Loris Čeh: volonter, maturant, dobitnik priznanja za doprinos sportskoj zajednici

Loris Čeh maturant je Elektrotehničke škole u Rijeci, smjera tehničar za električne strojeve s primijenjenim računalstvom. Iako je trenutačno okupiran završetkom škole i upisima na fakultet, izdvojio je vrijeme da ga upoznamo i saznamo više o njemu i njegovu angažmanu u okviru košarkaškog kluba.

Kad čovjek radi ono što voli

Loris se dugi niz godina i sam bavio košarkom. Međutim, obaveze koje je donijela srednja škola uzele su danak. Iako je odustao od profesionalnog bavljenja košarkom, započeo je volontirati. Veliki je zaljubljenik u automobile, a i dan-danas voli navečer prošetati do igrališta i malo odigrati košarku s ekipom iz Kostrene. – U slobodno vrijeme volim se baviti svojim autom. Svaki trenutak iskoristim da ga slažem i gledam što još na njemu mogu promijeniti ili nadodati. To mi je baš hobi. A navečer često odem zahaklati s ekipom iz Kostrene na igralištu ispod kuće. – kaže Loris.

Doprinos uređivanju košarkaškog igrališta pored škole: ništa nije teško kad se radi iz ljubavi

Na pitanje kako se našao u KK za osobe s invaliditetom, Loris objašnjava: – Moj bivši trener, Siniša Kuharić, javio mi je kako pokreće projekt organiziranja košarkaškog kluba, ali namijenjenog u prvom redu osobama s invaliditetom. – Važno je reći kako u ovom dijelu Hrvatske dotad nije postojao košarkaški klub za osobe s invaliditetom, za razliku od ostalih krajeva poput Zagreba, Slavonskog Broda, Koprivnice, Varaždina, Zadra i Splita.

Iskustvo koje mijenja pogled na vrijednosti

– U početku sam uskakao kad god je što trebalo: zaključati dvoranu, otključati, pripremiti lopte i slično. Međutim, s vremenom se pokazalo kako je treneru potrebna desna ruka oko vođenja samog kluba i tada sam odlučio da može računati na mene kad god treba nešto napraviti. Tako smo započeli zajedno raditi, a naša suradnja traje, evo, već pet godina. – pojasnio je Loris.

Osim pomaganja oko tehničkih stvari, Loris nerijetko zna i zamijeniti igrača na terenu ako netko od redovnih nedostaje. To podrazumijeva da i sam sjedne u kolica i igra s drugim igračima: – Sve ti se promijeni kada sjedneš u kolica, neopisiv je osjećaj. Niži si, teže se krećeš, rukama moraš paralelno pomicati kolica i voditi loptu, koš gađaš s veće udaljenosti… Nije nimalo jednostavno, a iskustvo igranja u kolicima te promijeni. Shvatiš i počinješ cijeniti stvari koje imaš.“

Cijeli je projekt krenuo amaterski: u početku su se igrači sastajali i igrali bi košarku. Međutim, s vremenom je popularnost košarke u kolicima na ovom prostoru postajala sve veća pa su iz amaterskog angažmana krenuli k profesionalnom te organizirali vlastiti klub. Zasad održavaju dva termina tjedno, iako postoji ambicija za uvođenje još jednog s obzirom na sve veći interes. – Postoje dvije lige za košarku u kolicima – prva i druga. Ove godine uspjeli smo ostvariti plasman u prvu ligu, u elitni razred s drugim klubovima koji su već dugi niz godina dio prve lige. Stvarno mogu reći da je to veliki uspjeh. – objasnio je naš volonter Košarkaškog kluba osoba s invaliditetom „Kostrena“.

– Mi smo jedini klub na području Istre i Kvarnera. –  s ponosom je rekao Loris i nastavio: – Svaki dio Hrvatske ima svoj klub – od Varaždina do Splita, ali do trenutka kada je Siniša organizirao naš, na ovom prostoru nije postojao nijedan. Tako mogu reći kako mi kao klub okupljamo cijelu Istru i Kvarner: imamo igrače s različitih područja, ne samo iz Kostrene. Neki nam čak dolaze iz Novog Vinodolskog dva puta tjedno.

Priznanje za volontiranje i doprinos sportu

Volontiranje je jedna od najplemenitijih aktivnosti kojima se čovjek može baviti, a za volontiranje uvijek je važna motivacija. – Glavna motivacija za dosadašnji, ali i daljnji rad definitivno su mi osmijesi igrača s prvog treninga. Kada vidiš da pomažeš ljudima i da im to znači jako puno, ispuni te jedna zarazna energija koju ne možeš više nigdje drugdje pronaći. U svakom smislu riječi osjećaš se ispunjeno. A u ovom slučaju dobiješ i malo drugačiji pogled na život – kreneš cijeniti stvari koje imaš. – objašnjava Loris, koji se u ovih pet godina zbližio s igračima košarkaškog kluba pa su se rodila i prijateljstva. Od odnosa trener volonter – igrač razvio se prijateljski odnos tako da svoja druženja, osim u dvorani, prakticiraju i na otvorenom u slobodno vrijeme.

Dobitnik Priznanja za

Za svoj volonterski angažman Loris je dobio Priznanje za višegodišnji doprinos lokalnoj sportskoj zajednici i volontiranje u sportu Općine Kostrena i Zajednice sportova. – Priznanje mi je velika motivacija za nastavak volontiranja, pogotovo kada osvijestim da je sve krenulo od nule i da smo razvili jednu lijepu veliku priču koja će zasigurno postajati još i većom. Naši igrači zaslužuju potpunu podršku i ja ću im nastojati i dalje ju pružati! A uvjeren sam da će i lokalna zajednica pridonijeti boljim uvjetima za naše igrače. – zaključuje mladi i humani volonter Loris Čeh.

Osim nastavka volontiranja, Loris je iznio i drugi plan za vlastitu budućnost – upisati Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Trenutačno je u fazi pripreme, a mi nemamo ni trunke sumnje u pozitivan ishod priprema!