Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
U Hrvatskoj se nasilje nad ženama najčešće događa u obiteljskoj zajednici i većina žrtava obiteljskog nasilja osobe su ženskog spola, a počinitelj obiteljskog nasilja najčešće je bračni, izvanbračni ili bivši suprug.
22. rujna u Hrvatskoj se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine kada je tijekom brakorazvodne parnice suprug ubio suprugu, njezinu odvjetnicu i sutkinju te ranio zapisničarku.
Poražavajuće činjenice
Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama teži osvijestiti i senzibilizirati društvo na problematiku nasilja nad ženama te poslati poruku o nultoj toleranciji prema svim oblicima nasilja nad ženama.
Uvriježeno mišljenje kako je ono što se događa unutar četiri zida privatna stvar u koju ne treba zabadati nos, nažalost, u nas je i danas duboko ukorijenjeno. Žene se nerado odlučuju prijaviti nasilnika, najčešće zbog reakcije nasilnika i posljedično još težeg nasilja, ekonomske ovisnosti, niske razine samopouzdanja te mišljenja kako joj ionako nitko ne može pomoći i zaštititi je.
Svaka treća žena i djevojka doživi fizičko ili seksualno nasilje tijekom života, najčešće od strane intimnog partnera. U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Nasilje nad ženama obuhvaća narušavanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava žena. Većina nasilja ostaje neregistrirana. Nasilnici su osobe svih profesija i socijalnih struktura, od intelektualaca, radnika do dobro situiranih građana i političara.
Podaci istraživanja Autonomne ženske kuće Zagreb „Partnersko nasilje nad ženama tijekom pandemije COVID-19“ pokazuju da je za trećinu žena u vrijeme pandemije nasilje bilo učestalije i intenzivnije nego inače
Nasilje može biti i psihološko
Poseban je problem prepoznati nasilje koje nije fizičko. Psihološko zlostavljanje podrazumijeva ispiranje mozga žrtvi dok emocionalno manipulira žrtvinim osjećajima. Naime, emocionalnim zlostavljanjem suprug ili partner kontrolira ženu tako što kritizira, posramljuje, okrivljuje ili na neki drugi način manipulira njome. Cilj zlostavljanja jest kontroliranje žrtve ušutkivanjem, izolacijom ili diskreditacijom.
Psihološko ili emocionalno zlostavljanje obuhvaća i prisilnu socijalnu izolaciju poput zabrane kontaktiranja s drugim osobama, pogotovo onima koji žrtvu vole i poštuju; onemogućavanje izražavanja svojeg mišljenja i potreba, nepoštivanje prava i privatnosti, prijetnje, ponižavanje, verbalno napadanje i sl.
Emocionalno zlostavljanje može biti suptilno, ali i otvoreno i manipulativno, te je veoma teško prepoznati ovakav način zlostavljanja. Iako većina promatrača shvaća da se u određenoj obitelji radi o emocionalnom zlostavljanju partnera, sama žrtva to ne primjećuje.
#empatijasada – Za društvo bez nasilja
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike predstavilo je nacionalnu medijsku kampanju „Zaustavimo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji – za nasilje nema opravdanja”. Glavni ciljevi kampanje pod sloganom „#empatijasada – Za društvo bez nasilja” vezani su uz senzibilizaciju javnosti o štetnosti i neprihvatljivosti nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, važnosti prevencije nasilja te o obvezi prijavljivanja nasilja i promociji besplatne 24-satne telefonske linije 116 006 kao dio sustava prevencije od nasilja i zaštite žrtve.
Ključni korak koji žrtva može napraviti jest potražiti pomoć i podršku. Emocionalna podrška bliskih ljudi na koje se žrtva može osloniti vrlo je važna, ali često nije dovoljna kako bi se žrtva u potpunosti oporavila. Moguće je da bliski ljudi pokazuju suosjećanje i razumijevanje, ali ne znaju na koji bi način pomogle žrtvi. Stoga je poželjno da se žrtva obrati stručnim osobama, koje će joj pomoći da razumije proživljeno iskustvo. Stručna osoba žrtvi će pomoći da osnaži sebe, ojača svoje samopoštovanje i samopouzdanje, usvoji nove obrasce ponašanja i povezivanja s drugim ljudima. Na taj način osnažena žrtva može preuzeti odgovornost za svoje ponašanje i svoj život te smanjiti rizik od ponovnog upuštanja u potencijalno rizične odnose.
Savjetujemo ženama da nasilje svakako prijave: policiji, nadležnom centru za socijalnu skrb ili državnom odvjetništvu. Pomoć se može zatražiti i putem SOS telefona za žrtve nasilja u obitelji, ali i u zdravstvenoj ustanovi, kod obiteljskog liječnika, u organizacijama civilnog društva koje pružaju podršku žrtvama nasilja.
Nasilje u obitelji, nasilje nad ženama i općenito nasilje prisutno je danas u našem okruženju i vrlo je važno da se o njemu govori, da se ne šuti. Žrtve nasilja u obitelji su češće žene nego muškarci, a u svakoj obitelji gdje su djeca, ona su svjedoci i nose posljedice nasilja kojem su svjedočila. Važno je poslati jasnu poruku o potrebi prijavljivanja nasilja, progovaranju o doživljenom nasilju i podršci žrtvama nasilja. Za nasilje nad ženama nema opravdanja i počinitelj je uvijek kriv, a ne žena koja je preživjela nasilje.