Intervju: Edi Gustin – 25 godina umjetničkoga rada
Ove se godine održava 20. Umjetnička kolonija koja okuplja velik broj domaćih i stranih umjetnika. Kostrenska Likovna udruga Veli pinel organizator je kolonije pa smo tom prigodom razgovarali s njezinim voditeljem, akademskim slikarom Edijem Gustinom.
Veli pinel osnovan je 1995. godine kako bi razni umjetnici mogli kroz stručno vodstvo unapređivati svoj rad te je kroz vrijeme promijenio tri voditelja, a sad je na tom mjestu Edi Gustin, voditelj radionica za odrasle i djecu, koji nas je proveo kroz djelovanje i rad udruge.
Edi ove godine obilježava 25 godina umjetničkoga rada, a od 2006. godine dio je Velog pinela pa smo sigurni u to da je dobro poznat ne samo Kostrenjanima, ali u širem likovnom krugu čuven je i pod umjetničkim imenom Maska. Oslikao je mnoge objekte u Kostreni, od kojih je najpoznatiji Inin spremnik nafte.
Spremnik oslikan motivima Kostrene
Koliko ste dugo dijelom Velog pinela i je li vam se i na koji način umjetnički rad promijenio kroz to razdoblje?
– U Velom pinelu počeo sam kao učenik, a posljednjih pet godina vodim djecu i odrasle. Promjena u radu nije se dogodila samo zbog udruge već i općenito kroz život i godine. Umjetnost se cijelo vrijeme mijenja i ona ne dolazi do kraja. Ne mogu reći da sam došao do neke točke nakon koje se više neću mijenjati. Čitavog života i sa svakim utjecajem, okolnostima, literaturom i glazbom, moj se rad mijenja.
Veli pinel bio je dijelom mnogih projekata, akcija i izložbi, no ima li možda neki projekt koji se kod vas najviše ističe i koji biste mogli izdvojiti?
– U svakom se slučaju ističe Umjetnička kolonija kojoj je ove godine 20. obljetnica. Općenito su takva događanja najinteresantnija, a kroz godinu kontinuirano radimo i održimo najmanje dvije izložbe godišnje, a nekada i više. Međutim, svaki projekt i akcija ostaju u sjećanju na svoj način pa ne bih mogao izdvojiti samo jedan.
Spomenuli ste Umjetničku koloniju, i to 20. koja se održava u lipnju ove godine. Možete li nam reći što je zapravo ta manifestacija i kako ona funkcionira?
– Međunarodna umjetnička kolonija događaj je koji okuplja ljude iz našeg kraja, ali i inozemstva te se u ta dva dana održava natjecanje na kojem se slika ex tempore. Dakle, sve je uživo i na licu mjesta, a stručni žiri ocjenjuje radove. Osim umjetničkog aspekta, to je i druženje koji povezuje ljude istog interesa i afiniteta. Dolazi nam oko 100 ljudi, a radova bude od realizma do apstrakcije, sve po vlastitim idejama i nahođenjima. Također je tu i profesionalna kategorija, omogućene su, naravno, i nagrade te nagrađena djela ostaju u prostorima Općine Kostrena.
Mići pinel okuplja djecu zainteresiranu za slikanje
Osim toga, postoji li neka vaša želja ili ideja koju biste voljeli realizirati, a za koju još niste imali prilike?
– Što se tiče Velog pinela, trenutno pripremamo nešto posebno za 20. obljetnicu Umjetničke kolonije, no to neka za sada ostane tajna (smijeh). Sigurni smo da će se svidjeti i djeci, a i odraslima. A što se tiče mojih osobnih projekata, neka neostvarena želja mi je velika fasada ili pročelje, u svakom slučaju veći format na kojem se može realizirati kompleksnija priča. Važno bi mi bilo da je to nešto što bi oplemenilo zajednicu i donijelo svijetu malo boje.
Koliko članova udruga broji i što nam možete reći o društvu koje se kod vas skupilo?
– Dakle, naši su članovi raznolike dobi, od punoljetnih osoba, preko zaposlenih pa sve do osoba treće životne dobi. Okupljamo se dva puta tjedno pod mojim stručnim vodstvom na teorijskim i praktičnim radionicama. Nije potrebno nikakvo predznanje, smatram da se sve uvijek može naučiti, naravno, pod dobrim vodstvom. Brojimo 40 članova, od toga ih je 20 stalno prisutno, a 20 ih radi od doma pa ih vodim preko Vibera, a tada i vlastiti domovi postaju galerije i ateljei.
Što poručujete onima koji vam se žele pridružiti, ali možda i onima koji su nesigurni ili se boje izaći iz svoje zone komfora?
– Teško je ohrabriti nekoga da se pokrene ako oni to sami ne žele, no svakako bi trebali pokušati i dozvoliti si vidjeti kako je to pa onda odlučiti. Svaki umjetnik prolazi kroz razne životne faze, a naravno da su svi nekada nesigurni i kritični, no to onda može biti i daljnji poticaj na rast i razvoj.
Važno je spomenuti i radionice koje vodite za djecu, tj. Mići pinel. Kako ste došli na ideju da oformite takvu neku radionicu za djecu?
– Posve je drugačije voditi djecu i odrasle, zbog čega smo i došli na ideju da razgraničimo te dvije skupine. Djece ima 20-ak, ovisi o njihovim dolascima, oni su podijeljeni u dvije grupe kako kod njih ne bi došlo do zasićenja te se nalazimo jednom tjedno u blok-satu. Radionice su osmišljene na taj način kako bi se djeca mogla izraziti, a da im opet ne bude previše.
Što se radi u Mićem pinelu, imaju li i mlade snage izložbe?
– Meni to dođe kao da radim u školi jer ja i jesam profesor, tj. magistar likovne pedagogije. Jedina razlika je što provodimo svoje programe i projekte dok u školi postoji ta ograničenost kurikulumom. S djecom je, u biti, najljepše raditi, kod njih su radovi uvijek iskreni i iz srca, a uz naš poticaj to još više dolazi do izražaja. Također ih i vrednujemo i omogućavamo povratne informacije što im samo pomaže u sljedećim radovima. Djeca isto imaju izložbe, koje su čak i više posjećene (smijeh).
Koji su projekti sljedeći u vašim planovima, radite li trenutno na kojem projektu, planirate li nešto novo?
– Kako je ove godine 25. obljetnica mog rada u Velom pinelu, svaki dan na Instagramu objavljujem jedan svoj rad, krenuo sam od 1998. godine, a trenutno sam na 2004. Osim toga, trima kolegicama i meni bit će deset godina od završetka Akademije pa ćemo povodom toga u srpnju imati izložbu u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika.
I za kraj, kako ste odabrali svoje umjetničko ime?
– Pa kako sam krenuo s grafitima, u tom svijetu postoje tagovi tj. potpisi koji postanu vaš zaštitni znak. U to se vrijeme u kinima prikazivao film Maska pa je, eto, tako nastalo i moje umjetničko ime.
