Legenda o marcipanu
Marcipan je poslastica čiji je glavni sastojak badem, a nekad su ju konzumirali isključivo plemići. Otkrijte tko je smio proizvoditi marcipan u Dubrovačkoj Republici i obilježite Svjetski dan marcipana 12. siječnja.
Miraz, u našim krajevima znan i kao „dota“, kapital je koji žena donosi suprugovoj obitelji prilikom udaje kao znak financijske potpore. Praksa davanja miraza poznata je od davnih dana, a u određenim slučajevima ona može uzrokovati i financijske probleme. Tako je Dubrovačka Republika u 15. stoljeću donijela zakon kojim je ograničila davanje miraza kako bi se izbjegla takva situacija – očevi su zbog svojih kćeri znali zapasti u dugove i ugroziti svoju egzistenciju u želji i namjeri da udaju vlastitu kćer. Stoga je dubrovačka vlast donijela zakon kojim je propisala koliko se kapitala može dati u obliku miraza. No, što je bilo zabranjeno dati kao miraz?
Marcipan kao znak dobre volje
Prema legendi, Mlečani su 997. godine zarobili jednu dubrovačku karavelu sa srebrom i voskom. Takva je mjera zahtijevala oštar protuodgovor pa su Dubrovčani donijeli odluku da se blokira sva buduća trgovina s Mletačkom Republikom.
Dobro proračunati Mlečani brzo su shvatili kako sankcije nemaju smisla – potrebno je nastaviti trgovati radi obostranog prosperiteta i razvoja. Zato su postigli sporazum s Dubrovčanima: svake godine moraju se međusobno darivati radi održavanja dugotrajnog mira i trgovine. Mletački su diplomati 11. rujna 1001. godine došli u Dubrovnik i kao znak dobre volje donijeli marcipan, slasticu koja je dobila ime po njihovu zaštitniku svetom Marku.
Ime potječe od sintagme „pan di San Marco“, odnosno „Marcipanis“, što bi u doslovnu prijevodu značilo „kruh svetog Marka“. Od trenutka kada su Dubrovčani primili mletački poklon, marcipan postaje sastavni dio dubrovačkih gastronomskih delicija.
Vratimo se na početak priče o mirazu. Početkom 16. stoljeća zakoni koji su se odnosili na miraz te uređivali odnose između dviju obitelji, dodatno su se pooštrili. Tako je vlada donijela odluku koliko instrumenata može svirati na svadbi, tko može mladu pratiti na samom danu svadbe, a definirali su i vrijednost darivanja. Novim zakonom odlučeno je kako se marcipan nalazi na popisu zabranjenih darova.
Marcipan nisu proizvodili slastičari
O važnosti marcipana za Dubrovačku Republiku govori i činjenica da se koristio u diplomaciji. Dubrovčani su hercegovačkom sandžakbegu, najvišem osmanskom dostojanstveniku u blizini, uz začine poput anisa i cimeta, darivali i marcipan.
Tako važnu slasticu, kao što je bio marcipan, nije mogao proizvoditi bilo tko i bilo kako. Slastičarima je bilo zabranjeno da ga izrađuju, a u ovom slučaju kuhaču (ili pregaču) preuzeli su, ni manje ni više, nego ljekarnici.
Možda farmaceuti zaposleni u ljekarnama danas više u svom ljekarničkom laboratoriju ne rade slastice kao što je marcipan, ali zato postoji statusni proizvod koji se još uvijek izrađuje – kozmetika.