Dubravko Hlastec – trener pasa u Kostreni

Kroz sljedeći intervju imat ćete priliku upoznati čovjeka koji je svoje znanje o psima i njihovu ponašanju uspio prenijeti na njihove vlasnike te ih naučio kako izgraditi odnos pun ljubavi i razumijevanja.

Početci, policija, Mađarska – kako je sve počelo..?

– Završio sam kriminalistiku te se nakon obuke u Mađarskoj, o kojoj ću nešto više reći  u nastavku, vratio u Hrvatsku i nastavio raditi sa službenim psom na  odjelu za droge u PU PG Rijeka. Kod kuće su uvijek bila tri-četiri psa, a kako je u to vrijeme kod mene bio službeni, obučeni pas, prijatelji i obitelj nerijetko su me znali zamoliti da pokušam napraviti  nekoliko vježbi i s njihovim psima. Kad su počeli dolaziti rezultati obuke, upiti su bili sve češći i tako je krenula cijela ova današnja priča.  – govori Dubravko Hlastec.

Kao član prve generacije hrvatskih policajaca 1994. godine otišao je u Mađarsku, u Dunakezsi, grad sjeverno od Budimpešte gdje je proveo šest mjeseci u velikom vojno-policijskom centru za obuku službenih pasa mađarske policije. Provodile su se obuke za detekciju droge i eksploziva, psi su se obučavali za pronalaženje ljudskog traga i identifikaciju počinitelja. – Ako vas pas putem određene metode pet puta identificira kao vlasnika predmeta pronađenog na mjestu počinjenja kaznenog djela, na sudu taj dokaz vrijedi kao otisak prsta po našem zakonu. – objašnjava Dubravko Hlastec.

Nakon povratka u Hrvatsku spoznao je da se od posla, kojim se danas bavi, može živjeti te krenuo s prvim koracima. Sada, kada je iza njega više od 20 godina rada sa psima, skromno otkriva bi volio jednog dana objaviti knjigu na tu temu. – Skupljam natuknice i informacije po putu a knjiga je nešto što će se dogoditi kada osjetim da je za to predviđeno vrijeme.

Čovjek treba uspostaviti autoritet nad psom – Dubravko Hlastec

Odgoj djece i pasa

– Odgoj djece i odgoj pasa može se jako lijepo usporediti, ali metode su bitno drukčije –   objašnjava naš trener: – Nemojte s mladim psima provoditi previše vremena jer na taj ih način stalno opominjete i korigirate što povećava nervozu i negativnu tenziju kod pasa. Ako stvari nisu postavljene precizno, kod pasa se može razviti određeni stupanj neurotičnog ponašanja. Zbog toga se škola radi po nekoliko mjeseci, vrlo postupno i precizno. Škole se ne bi trebale raditi po knjigama i Youtubeu. Iz tih se izvora, dakako, mogu izvući generalne informacije, ali poanta trenera u tome je da vam može individualizirati pristup u odnosu na karakter vašeg psa.

– Pozitivno neurološko kondicioniranje na korektivnu ogrlicu suština je kvalitetnog treninga, iza te metode postoje mnoga uspješna istraživanja. Životinja se u prirodi bori za dominaciju te bi, slijedeći prirodne životinjske instinkte, ljudi kao vlasnici trebali uspostaviti određen stupanj autoriteta nad psom ovisno o jačini karaktera psa, eventualnom stupnju agresije i posebno ovisno o  veličini vašega psa. Nije isto napravimo li ozbiljne propuste kod psa od 7 ili 50 kila. U današnjem društvu čim se spomene autoritet nad životinjama, nastaje negodovanje. Često znate čuti da vlasnici sa psima nastoje ostvariti odnos na prijateljskoj bazi. Pas bi vlasniku trebao biti poput djeteta i samim time taj je odnos jači jer je roditeljska ljubav na simboličkoj razini jača od prijateljske ljubavi. Važnost primarnih emocionalnih odnosa jednako je bitna kod djece kao i kod pasa. Vlasnik i pas trebali bi jedan na jedan razviti odnos koji nije napet. Cilj škole jest pravovremeno uspostavljanje zdravog ali neophodnog autoriteta. – ističe D. Hlastec.

Dubravko objašnjava kako je iznimno bitno krenuti sa školom od vrlo rane dobi psa da bi se pravilno razvili dublji emocionalni odnosno neurološki procesi koje je kod pasa, kao i kod djece, vrlo bitno pravilno definirati što je ranije moguće. Također, sa životinjom se treba raditi na principima i načinima koje životinja može razumjeti. Neučinkovito je sa životinjama raditi na temelju ljudskih principa objašnjavanja i razvoja svijesti kada je svijest pojam koji kod životinje nije toliko razvijen. Tu postoje određeni stupnjevi inteligencije, ali nadograditi svijest vrlo je teško.

Aktivnosti u školi pasa

– Treninzi traju pola sata do 45 minuta te nastojim s vlasnicima raditi kratko, ali precizno. Škola je podijeljena u dva dijela: prvi je dio individualni, jednostavniji dio nakon kojeg slijede višemjesečne grupne vježbe. Jedan od kvalitetnih primjera vježbe jest kada postavite dva psa jednog nasuprot drugom dok treći trči između njih ravno k vlasniku. Razina ove škole puno je viša od „sjedi, lezi“ naredba, koje su također jedan aspekt škole, najpoznatiji, ali jako mali i manje bitan u odnosu na koncentraciju, fokus i povezanost psa i vlasnika. –  zaključuje trener. Kada se vlasnika uspije razuvjeriti u neke vrlo popularne mitove vezane uz treniranje i odgoj pasa te kada se nauči vlasnika kako ostvariti povezanost između sebe i psa , time je uspješno odrađeno već jako puno posla. Vrijeme trajanja škole ne smije biti ograničeno i proces mora biti individualiziran.

Savjeti za (nove) vlasnike pasa

– Novi vlasnici  bi trebali obaviti razgovor s više trenera te nakon emocionalne distance donijeti odluku. Ta distanca jako je bitna, neki se put fasciniramo preporukama i reklamama, a one ne bi trebale biti temelj donošenja odluke. Odabir trenera treba biti djelomično intelektualni i djelomično osjećajni odabir. –  kaže trener i napominje da on nije trener za sve te da bi htio raditi s ljudima koji korespondiraju s njegovim načinima, s onima koji imaju strpljenja. Školovanje pasa višemjesečna je edukacija i, nažalost, nema light rješenja i prečica.

Na nama trenerima je da nastojimo pronaći jedan nenametljiv način za prezentiranje kvalitete rada te dajemo argumentirane odgovore i da se potrudimo biti dosljedni u svojem poslu za što treba mnogo vremena i prostora.

Poruka za kraj

Na samom kraju Dubravko Hlastec snažno poziva ljude na kritiku. Sa psima se često puta zna otići u krajnost kao i s djecom u smislu da, zapravo, djeca odgajaju roditelje kao što i psi neki put odgajaju vlasnike. Svojim stilom života i svojim suživotom sa psom ne bismo trebali uznemiravati druge ljude. Koliko god je naša ljubav prema našem psu velika, ne bismo trebali gledati samo njega i što je njemu bitno jer ipak živimo u zajednici .