Nina Spicijarić Paškvan: Kostrenjani trebaju čuvati i njegovati svoj govor i ponosno njime govoriti

Znate li što je to “pandul”? Ili što znači riječ “levanat”? Bogatstvo hrvatskoga jezika i kulture sadržano je u narječjima i dijalektalnim govorima. Kostrena kao primorsko mjesto bogate pomorske tradicije u svojoj čakavštini njeguje brojne riječi i fraze vezane upravo za pomorstvo. Ipak, ta se terminologija sve manje koristi, pogotovo među mlađom populacijom, a važan je dio kostrenske baštine. Zahvaljujući znanstvenici Nini Spicijarić Paškvan, leksik kostrenskog pomorskog nazivlja ostat će zabilježen i upamćen. Ova riječka znanstvenica u svojoj knjizi “Pomorska terminologija Kostrene” donosi skup dijalektalnih termina i naziva koje su nekada rabili kostrenski pomorci. U razgovoru je otkrila više o svojemu životu, istraživačkom radu, samom procesu pisanja knjige te važnosti lingvističkih istraživanja za hrvatski jezik.

Vrsna i svestrana znanstvenica

Za početak, nekoliko uvodnih riječi o Vama, Vašem životu i obrazovanju, području rada i istraživanjima.

– Rođena sam u Rijeci gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Zatim sam upisala Studij hungarologije i talijanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje sam diplomirala 2005. godine. Za vrijeme studija jedan sam semestar pohađala na Eötvös Lóránd Tudományegyetemu u Budimpešti. Nakon diplome radila sam razne poslove. Davala sam poduke iz talijanskog jezika u školama stranih jezika u Rijeci i Zagrebu, predavala sam talijanski u OŠ Grivica u Rijeci, radila kao recepcionarka u hotelu, kao turistički pratitelj na putovanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, kao prevoditelj itd.

– Upravo sam tijekom istraživanja za doktorat ozbiljnije počela proučavati naše čakavske govore i zapisivati riječi koje su na putu nestanka. Najviše sam obrađivala kostrenski govor i govore otoka Krka. Moja dijalektološka istraživanja u uskoj su vezi s kontaktnom lingvistikom jer su temeljena na romansko-slavenskim jezičnim dodirima. Dakle, većinom proučavam romanske posuđenice u našim primorskim govorima te detaljnije analiziram njihovo podrijetlo, tj. etimologiju. Važno područje mojih istraživanja čine i toponimi, koje također bilježim i analiziram njihovo podrijetlo. Provela sam i nekoliko sociolingvističkih istraživanja, i to u fijumanskom govoru te u krčkom mletačkom idiomu čime sam željela pokazati stupanj vitalnosti tih dvaju govora i sagledati odnos govornika tih idioma prema njihovu identitetu. Bavila sam se i frazeološkim istraživanjima također u okviru kontaktne lingvistike. Ona su se sastojala u jezičnoj analizi i usporedbi odabranih hrvatskih frazema s frazemima u talijanskom i mađarskom jeziku. I na kraju, nekoliko je mojih radova posvećeno mađarskim ličnostima koji su na neki način povezani s Rijekom, a o kojima je malo pisano ili uopće nije pisano na hrvatskom jeziku.

Studirali ste na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, konkretno hungarologiju i talijanski jezik. Kako to da ste odlučili svoj rad usmjeriti baš na etimologiju i leksikologiju hrvatskoga jezika, posebice u kontekstu pomorskog leksika i područja Kvarnera?

– Sȃm moj studij u uskoj je vezi s narodima koji su tijekom prošlosti velikim dijelom utjecali na kulturu današnje Rijeke što mi daje prednost u istraživanju govora, kulture i običaja našega kraja. Sva su moja istraživanja uglavnom vezana za područje Kvarnera jer je to moj rodni kraj i na taj način pridonosim da se za njega čuje te da što više znamo o njemu. Posebno mjesto u mojim istraživanjima zauzima otok Krk jer sam po tatinoj strani porijeklom s Krka te Kostrena jer sam po mužu prišlić u Kostrenu. Budući da se pretjeranom gradnjom i betonizacijom nepovratno mijenja tradicionalna vizura našega kraja čime se uništava materijalna baština, svojim istraživanjima nastojim doprinijeti tomu da barem ona nematerijalna ostane sačuvana.

„Pomorska terminologija Kostrene“

U studenome prošle godine u Kostreni je održano predstavljanje Vaše knjige “Pomorska terminologija Kostrene” koja sadrži dijalektne termine i izraze vezane uz pomorstvo koji su se nekada koristili na ovom području. Koja je bila ideja i motivacija za takvo istraživanje?

– Budući da svoje slobodno vrijeme, između ostalog, provodim na moru i uz more shvatila sam da je pomorski leksik vrlo kompleksan i nedovoljno razjašnjen. Kad dođeš na jedrilicu, čuješ naredbe tipa: Mola!, Pojalabanda!, Moramo očistit santine!, Otvori tambuć! itd. Osoba koja je prvi put na jedrilici, to ne razumije i ne može razumjeti jer te „jednostavne“ riječi i naredbe otvaraju prozor u potpuno novi svijet. Eto, mene je zainteresirao taj svijet, zainteresiralo me odakle dolazi koja riječi i koji je razlog zašto se pojedina riječ zove kako se zove, npr. kako je barka zaobljenih bokova i ravno odrezane krme dobila naziv pasara ili zašto se za istočni vjetar kaže levanat/levant? Ili zbog čega je mezomariner/medzomariner naziv za mornarsku čaklju?

Zašto Kostrena? Moj je suprug Kostrenjanin i s obzirom na to da živimo u Kostreni, odlučila sam se za istraživanje pomorskog leksika jer Kostrenu na sam spomen određuju pomorstvo i pomorska tradicija.

Nina Spicijarić Paškvan s recezenticama dr. sc. Sandrom Tamaro i dr. sc. Mirjanom Crnić Novosel na predstavljanju knjige “Pomorska terminologija Kostrene”

Možete li nam otkriti nešto više o samoj knjizi i o tome što čitatelj može očekivati?

– Ovom sam knjigom čitatelju željela približiti temu pomorstva iz jezičnoga kuta gledanja. Na početku knjige uvodim čitatelja u nastanak hrvatske pomorske terminologije te na njezin postupan razvoj tijekom povijesti i ukazujem na problematiku koja se javila tijekom nastajanja pomorskoga nazivlja. Hrvatska pomorska terminologija ima više jezičnih slojeva, a najvažniji su: slavenski, latinski i grčki, mletački i talijanski, hrvatski te engleski. O svakom od tih sloja napisano je nekoliko važnijih podataka. Zatim prelazim na Kostrenu, točnije dajem osvrt na kostrenski govor te na kostrenski pomorski leksik. Središnji je dio knjige rječnik kostrenskih pomorskih izraza. Njime sam željela zapisati pomorske lekseme koje Kostrenjani koji žive od mora i na moru rabe ili su ih nekada rabili. Svaku sam riječ detaljno obradila. Za svaku sam napisala njezino podrijetlo te varijante riječi u mletačkim govorima, u lokalnim čakavskim govorima i varijante u drugim mediteranskim jezicima. Također sam napisala značenje u hrvatskom standardnom jeziku, a za manje jasne riječi priložila sam i crtež. Čitatelj može očekivati da će produbiti svoja znanja o kostrenskoj pomorskoj tradiciji i o kostrenskom pomorskom leksiku što će ga uvesti u jezični svijet pomorstva.

Kako je tekao proces prikupljanja potrebnih znanja i informacija da se jedno tako opsežno istraživanje pretoči u knjigu? Koliko je vremena i truda trebalo da se ova ideja ostvari?

– Literaturu koja se bavi pomorskom terminologijom općenito te izdanja s područja Kostrene koja su na bilo koji način u vezi s pomorskom tradicijom započela sam proučavati 2015. godine. Zatim sam krajem 2017. krenula u pripremanje upitnika za dijalektološko terensko istraživanje. Građu za upitnik priredila sam tako što sam iz odabrane literature popisala pomorske termine i onda sam s tim popisom krenula ispitivati Kostrenjane što je trajalo od 2018. do 2021. Svakoga sam ispitanika snimila kako bih naknadno mogla zapisati odgovore te naglasiti pojedine riječi. Usporedno s terenskim ispitivanjem započela sam s analizom dobivenih leksema.

Jeste li prilikom istraživanja ili pisanja knjige naišli na prepreke? Koji su neki od najvećih izazova ili poteškoća s kojima ste se susreli i kako ste ih prevladali?

– Početak ispitivanja bio je pun nepoznanica. Moj prvi ispitanik bio je Igor Stipanović. S njim sam se nalazila više puta i onda mi je on strpljivo crtao skice i objašnjavao pomorske pojmove na brodu. Meni je to sve bilo „špansko selo“ pa bi mi i po nekoliko puta trebao objašnjavati kako npr. radi derić, ili što je špring i po kojem principu djeluje, na što se odnosi barbotin i što je tamburin, kako izgleda kaviljerija… A tek problemi sa zanimanjima na brodu, npr. noštromo danas i nekad, ali i drugih funkcija, npr. razlika između šontajera/šototajera i ronioca. Napravio je popriličan broj crteža kako bih ja shvatila o čemu se . Pri proučavanju pomorskog leksika velik problem bio je pronalaženje značenja na standardnom hrvatskom jeziku jer ljudi koji se time bave, znaju samo lokalne nazive. Primjerice, znaju što je bordada, ali ne poznaju riječ letanje; znaju za patarace, ali ih malo zna za zaputke, tj. krmene pripone ili da je randa krmeno sošno jedro… Mnogo je riječi izašlo iz upotrebe zbog promjene načina plovidbe pa je trebalo rekonstruirati značenje riječi pašteka, lantina, pompres/pumpres itd. Nazive na standardu poznaju jedino oni koji su završili brodogradnju ili pomorstvo. Katkad sam za iste pojmove dobivala različita značenja pa me i to zbunjivalo, a sve je to trebalo nekoliko puta provjeriti pa sam „malo“ i dosađivala svojim ispitanicima.

I na kraju, pri dijalektološkim istraživanjima problem uvijek predstavlja zapisivanje naglasaka. I tu sam dobivala različite podatke. Za određenu riječ znala sam kako bi po pravilima kostrenskoga govora trebala glasiti, a dobivala sam nešto drugačije oblike.

No uz puno provjeravanja kod svojih ispitanika mislim da sam ipak doskočila rješavanju većini tih „problemčića“. Hvala Antonu Gregu, Bojanu Gregu, Davoru Dadotu , Gabrijelu Bracotu Kataliniću, Igoru Stipanoviću, Anti Šikiću i Branimiru Šoiću na strpljenju i trudu da odgovore na moja pitanja i razjasne postojeće nedoumice.

foto: crteži Igora Stipanovića

Razlikuje li se pomorska terminologija Kostrene od drugih primorskih regija i po čemu? Koji čimbenici po Vašem mišljenju pridonose tim razlikama?

– Pomorski leksik Kostrene blizak je pomorskom leksiku ostalih lokalnih govora na istočnom Jadranu. Razlike među njima svode se uglavnom na pojedinačne lekseme te u naglascima ili oblicima koji su diktirani pravilima pojedinoga govora. Česte su riječi koje označavaju poljoprivredne pojmove, a onda su u pojedinim govorima prešli i na pomorske, npr. u Kostreni, Omišlju i Labinu je trinket vrsta pramčanog jedra i njegova deblenjaka dok je u Belom i Čižićima to sastavni dio zaprežnih kola. Glagol timunat u pojedinim govorima znači ‘kormilariti’ (Kostrena, Omišalj, Čižići, Beli itd.) dok u drugim znači općenito ‘upravljati’ – npr. u Rukavcu timunit znači ‘upravljati rudom’, dok timunat u Grobniku znači ‘upravljati vozilom’, a u Kastvu općenito ‘upravljati’ itd.

Do tih razlika dovode unutarnje značajke pojedinih govora; povijesna pripadnost, tj. koji su narodi i jezici svojevremeno vladali na određenom području; je li mjesto smješteno uz more (npr. Kostrena, Omišalj, Senj) ili više uvučeno u kopno (npr. Kastav, Grobnik).

– No i mi, obični ljudi, nažalost puno pričamo o tome kako je bitno čuvati jezik i kulturnu baštinu, a onda kada dođe do potrebe za konkretnim koracima, svi stanemo i gledamo se. Čakavski su govori već dugo u silaznoj putanji i kad-tad doći će do svoje mrtve točke. Isto je i s kostrenskim govorom. Starije ga generacije još i rabe dok je kod srednje generacije njegova uporaba puno rjeđa, a mlađi ga naraštaji gotovo ne razumiju. Prema devet UNESCO-ovih faktora kojima se procjenjuje stupanj vitalnosti i ugroženosti pojedinoga govora, prvi se faktor odnosi na prenošenje govora na mlađe generacije. Na toj točki već padamo. Za čakavski se može sa sigurnošću reći da se u vrlo maloj mjeri prenosi na mlađe generacije te je s vremenom postao dijelom folklora u obliku recitacija i pjesama. Pritom je pozitivno što u Kostreni djeluje Katedra Čakavskog sabora Kostrena koja ga upravo na taj način njeguje – putem pjesama, predstava, objavama zbirki pjesama na lokalnom idiomu, organizacije raznih događaja koja uključuju djecu i ostalih manifestacija.

Kako bi se razumio način života ljudi određenoga kraja i njihove značajke, prvo treba upoznati njihov zavičaj i kulturu.

Nina Spicijarić Paškvan

– Isto je tako važno zapisati ono što je još ostalo u uporabi ili u sjećanju starijih Kostrenjana kako bi se predalo na znanje mlađim generacijama i ljudima koji će se doseliti u ovaj kraj.

Postoji li dio knjige/leksem/podatak koji Vam je posebno drag ili zanimljiv?

– Meni su uvijek najzanimljivije analize podrijetla riječi i sve ono što one otkrivaju. Primjerice, bila sam jako sretna kada sam obradila riječ pandul jer već 20-ak godina gledam prijatelje – jedriličare koji na privjesku od ključeva nose mali pandul, a ja nisam znala što taj privjesak predstavlja. Ili zgodna mi je priča o riječi nod koja označava ‘nautičku milju’, ‘čvor, uzao’ te ‘dužinu sidrenog lanca od 25 m’. Mjerna jedinica za brzinu (nod, čvor) nastala je tako što se brzina jedrenjaka određivala ručnim brzinomjerom i to mjerenjem koliko je duljina (označenih čvorovima) na njegovoj uzici isteklo u određeno vrijeme. Primjera je mnogo i mnogi su mi dragi na svoj način.

Kod rječničke građe najbolji je taj dio da je to otvoren sustav koji se još može nadopunjavati. Mene je, primjerice, nakon objave knjige odmah „ubola u oko“ riječ luštrin ‘kostrenski naziv za ogrlicu, koju su pomorci nosili na dar svojim suprugama’, a po kojoj se zove naš kostrenski vokalni sastav. Nju nisam uvrstila u knjigu. Pa, eto, ako se tko od čitatelja sjeti još koje riječi neka je zapiše i javi pa da se korpus proširi.

Cijela obitelj na terenskim istraživanjima

Čime se trenutno bavite i kakvi su Vaši planovi za buduće istraživačke projekte?

– Upravo završavam dva istraživanja koja sam radila posljednjih godinu dana. Jedno je prijevod talijanskog rukopisa Petra Zavorovića iz 16. st. s područja Šibenika čiji je prijepis te uvodnu i kritičku studiju napravila kolegica Iva Kurelac s Odsjeka za povijesne znanosti HAZU-a u Zagrebu. Radi se o rukopisu koji govori o stanju u 33 sela Šibenske zagore i ostalim mjestima s područja Gornjeg polja, Primoštena i Rogoznice koje su zaposjeli Morlaci. Drugo istraživanje radim s kolegom Kristjanom Šinkecom, doktorandom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. To je također rad na rukopisu, ali je tema vezana za veljotski, koji je u 19. st. izumro u gradu Krku kao posljednji živući predstavnik dalmatoromanskih jezika. Usto, povremeno odlazim na terenska istraživanja i to u Gorski kotar gdje s kolegicom Mirjanom Crnić Novosel s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje prikupljam gorskokotarske toponime te na Cres i Lošinj gdje sa suprugom Branimirom Paškvanom s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci prikupljam creske i lošinjske toponime. Na Cresu i Lošinju uskoro planiram napraviti sociolingvističko istraživanje mletačkoga govora koji je na tom području na tragu nestanka. Ukratko, planova je puno i oni su uglavnom vezani za naš kraj.

Kako usklađujete akademski rad i obiteljski život? Kako članovi Vaše obitelji reagiraju na Vaša istraživanja, pisanje znanstvenih knjiga i druge obveze?

– Uspješno usklađujem akademski rad i obiteljski život. Po prirodi imam puno energije i ne mogu biti na jednom mjestu pa se terenska istraživanja i obiteljski izleti nerijetko poklapaju. Cijela obitelj, uključujući i psa, ukrca se u kombi i kada dođemo na odredište, podijelimo se. Muž ili ja snimamo ispitanike, a ovaj drugi zabavlja ostatak ekipe. Pozitivna je stvar u mojim istraživanjima da zanimaju i moga supruga pa često zajedno prikupljamo podatke i teorije o kojima potom raspravljamo. To nam je neki zajednički hobi. Puno informacija za istraživanja dobivam i onako usput, čistim gibanjem po prirodi i posjećivanjem raznih mjesta u našemu kraju.

Marljivo radi na očuvanju jezične i kulturne baštine – dr. sc. Nina Spicijarić Paškvan

Zavičaj nas određuje

Kako vidite budućnost istraživanja hrvatske lingvistike i općenito budućnost dijalektalnog govora u hrvatskome jeziku?

– Lingvističkih će istraživanja i dalje biti. Dijalektni govori, tj. ono što je od njih ostalo, zapisat će se. No dobit ćemo sadašnje stanje na terenu koje je poprilično daleko od stanja stvari koje je bilo u prošlosti. Istraživači trebaju što više ići na teren i snimati starije ljude koji uopće nisu svjesni koje bogatstvo nose u sebi. A takvih je informanata sve manje. Konkretno, za istraživanje toponima nema više ljudi koji su odlazili na ispašu pa znaju nazive svake livade, oranice i dr. jer sad već govorimo o generaciji koja je rođena između dva svjetska rata kada se način života stubokom izmijenio. Ali što je, tu je, treba se zapisati ono što je ostalo. Lingvisti mogu raditi svoja dijalektološka istraživanja i ponavljati govornicima dijalektnih idioma koliko je njihov govor vrijedan, ali opstanak je dijalekta isključivo na njegovim govornicima koji su zakazali. Više je razloga za neprenošenje govora na mlađe generacije. To su mješoviti brakovi, dolazak novog stanovništva i iseljavanje lokalnog, ograničenost lokalnog govora na obiteljske i privatne sfere itd.

Za kraj, što biste poručili svim mladima iz Kostrene (ali i onima nešto starijima), koji sve manje spoznaju važnost kulturne baštine dijalektalnog govora?

– Kostrenjani trebaju čuvati i njegovati svoj govor i ponosno njime govoriti. To je jedini način da taj govor ostane u uporabi. Pritom je hvalevrijedan program „Čakavski kantunić“ u Dječjem vrtiću Zlatna ribica koji vode odgajateljice Ani Radolović i Andreja Gović u okviru kojega se djeci na zabavan i primijenjen način kroz pjesme, recitacije i igre približava kostrenski govor. U okviru je vrtića, a u suradnji s kostrenskom pjesnikinjom Brankom Kržik Longin 2017. objavljena čakavska početnica „Kostrensko ČA va žepiću“ čiji su kreatori bila djeca. Ona su uz pomoć odraslih istraživala, crtala i objašnjavala pojmove u toj slikovnici te na taj način usvajala znanja o kostrenskom kraju i govoru. To su sve neki mali koraci da kostrenski govor još ostane među nama.

Zavičaj nas određuje i jedino što nas razlikuje od ostalih jest naša kulturna baština i naš lokalni govor. Mlađe je ljude možda sram govoriti kostrenskim govorom i ne smatraju to dovoljno važnim jer ih zanimaju potpuno druge stvari i more ih neke druge brige. Ali što je čovjek stariji, postaje mu važniji njegov identitet i njegov zavičaj, a onda je već možda kasno za oživljavanje govora koji nismo rabili kao mlađi.