Svjetski dan izbjeglica
Svjetski dan izbjeglica obilježava se 20. lipnja s ciljem podizanja svijesti o teškoj situaciji u kojoj se nalaze ljudi diljem svijeta koji su prisiljeni napustiti svoje domove zbog straha od proganjanja.
Svake godine UN-ova agencija za izbjeglice UNHCR obilježava i prepoznaje važnost izbjegličkih života i sudbina te doprinose onih koji su se posvetili njihovu pomaganju.
Cilj obilježavanja Svjetskog dana izbjeglica jest podignuti svijest političara, javnosti i građana o položaju izbjeglica kroz razne forme: javne rasprave, medijske konferencije, kulturne događaje. Iako je Hrvatska primila izbjeglice iz Ukrajine i time donekle popravila onu ružnu sliku zlostavljanja migranata za što smo prozvani u izvješću Europskog odbora za sprečavanje mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Vijeća Europe u prosincu, sada se ponovo otvaraju pitanja je li Hrvatska spremna pomoći ljudima u nevolji ili je, poput Poljske, spremna pomoći samo određenim ljudima u nevolji.
Možete li zamisliti kako bi bilo napustiti svoj dom, svoju zajednicu, svoju zemlju i pobjeći u drugu? Možete li zamisliti izazove s kojima biste se suočili i osjećaj gubitka koji biste osjećali? Neki vjerojatno mogu, nažalost, ima i onih koji su izbjeglištvo proživjeli u ne tako davnoj prošlosti.
Istraživanja pokazuju da svake minute 20 ljudi prolazi kroz ovo mučno iskustvo postajući izbjeglicama. Čini se kao da u trenutku čovjek prestaje biti biti građanin, frizer, liječnik, učenik – postaje izbjeglica. Percepcija izbjeglica u današnjem hrvatskom društvu svodi se na tužne, ratom pogođene ljude koji moraju biti i siromašni. Naime, opće mnijenje u Kostreni, baš kao u Zadru, Rijeci ili Splitu vrlo je licemjerno: ako izbjeglice iz Ukrajine voze skupe automobile koje si većina građana ne može priuštiti, onda valjda ne smiju imati status izbjeglica jer se to, eto, kosi s uvjerenjem da tko bježi, mora biti kruha gladan. Početna euforija pomaganja splasnula je pod kotačima Porschea. A i oni tobože brižni Sirijci imali su skupe mobitele. Ironiju na stranu, istina jest da nikad nismo svi jednaki u društvu, ali tomu treba težiti, a čovjek je čovjek: bez obzira na to koliko imao ili otkud je došao.
Jedan od najboljih načina kojim se može obilježiti ovaj dan jest educirati se o izbjegličkom iskustvu i saznati više o tome kroz što prolaze raseljene osobe. Tako je malo potrebno da napravimo nešto dobro, da budemo moralne, etične i humane osobe: prihvatiti svakoga kao sebi ravnoga u temeljima je ideje nekog ljepšeg i boljeg svijeta.