Ljiljana Opančar, predsjednica Ekoregije Kostrena: Iz malog sjemena izrasla je divna priča
Povod današnjem razgovoru jest deseta obljetnica Udruge Ekoregija Kostrena, čija nas je predsjednica Ljiljana Opančar ugostila u prekrasnom prirodnom okruženju: vrtovima Udruge. Druženje smo započele u natkrivenom dijelu s kojeg puca pogled na njihove prve vrtove i impresivno polje lavande.
Upravo je to polje prije deset godina i započelo cijelu ovu priču. A kako je došlo do osnivanja Udruge, koji je njezin program i kako je raditi u prirodi i na otvorenom, otkrit ćete u intervjuu s gđom Ljiljanom Opančar.
Možete li nam reći više o tome kada je Ekoregija zasnovana i kako je to izgledalo u početku?
– Udruga je osnovana 2013. godine i meni je ovo treća godina kao predsjednici. Na početku je udruga imala samo svoje prve vrtove i polje lavande koje su uz članove Udruge pomogli urediti i vojnici iz američke mornarice. Naime, njihov brod bio je na remontu u Brodogradilištu Viktor Lenac te su oni kao znak suradnje i dobre volje pomogli srediti i posaditi lavandin.
Kako je uopće došlo do ideje za osnivanjem udruge ovog tipa?
– Sve je počelo prije 10 godina s Udrugom Zdravi život koja je ovdje htjela uzgajati ljekovito bilje, što je u početku funkcioniralo, ali s vremenom se ta ideja pomalo ugasila i nastavila se jedna druga priča, koja traje i danas. Ustupljen je prostor onima koji su imali vremena i mogućnosti obrađivati vrtove. Zainteresiranih je bilo puno i naša je lokacija uskoro s početnih devet narasla na 27 lijepih i podjednake površine obradivih vrtova. Nije sve bilo preko noći, ali dobra ideja ima budućnost u svojem razvitku uz vrijedne i zainteresirane ljude.
Koliko članova broji Udruga i čime se oni sve bave u Ekoregiji?
– U Udruzi je 31 član s time da imamo 27 vrtova koji se obrađuju, a 4 su člana pridružena. Neki su članovi također vratili svoje vrtove zbog nemogućnosti da budu gotovo svakodnevno u njima. Isto tako, nitko ovdje nije vlasnik svog vrta, već smo samo odgovorni da u susretu s prirodom napravimo najviše što možemo. Svi smo mi ovdje povezani, sami kupujemo sadnice i jedni drugima pomažemo.
Kakvim se akcijama i projektima Udruga bavi?
– Organiziramo razna radionice, edukacije i gostovanja koja obuhvaćaju niz tema iz prirode, a veoma su korisne i poučne za odrasle, ali i djecu. Na radionicama između ostalog učimo i kako napraviti svoju kozmetiku, kao što su razne kreme, kalodonti, hidrolati i slično. Moj dio obuhvaća brigu o tehničkom djelu vrtova, tzv. hladni pogon.
Također, razne akcije održavamo tijekom cijele godine, ali imamo i one koje su točno tempirane i terminski određene. Uvijek se ima što za raditi i ovi su vrtovi cjelogodišnja aktivnost.
Osvrnimo se na desetu obljetnicu Udruge koja je održava ove godine. Što ovih 10 godina za vas predstavlja i koje ideje imate za budućnost?
– Ovih deset godina prošlo je u hipu te se svakom godinom razvijamo i jačamo. Svakako bih htjela da ove godine ostvarimo program koji smo uputili prema Općini te da se kao i do sada, odazovemo na što više lokalnih radionica i projekata, kao što su Zelena čistka i Mikulna. Za iduću godinu nadam se obnavljanju starog staklenika i stvaranju pravog rasadnika u kojem ćemo očuvati naše sorte i saditi nove. Ideje postoje, a ja sam optimistična da ćemo u tome i uspjeti. Također se nadam obnoviti naš lavandin, koji je pred svojim rokom trajanja.
Koje projekte još imate u planu za Udrugu ove godine?
– Jedan datum koji nam dolazi, a kojem se posebno veselimo jest 26. travnja kada očekujemo grupu djece 2. razreda osnovne škole. Pripremamo teren na kojem će djeca saditi sjeme koje ćemo im mi osigurati. A onda kada biljčice izrastu, mi ćemo ih prebaciti u naše vrtove gdje će se moći vidjeti direktan plod njihova rada. Upravo je taj dodir djece i prirode poseban i važan. Osim toga, nastavljamo suradnju s Udrugom Vali čiji će nam članovi ukrasiti vanjski zid vrtova. Mislim da će taj dodatak staviti točku na i te privući i turiste i domaće ljude.
Usto, postoji li neka radionica ili projekt koji se kod vas najviše ističe ili biste ga voljeli izdvojiti?
– Kako sam već spomenula, mene najviše raduju projekti s djecom. Radimo s vrtićkom i školskom dobi te njihovi dolasci ukazuju koliko njih to veseli. To im nije nametnuto već stvarno u tome uživaju, čemu svjedoče njihov smijeh i veselje. Osim toga, posebno sam ponosna i na našu inicijativu poklanjanja poklon-paketa našim potrebitim sugrađanima tzv. Zelena košara zdravlja. Dakle, u paketima su bili naši domaći proizvodi iz vrtova. Započeli smo s time prošle godine u srpnju, a svakako nastavljamo i ove godine.
Za kraj, što mislite jesu li se ljudi više okrenuli prirodi i ekološkom načinu života ili ima još puno prostora za napredak?
– Što se mojih vrtlara tiče, jako pazim da se ne koristi ništa što je umjetno ili nije ekološki te smo ovdje vrlo striktni po tom pitanju. A što se tiče jačanja ekološke svijesti, bitno je truditi se i inzistirati na očuvanju prirode i zdravog okoliša. Živjeti zdravo i ekološki osviješteno zapravo nije teško niti problem kada razmisliš na to što želiš ostaviti sljedećim generacijama.