Kako pristupate svojem zdravlju?

Jeste li kada razmišljali otkud dolazi riječ pacijent? Korijen je riječi latinski patiens, ali ćete od prve pogoditi što znači ako pogledate englesku riječ patient koja u tom jeziku doslovno znači pacijent i strpljiv. Nije slučajno da korijen te riječi naznačuje da, kada smo bolesni, ali i općenito vezano za svoje zdravlje, trebamo biti prije svega strpljivi.

Naše tijelo složen je stroj

Uz to je dobro povezati i još jedan pristup zdravlju koji je prevladavao do negdje 80-tih godina prošlog stoljeća. Nastao je nakon velikog razvoja tehnologije u medicini (otkriće rendgena, napredak kirurgije, otkriće mikroorganizama kao uzročnika bolesti) kada je postalo jasno da je uzrok velike većine zdravstvenih problema fiziološki ili mehanički. Ako ne možete pomicati ruku, slomili ste kost; ako ste prehlađeni, zarazio vas je neki bacil; ako se debljate, poremetili su vam se hormoni štitnjače, čak i ako ste depresivni, poremećeni su vam neurotransmiteri u mozgu.

Ta otkrića usmjerila su i liječenje: prema razvoju kirurgije da se pokrpaju oštećena tkiva (ležao sam par puta na kardiologiji i vidio koliko je to nevjerojatno razvijeno područje), prema razvoju lijekova da se povrati izgubljena kemijska ravnoteža u tijelu i antibiotika da se uklone loši mikroorganizme iz tijela da ne rade štetu. Ovakva medicina naše tijelo doslovno doživljava kao vrlo složen stroj kojemu stručni mehaničari pokušavaju dijagnosticirati i otkloniti kvar korištenjem moderne tehnologije.

Liječnici poput mehaničara pronalaze kvar

Najdojmljiviji primjer mi je priča o prvoj primjeni inzulina kod osoba sa šećernom bolesti. Takvi su ljudi u tom trenutku umirali u strašnoj patnji u jednoj klinici, a nakon prve primjene ovog nadomjestka ljudskom hormonu, počeli su čudesno ustajati iz kreveta i potpuno normalno funkcionirati. Taj trenutak morao se zaista doimati poput čuda i nije neobično da medicinu doživljavamo kao čudesnu magiju, a liječnike kao polubogove koji imaju sposobnost odgađanja smrti i dizanja iz mrtvih.

Ovakav pristup liječenju koji tijelo, a time i čovjeka doživljava kao stroj koji treba popraviti korištenjem tehnologije, naziva se biomedicinski pristup zdravlju i u njemu leži i razlog korištenja riječi pacijent – kada ste bolesni, trebate se strpljivo prepustiti stručnom „mehaničaru“ koji će otkriti gdje ste pokvareni i otkloniti kvar.

Sve je to logično jer kada auto ostavimo kod mehaničara, ne očekujemo da će netko auto pitati kako se osjeća niti da će mu objašnjavati što mu je pokvareno, a ni kakav će popravak napraviti. Mnogi liječnici koji svoje razmišljanje temelje na biomedicinskom pogledu na zdravlje, sasvim logično razmišljaju i o liječenju pacijenata na isti način kao i mehaničari koji popravljaju auto pa ih za to ne treba kriviti. Razgovor s pacijentima za njih zaista predstavlja gubljenje vremena koje bi mogli bolje utrošiti na „uklanjanje kvara“.

Pacijent i liječnik kao suradnici

Kao što sam rekao, ovakav pristup liječenju i zdravlju bio je nevjerojatno uspješan. No, pokazalo se da ima i neka ograničenja. Naime, pokazalo se da na uspjeh liječenja vrlo velik utjecaj ipak ima i psihičko stanje pacijenta kao i socijalna podrška koju doživljava.

Na primjer, u slučaju da ste ozlijedili leđa i morate ići na operaciju, sam mehanički „popravak“ izuzetno je bitan za vaše ozdravljenje, ali vrlo često može imati vrlo ograničene efekte. Da bi takva operacija dovela do oporavka, pacijent će morati slijediti upute liječnika da ispočetka štedi leđa izbjegavajući napore, a nakon toga da vježba mjesecima, odlazi na fizikalnu terapiju i popravi držanje, možda i promijeni posao. Sve je to pod potpunom kontrolom pacijenta i liječnik – mehaničar na to ima vrlo malo utjecaja nakon što pacijent napusti bolnicu. Na to će utjecati najviše povjerenje pacijenta u liječnika i upute koje mu je dao, njegova samodisciplina da ustraje u vježbanju, sposobnost toleriranja boli kako bi izveo vježbe i smanjio uzimanje lijekova pa čak i pozitivno raspoloženje koje oslobađa razne supstance u krvotok koje poboljšavaju oporavak za razliku od onih vezanih uz negativne emocije.

Osim toga, pacijentu će biti vrlo važna podrška okoline – obitelji koja će preuzeti dio kućanskih poslova i ohrabrivati ga, poslodavca koji će mu olakšati posao na neko vrijeme ili države koja će platiti bolovanje dovoljno dugo da ne mora raditi i da može ići na terapije.

Zbog ove kompleksnosti taj se suvremeni pristup naziva biopsihosocijalni i od liječnika i zdravstvenog osoblja traži da se prema pacijentima ponašaju bitno drugačije – objašnjavaju im dijagnoze i tijek liječenja jer se pokazalo da očekivanje smanjuje simptome; uključuju pacijente u odabir tijeka terapije jer se pokazalo da sudjelovanje povećava ustrajnost i pridržavanje uputa, a radi se i na ohrabrivanju i psihološkom osnaživanju kako bi se pospješio oporavak.

Preuzeti odgovornost za svoje zdravlje

Važno je da se i mi kao pacijenti više ne postavljamo pasivno i strpljivo, već da se aktivno angažiramo vezano uz svoje zdravlje te preuzmemo za njega odgovornost. Iako se u zadnje vrijeme od nas ponovno očekuje i traži da samo strpljivo čekamo čarobno tehnološko rješenje od strane znanosti i medicinara, pokazalo se puno efikasnijim ako uz to i aktivno radimo na ukupnom osnaživanju svojeg organizma u svrhu preventive kroz kretanje, prehranu, dodatke prehrani te da razumijemo što nam se događa, raspitamo se koji tretmani nam mogu biti od koristi i preuzmemo odgovornost za svoje ozdravljenje.

Ipak, ma koliko neki naši „mehaničari“ ne vole kad „guglamo“, mi nismo automobil, bezumni stroj koji ide na popravak, mi smo istovremeno i auto i vozač tog auta: dobrim poznavanjem tijela i uma koje rabimo, možemo izbjeći mnoge rupe i nesreće na cesti života kojom vozimo.