Tradicionalni cvjetni grmovi i cvijeće kostrenskih okućnica
Rumanije je imala baš svaka obitelj, a cvijet jorgovana s pet latica donosio je sreću.
Nekada su sve kostrenske obitelji u svojim okućnicama njegovale jorgovane, suručice ili krunčice, božur ili majske ruže, perunike, jasmin i kraljice miomirisa – rumanije ili šeboj. I danas u tradicionalnim okućnicama nalazimo navedene biljke iako smo svi skloni prepustiti se nekim „modernijima“.
Jorgovan
Jorgovan (lat. Syringa) rod je od 20 – 25 vrsta cvjetnica iz porodice Oleaceae (maslina). Riječ je o bjelogoričnim grmovima ili malo većem drveću koje može biti visoko od 2 do 7 metara.
Cvjetovi su skupljeni u uspravne stožaste metlice visoke 10 – 20 cm. Neki cvjetaju prije, ali većina nakon listanja u travnju i svibnju. Imaju vrlo intenzivan i ugodan miris, a svaki cvijet ima po četiri latice koje mogu biti ružičaste, ljubičaste, bijele ili boje lavande.
Kao djeca, uvijek smo tražile cvijet s 5 latica jer su nam naše none rekle da donosi sreću onome tko ga nađe. Redovito smo i nalazile takve cvjetove jorgovana. U Kostreni su se posebno njegovali tamnoljubičasti jorgovan, plavi i bijeli dupli, ali i oni obični očaravali su nas svojim mirisom.
Ljubičasti jorgovan
Jorgovan se može posaditi u vrtu, uz staze i okućnicu, može se koristiti i kao živa ograda. Moguće ga je saditi pojedinačno, po više primjeraka u skupinama, ili s drugim ukrasnim grmljem u vrtu.
Jorgovan nije zahtjevna biljka, voli sunčana mjesta, ali i polusjenu, a ne voli orezivanje, a ako to moramo učiniti, onda jedino odmah neposredno nakon cvatnje, uz obavezno skidanje ocvalih cvjetova i suhih grana.
Suručica ili po kostrenski KRUNČICA
Spiraea x vanhouttei listopadni je grm do 2,5 m visine. Cvate u kasno proljeće snježnobijelim cvjetićima, ne većim od centimetra, skupljenih u cvatove koji niz grane padaju u slapovima. Listići su sitni, zeleni, lagano nazubljeni.
Uglavnom se koristi za neformalne živice ili se sadi kao pojedinačan grm, a odlična je i za prekrivanje padina. Orezuje se nakon cvatnje kako bi se potaklo novo grananje. Starije izboje koji nisu cvali, prikratite do polovice, a mlade savitljive izboje ostavite netaknutima. Svake 2 – 3 godine potrebno je blago prorijediti središta grm.
Krunčica nije nimalo zahtjevna biljka, a nije podložna niti bolestima. U Kostreni krunčica svojim raskošnim cvjetnim slapovima krasi naše okućnice od sredine travnja, a poznata je i njena ljekovitost pa se nekada davno smatrala svetom biljkom.
Pajasmin po kostrenski JASMIN
Pajasmin ili lažni jasmin mirisni je listopadni drvenasti grm koji naraste i do 3 metra visine, a grane su mu blago povijene. Cvjetovi su jednostavni kremastobijeli, a kod nas u Kostreni cvate već početkom svibnja pa sve do lipnja.
Vrlo je jednostavan za održavanje i ne traži posebnu njegu, jedino ga valja orezati netom nakon cvatnje jer ćemo na taj način potaknuti cvjetnost sljedeće godine. Kada procvjeta jasmin, cijela okućnica miriše poput najfinijeg parfema.
Paeonia ili božur, po kostrenski MAJSKA RUŽA ili ruža božurova
Iako mali grm, majsku ćemo ružu u kostrenskoj okućnici vrlo lako uočiti po njenim raskošnim ružičastim cvjetovima. Na žalost, sve je manje ima, a nekada nije bilo kuće uz koju nije rasla majska ruža.
Postoje dvije vrste: zeljasti i drvenasti božur, no kod nas se najčešće uzgajao onaj prvi, koji ujesen „nestane“, odnosno obavezno bismo ga trebali orezati do zemlje. Ova biljka voli duboko i plodno tlo, no nakon što ocvate, više s njom nemamo brige.
Oni koji još uvijek imaju u svojim ukrasnim vrtovima majsku ružu, neka ju čuvaju i nastoje razmnožiti jer je očito da je ima sve manje, odnosno da je ugrožena.
Šeboj, po kostrenski RUMANIJA
Šeboj (lat. Erysimum cheiri) dvogodišnja je ili višegodišnja biljka iz porodice kupusnjača koja se odlikuje izuzetnim mirisom cvjetova. Porijeklom je iz Sredozemlja, a žuti šeboj najstarija je kultivirana cvjetnica. Poznat je i pod imenima: viola, fajgl, romanija.
Svaka, ali baš svaka obitelj u svojem je vrtu imala rumanije i to od bijelih, šarenih, ljubičastih, a poseban ponos bile su one duplih cvjetova. Danas se, na žalost, samo sa sjetom sjećamo te raskoši boja i miomirisa, ali ipak još pokoja okućnica brižljivo njeguje tradiciju.
U prvoj godini formira lisnu rozetu, a u drugoj godini cvjeta. Najobilnije cvjeta u drugoj godini, a poslije grm šeboja postaje drvenast i smanjuje se obim cvjetanja. Zbog intenzivne boje i mirisa cvijeta u Europi je od 12. stoljeća vrlo popularna cvjetnica koju često susrećemo u starinskim vrtovima.
Mirisni cvjetovi mogu biti različite boje. Plod je sličan plodu ostalih kupusnjača, dužine do 6 cm i širine oko 3 mm s mnoštvom sjemenki. Različite sorte cvjetaju u različitom periodu od ranog proljeća do kasne jeseni. Za uzgajanje šeboja najbolje odgovaraju rahla, blago alkalna zemljišta s dobrim odvodnjavanjem. Može se razmnožavati sjemenom ili reznicama. Šeboj se može sijati u zatvorenom tijekom ožujka i travnja, a na otvorenom sjetva se obavlja kada prođe opasnost od mraza (tijekom svibnja i lipnja). Kada biljke dostignu visinu od 8 do 10 cm, presađuju se na stalno mjesto, a najbolje krajem kolovoza ili početkom rujna.
Ova mirisna cvjetnica ima skromne zahtjeve uzgajanja. Za svoj rast i razvoj zahtjeva malo vode i umjereno gnojenje, a višak vlage njoj uopće ne godi. U jednoj knjizi o ukrasnom bilju našla sam preporuku da se rumanija sadi tamo gdje ćemo prolaziti da nas uvijek časti svojim očaravajućim mirisom.
