Maškare nekad i danas

Budući da su danas prvi maškarani tanci u organizaciji KG Špažićari, pravi je trenutak da zavirimo u škrinjicu kostrenskih običaja. Pročitajte ulomak iz Žurkovanskih sjećanja koje je napisao Orfeo Tićac, a zatim se maskirajte i navečer zaplešite u Narodnoj čitaonici u Kostreni Sv. Luciji.

Iz “Žurkovanskih sjećanja”

“U prvom redu treba spomenuti održavanje maškara. To je vrlo stari običaj i tradicija u Kostreni koja se na veliko zadovoljstvo održala te se uspješno održava i danas. Iako se maškaranje danas održava u promijenjenim i suvremenijim uvjetima, nosiocima te tradicije treba odati dužno poštovanje.

Još su naši stari pripovijedali o kostrenskim maškarama. Tada se maškaralo u malim grupicama po zaseocima. Nastojalo se što ružnije obući. Što ružnije, to ljepše! S vremenom su se običaji mijenjali pa su, umjesto ružnih maškara, već početkom 20. stoljeća u Kostreni birali najljepšu masku. Mesopust je i tada, po crkvenim običajima, počinjao prvom nedjeljom nakon Tri kralja, a završavao početkom korizme na Čistu srijedu ili Pepelnicu. Maškare su kulminirale u drugoj polovici karnevala, a posebno tri zadnja četvrtka. Ti su se dani posebno nazivali: pohusti, potusti i poberi kusi. Tada bi se organizirale veće skupine maškara, a skupine iz zaselaka bi se spajale u veće skupine i obilazile Kostrenom i išle po kućama. Kao i u ostalim prilikama za vrijeme blagdana, i maškare su dočekivane rakijom i suhim smokvama, vinom i slanim ribama, uz obligatne fritule. Bilo je onih maškara koje bi se nakon tih posjeta četvrtkom ‘liječile’ još pokoji dan. Tada već maškare nose različite kostime. Najpopularniji su gusari, pomorci, Amerikani, ribari, dimnjačari, a za žene balerine, prostitutke, paltarice i otmjene gospođe. Skupine su najčešće imale harmonikaše koji bi podizali temperaturu.

Maškarana povorka Kostrenom zadnje nedjelje mesopusta uvedena je kasnije. Za nju su se pripremale posebne maske. Navečer bi u Čitaonici bio veliki maskirani ples s biranjem najljepše muške i ženske maškare i najzanimljivije skupine kao glavnim događajem. Igrale su se sve ostale poznate igre koje su pratile takve zabave.”

Glavni krivac Mate-mesopust

“Čim ružnije obučene maškarane skupine zadnjega bi ponedjeljka obilazile kuće skupljajući jaja da bi navečer napravili zajedničku fritalju obilno zalivenu vinom. Djeca su također skupljala jaja pa bi se i ona veselila na svoj način. Na zadnji dan maškara, u utorak,  bila je svečanost spaljivanja Mate-mesopusta, krivca za sva zla tijekom prošle godine. Bio bi pripremljen poseban ceremonijal uz tužitelja, obranu tuženoga, suca, tugujuću suprugu i naricateljke, a suđenje bi bilo održano po dugo pripremanoj optužnici u kojoj su bili spomenuti svi događaji u mjestu i mnogi pojedinci. Mate je najčešće spaljivan na Marinoj gromači, ali  se ponekad bacao u more s rive u Žurkovu.

Kostrenske su maškare već tada sudjelovale na maškaranome korzu na Sušaku, ali su se najčešće vraćali razočarani jer je pristrani žiri uvijek protežirao gradske skupine i pojedince pa maškare iz predgrađa nisu mogle doći do izražaja. Jedne je godine Nikola Arnautov, uloživši mnogo vremena i truda, napravio masku velikoga Amerikana s đirelom. Sam ju je nosio i bio je nagrađen velikim aplauzom pa je po ocjeni gledatelja imao izglede za prvu nagradu. Žiri je, pak, bio drugačijega mišljenja pa maska nije ušla ni u širi izbor.

U maškaranju ili njegovoj organizaciji sudjelovali su mnogi Kostrenjani, muškarci i žene, ali ipak treba istaknuti neke koji su godinama nosili najveći teret. Bili su to: Berto Rožić i njegova žena Liza, obitelj Mihaljević – majka Mićelina i djeca Jovo i Slava, Nikola i Amalija Arnautov, Amalijina sestra Slava Pajkurić, Berto Vičević, Rikardo i Šantica Vičević, Mino Šikić i mnogi mlađi koji su nastavljali s tradicijom.”

Orfeo Tićac, “Žurkovanska sjećanja”, Katedra Čakavskog sabora Kostrena, 2002.