Mala škola imunosnog sustava: VOJNA VJEŽBA
Imunitet je pojam o kojem se često govori u javnom prostoru – priča o se o njegovoj važnosti, načinima kako ga ojačati i što poduzeti ako njegova funkcija padne.
Prema definiciji, imunitet se definira kao sposobnost organizma da se obrani od infekcija. No, on se ne može sagledavati kao zaseban entitet dodijeljen organizmu s funkcijom zaštite. Imunitet je direktna posljedica uspješnog funkcioniranja imunosnog sustava. Dakle, to što imunosni sustav pojedine osobe radi kao švicarski sat, razlog je zašto osoba ima uspješan imunitet.
Imunosni sustav napada stanice stranih mikroorganizama i bakterija
Neprijatelji imunosnog sustava
Temeljna zadaća imunosnog sustava jest obraniti organizam od niza štetnih čimbenika. Ti čimbenici mogu biti vanjski (poput mikroorganizama, kemijskih i fizikalnih agenasa i slično), ali i unutarnji (poput unutarnjeg neprijatelja), a najbolji su primjer mutirane stanice.0
No, taj isti imunosni sustav toliko je sofisticiran da uspješno prepoznaje i razlikuje stanice našega tijela koje ne napada od mutiranih (promijenjenih) stanica i mikroorganizama koje, dakako, napada i uništava.
Mutacija stanica najnormalnija je pojava u organizmu koja se svakodnevno događa: zbog određenog vanjskog ili unutarnjeg utjecaja mijenja se genska informacija u stanici. U tom slučaju imunosni sustav prepoznaje tu stanicu kao problem te ju uništava kako bi spriječio njezino daljnje razmnožavanje.
Ukoliko imunosni sustav zakaže pa ne uništi mutiranu stanicu i tako onemogući njezino daljnje razmnožavanje, dolazi do razvoja bolesti – tumora.
Različiti činovi u sastavu imunosnog sustava
Prilikom razgovora o imunitetu i imunosnom sustavu, jedan od najprimjerenijih jest vojni diskurs – obrana, napad, rat, pripravnost.
Najzornija usporedba imunosnog sustava jest ona s vojskom. Kao što u vojsci postoje različiti činovi – od običnog vojnika do zapovjednika, tako i u sastavu imunosnog sustava postoji niz aktera gdje svatko obavlja svoju zadaću.
Primjera radi, među stanicama imunosnog sustava postoje one koje su obični vojnici što znači da prve dolaze na mjesto infekcije, proždiru uzročnika, a nakon toga umiru (neutrofili). S druge strane, postoje i stanice generali (makrofagi) koje kolaju organizmom, provjeravaju jesu li sve stanice „naše“ (provjeravaju njihov ID), a ako nisu, pokreću postupak ubijanja stranog organizma ili mutirane stanice.
Dakako, ova su dva primjera navedena kako bi se prikazalo da postoje različite klase stanica u sastavu imunosnog sustava. No, one nipošto nisu jedine – postoji niz različitih tipova s različitim funkcijama, a da bi se opisao svaki od njih, potrebno bi bilo napisati nekoliko sljedova članaka.
Osim stanica, važan dio imunosnog sustava sačinjavaju protutijela i limfoidni organi.
Određene stanice, nakon kontakta s patogenom, proizvode protutijela koja služe kao visokospecijalizirana artiljerija – svaki put kada taj isti patogen pokuša napasti organizam, protutijela se ciljano vezuju za njega i pridonose njegovom uništavanju.
S druge strane, limfoidni organi su svojevrsni tabori – stanice imunosnog sustava u njima sazrijevaju, ondje se provodi njihova selekcija, razvijaju svoju funkciju, ali se u njima i pohranjuju.
Mikroorganizmi katkad uspiju proći pokraj našeg obrambenog sustava
Imunosni sustav ne spava
Česta je zabluda da se imunosni sustav povremeno aktivira, odnosno samo u slučaju kada dođe do infekcije organizma. To uopće nije točno. Ispravna je tvrdnja da je imunosni sustav cijelo vrijeme aktivan, a zbog činjenice što je on cijelo vrijeme aktivan, mi smo zdravi. Naime, patogeni (mikroorganizmi) nalaze se svugdje oko nas.
Što god dotaknemo ili gdje god da pogledamo, nalaze se mikroorganizmi koji imaju potencijalnu sposobnost razvoja infekcije. U takvom okruženju naš imunosni sustav jednostavno mora cijelo vrijeme biti aktivan i štititi nas od opasnosti.
Taj međuodnos između mikroorganizama i ljudi (odnosno imunosnog sustava ljudi) može se slikovito opisati kao stanje stalnog rata. Dok god naš imunosni sustav funkcionira, mi smo mirni – uništavamo mikroorganizme koji nam se približe i tako sprečavamo infekciju. No, oni ponekad uspiju proći mimo našeg obrambenog sustava i pokušaju uništiti nas.
Mikroorganizmi se nalaze i na našoj koži i u našim crijevima. Ove posljednje nazivamo komenzalima – s njima živimo u stanju uvjetnoga mira. Mi njima dajemo hranjive tvari, a oni nas štite od drugih opasnih mikroorganizama i sudjeluju u određenim biokemijskom procesima.
Onog trenutka kad mikroorganizmi prekrše mirovni sporazum i krene se razvijati infekcija, naš imunosni sustav na to mjesto šalje vojnike i generale koji uništavaju mikroorganizme što se brzo razmnožavaju i pokušavaju okupirati organizam. Upravo zato je to stanje uvjetnog mira.
Patogeni – sveprisutna prijetnja
Patogeni se, kao što je već rečeno, nalaze svuda oko nas. Njih se definira kao infektivne agense koji oštećuju tkiva – njima naše tkivo predstavlja izvor hrane, a hraneći se tim tkivom, narušavaju njegovu funkciju. Stoga je iznimno važno svaki potencijalni patogen uništiti i spriječiti njegovo daljnje širenje. Mjesta njihova ulaska u organizam mogu biti oštećeni epitel kože, probavni i urogenitalni trakt, respiratorni epitel nazofarinksa i pluća te direktan ulaz u krvotok. Upravo na tim mjestima nalaze se brojne stanice koje su dio imunosnog sustava. Njihova je zadaća da stalno provjeravaju je li neki od mikroorganizama pokušao ući u organizam i uništiti ga.
Nakon što smo se upoznali tek s dijelom aktera imunosnog sustava, možemo krenuti u priču kako se to točno branimo od infekcija. Naravno, ni tu nećemo se previše odmaknuti od militarsitičkog diskursa. Pratite portal Naša Kostrena jer uskoro kreće nastavak male škole imunosnog sustava.