kroz prirodni potencijal ili ona dolazi sa zrelošću. Mislim da jedno bez drugog ne može jer upravo to odvajanje čini prosječnog plesača različitog od posebnog. Govor tijela igra važnu ulogu u prenošenju emocija, suptilnih gesti različitog intenziteta, naši pokreti omogućuju nam da izgradimo vezu s publikom i prenesemo snažne osjećaje. Na taj se način plesači mogu izraziti na dubljoj razini. Razumijevanje i tehnike i izražajnosti u plesu ključno je za stvaranje kohezivne i dojmljive izvedbe, a ovladavanjem ovim oblicima komunikacije, plesači mogu učinkovito prenijeti željenu poruku publici, ostavljajući trajan dojam i vezu.

Koji Vas specifični plesni stil najviše inspirira i što Vas u njemu privlači? 

Budući da je moje područje djelovanja suvremeni ples, volim isticati kategoriju plesne improvizacije. Stvaranje plesa u trenutku je profinjena vještina, to je način tuneliranja prema nama samima svjetlom spontanosti i proizvodnjom izvedbenog materijala. Istraživanje i eksperimentiranje s improvizacijom uzbudljiv je način za plesače da unesu nove elemente u svoj rad i istraže različite kreativne mogućnosti.

Je li po Vašem mišljenju ples sport ili umjetnost? Koje aspekte plesa smatrate najizazovnijima sa sportskog stajališta, a koje s umjetničkog?

Ples je za mene puno više od sporta, on omogućuje ljudima da propituju stvari, dobivaju ideje, formiraju zajednice. Jedan je od najstarijih umjetničkih oblika poznatih čovjeku. Korišten je stoljećima za izražavanje uvjerenja i emocija, prenošenje tradicija i zbližavanje zajednica. S druge strane, zbog čistog fizičkog aspekta svih plesnih oblika, mora se priznati da se on također smatra i sportom. No, kada ples sumiramo na bodovanje i fizičko natjecanje, lišavamo ga njegove goleme vrijednosti i važnosti kao umjetnosti u našem društvu. Ples je umjetnost; utjecajna umjetnost koja nije nalik ničemu drugom.

Možete li podijeliti neke savjete za mlade plesače i umjetnike koji žele slijediti Vaš put?

Slijedite svoju intuiciju i nikada nemojte izgubiti osjećaj čuđenja.