Psihološki kutak: Dijalog ili diskusija
Umjesto da se natječemo, svima bi nam bilo bolje da težimo dijalogu.
Danas je puno toga u našem životu bazirano na natjecanju. Osnova je natjecanja u tome da postoji pobjednik i jedan ili više gubitnika. Sport je baziran na tome, tržište je bazirano na tome, pa čak i većina pravnog sustava bazirana je na tome da se presudi u korist jedne strane koja pobjeđuje dok druga „gubi spor“ i snosi sve troškove i ne dobiva ništa.
Kontinuirano natjecanje nije zdravo za odnose
Iako natjecanje može biti odlična motivacija u sportu gdje se često događa da netko bude bolji od drugih i kontinuirano pobjeđuje, kad se radi o situaciji u kojoj moramo ostati u odnosu s nekim, to je jako teško ako je stalno prisutno natjecanje i nadmetanje.
Zamislite samo da taj princip rabite u braku i prijateljstvu: da se stalno nadmećete u tome tko je u pravu i kamo ćete ići i što raditi pa da još i uporno u tom nadmetanju pobjeđuje onaj tko je bolji u raspravi ili fizički jači. Nažalost, moguće je da mnogi to i ne moraju zamišljati… Takvi odnosi bit će prava muka za jednu stranu, koja će se postupno ili maknuti ili odustati pa će i ova druga strana shvatiti s kakvim luzerom živi ili prijateljuje (istovremeno ne shvaćajući da je aktivno dovela do stvaranja tog luzera).
Tko je uopće zadovoljan kompromisom?
Čak i pravni sustav sve više forsira nagodbe jer se je pokazalo da one kraće traju i jeftinije su od suđenja. Nagodba je zapravo vrsta kompromisa gdje jedna i druga strana odustaju od dijela svojih zahtjeva i nalaze se „na sredini“.
Međutim, iako se mnogi zaklinju u kompromis kao najbolji način rješavanja konflikta, on je opcija u kojoj zapravo ni jedna ni druga strana nije dobila ono što je htjela, nego neku krnju verziju svojih htijenja. I zapravo će obje strane ostati nezadovoljne.
Pri kompromisima nijedna strana nije zadovoljna
Kako do win – win rješenja
Kod nekih važnih stvari i kod važnih odnosa treba težiti onome što se naziva win – win rješenje ili rješenje pobjednik – pobjednik. Radi se o kreativnom rješenju koje će dovesti do toga da obje strane zadovolje svoje potrebe (iako možda to neće biti na način koji su u početku predlagale). Ovakvo se rješenje čini idealno, no do njega je često vrlo teško doći. Naročito ako ne poznajete razliku između dijaloga i diskusije.
Diskusija ili rasprava vrsta je razgovora u koju ulazimo s nekim s kim se oko čega ne slažemo kako bismo dokazali da smo u pravu, a da je onaj drugi u krivu. Dakle, radi se o natjecanju jer jedan pobjeđuje, a drugi gubi.
Cilj u diskusiji nam je vješto navesti i obraniti svoje argumente, a pobiti argumente druge strane. Ono čemu težimo jest da uđemo s dva mišljenja u diskusiju, a izađemo s jednim, našim.
Dijalogom uvažamo i stavove koji se razlikuju od naših
Dijalog je nešto drugo. Kada ulazimo u dijalog, uvažavamo to da svatko od nas može imati različito gledanje na istu situaciju.
Znamo da do mišljenja dolazimo na osnovu toga što prikupimo određene informacije, interpretiramo ih na određen način, razmotrimo određene opcije i odaberemo jednu. Pa ako netko ima drugačije mišljenje od nas, znači da je nešto od toga učinio drugačije od nas. I radoznali smo što i zašto jer smo svjesni da je naše viđenje i shvaćanje situacije uvijek nepotpuno i da nam upravo način razmišljanja onoga koji ima drugačije mišljenje, može pomoći da cjelovitije i točnije vidimo stvari. To je razlog što pažljivo slušamo drugu stranu, pokušavamo razumjeti njihovu ljestvicu razmišljanja i preispitati svoje stavove da bismo došli do novog, potpunijeg razumijevanja, a time i novih ideja za razrješenje.
I, ono što je najvažnije, dijalogom u samom startu odustajemo od toga da ćemo izaći iz razgovora s onim mišljenjem i željenim rješenjem s kojim smo ušli, i mi i sugovornik. Ulazimo s idejom da ćemo izaći s nekim trećim rješenjem do kojeg nikad ne bismo došli da nismo ušli u dijalog.
Dijalog ne sukobljava mišljenja, dijalog ih uspoređuje, nadopunjava i ideje gradi jedne na drugima. Svima bi nam bolje bilo da u životu češće težimo dijalogu i win – win rješenjima umjesto da se natječemo i pokušavamo pobijediti druge.
Ideje u ovom članku preuzete su iz odličnih knjiga koje bi trebao pročitati svatko koga zanima vještina dijaloga i navika traženja win – win rješenja: 7 navika uspješnih ljudi Stephena R. Coveyja i Peta disciplina Petera M. Sengea.