Psihološki kutak: Jes za stres

Naime, kao i većina ljudi i ja se trudim izbjegavati stres i bez savjeta liječnika. Samo što mi to, unatoč trudu, dosta slabo uspijeva. Jer, čini se da je stres svuda oko nas!

Stres – što je to?

Iako se o njemu puno govori, stres je relativno nov pojam. O njemu se u medicini počelo govoriti negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Taj pojam koristio se uglavnom u kombinaciji s pojmom homeostaza koji označava ravnotežu, idealno stanje ili raspon različitih procesa u organizmu. To bi bilo ono što se u narodu jednostavno kaže „taman“.

Postoji tjelesna temperatura koja nam je taman – viša od nje ili niža ugrožavajuća je za organizam. Isto je i s količinom spavanja, vode, hrane, razinom šećera i soli u krvi pa čak i podraženošću živčanog sustava; za sve to postoji razina koja nam je „taman“ i sve iznad i ispod nje stvara nam nelagodu koja je zapravo svijest u mozgu da se dešava nešto po nas potencijalno ugrožavajuće.

Stres je relativno nov pojam, ali brzo se udomaćio

Stresori i borba protiv njih

U skladu s time stres, odnosno stresori su sve ono što nas „baca“ van iz te ravnoteže – veliki fizički napori, izloženost visokoj ili niskoj temperaturi, nedostatak sna, viroze i infekcije. Organizam neko vrijeme podnosi takve ugroze, bori se protiv njih i, ako ne traju predugo, od njih se oporavlja kroz razdoblje mirovanja i ponovno postiže ravnotežu, homeostazu. Ako je stres bio predug, onda je oporavak samo djelomičan i dolazi do trajnih oštećenja u organizmu.

Ako je izloženost stresu dogotrajna, oporavak je zahtjevniji

Psihološki stres

Nakon što je medicina apsolvirala pojam fizičkih, kemijskih i bioloških stresora koji nas ugrožavaju na fiziološkoj razini, pojavio se pojam psihološkog stresa. Naime, pokazalo se da postoji i psihološka homeostaza – količina psiholoških podražaja koja dovodi do toga da smo psihološki u ravnoteži – količina druženja, izazova, uzbuđenja, emocija, promjena i novosti koja nam je „taman“.

Premalo ili previše posla, druženja, obaveza – treba pronaći pravu mjeru u svemu

Ako se premalo družimo postajemo osamljeni, ali ako je druženja previše, onda nam treba malo samoće; ako nema izazova, osjećamo se neuspješno i nedostaje nam postignuća, ali ako ga je previše, onda osjetimo anksioznost, strah i paniku koji nas potiču da se maknemo u sigurnije okruženje. Premalo promjene dovodi do dosade, ali previše česte ili prevelike promjene dovode do osjećaja nestabilnosti i potrebe za sigurnošću i predvidivošću.

Stres nije bezopasan

Naš mozak tada osjeća da je pod stresom i da mu treba mir da se oporavi. Da se ne radi o bezopasnoj stvari, ukazuje to da je višestruko dokazano da produženi psihološki stres može bitno povećati šansu za razvoj kardiovaskularnih i drugih bolesti (preko povišenih razina hormona i pobuđenosti određenih organa i fizioloških procesa). Najčešće je to ovaj stres kojeg se svi, uglavnom bezuspješno, pokušavamo čuvati, na preporuku liječnika ili bez nje.

U stresore ubrajamo sve što nas izbacuje iz ravnoteže

Što se tiče fizioloških stresora, od njih se treba čuvati, no i to nije do kraja točno. Naime, iako nam instinkti kažu da izbjegavamo sve što nas potencijalno ugrožava, izlaganjem tijela laganom stresu poput treninga, hladnog tuša, ali i posta i gladovanja, povećavamo njegovu otpornost. Ako se potpuno čuvamo od svakog stresa organizam više ne zna aktivirati mehanizme koji mu pomažu da povrati ravnotežu. Svi znamo da je lakše potrčati ako trčimo svaki dan jer su mišići jači, a srce lakše pumpa. Čini se da i tijelo lakše koristi zalihe masnoća ako je naviklo na periode gladovanja.

Što se tiče psihološkog stresa, čini se da i tu vladaju ista pravila. No, o tome više u sljedećem  članku.