Oslobodi umjetnika u sebi
Novo normalno promijenilo je naše živote iz korijena. Da malo razbijemo monotoniju, donosim vam ideje kako uljepšati svoj dom uz zabavu za cijelu obitelj i na kraju – osjećaj neizmjernog zadovoljstva.
Dosadio vam je zid u spavaćoj sobi, tapeta ili jednostavno želite osvježiti komad namještaja?
Možete.
Sami.
Ne treba vam puno iskustva, a krajnji rezultat potaknut će vas da istražujete svoje granice.
Dok sam bila trudna s prvorođenom, imala sam neopisivu želju oslikati zid u dječjoj sobi. Ali kako? Tapete nisu dolazile u obzir, htjela sam da moje ruke naprave nešto jedinstveno. Kažu da se trudnice gnijezde pa, eto, ovo je bila jedna od mojih faza.
Trudničko gnijezdo
Prije nego što vam pokažem naše zidne čarolije, podijelit ću s vama još jedan plod ludila hormona. U 6. mjesecu trudnoće izvukla sam iz podruma moje tete krevetić u kojem smo davnih dana spavale sestrična i ja. Bio je u odličnom stanju, ali nije mi se sviđala boja i trebalo ga je osvježiti.
Lagano sam ga pobrusila nježnim, fleksibilnim brusnim papirom i prebojila akrilnom bojom na bazi vode koja nije toksična. Sigurnost na prvom mjestu! U tri dana krevetić je bio kao nov! I ono najvažnije – takvog nema u trgovini. Ovaj je pun uspomena i lijepih trenutaka, a spoznaja da su moje ruke same to uradile, učinila ga je neprocjenjivim.
Krevetić sazdan od dobre volje i pozitivnih misli
Sljedeći projekt – umjetnost na zidu
Vrijeme je prolazilo, a ideja niotkud. Pretražila sam na stotine ideja na internetu, a zatim sam naišla na jednu i shvatila: ne moram biti Picasso da oslikam najbolji zid ikada. Treba mi krep-traka za zaštitu, ravnalo, ljestve i malo matematike.
I tako, tri tjedna prije poroda ulovila sam se posla. Planine i sunce zasjat će na zidu prije nego što princeza dođe na svijet. Na slikama vidite koji je bio redoslijed… Prvo dijagonalne trake u jednu pa u drugu stranu, a zatim vodoravne. Dobili smo puno trokutića koji tvore planine. Za sunce sam samo dvije olovke spojila koncem i ocrtala krug. A zatim je slijedio zabavan dio: bojenje…
Moj pokojni nono, koji mi nedostaje svakodnevno, naučio me puno o farbanju i stolariji. Najvažnija stvar, uvijek je govorio, jest priprema: dobro zaštititi površine prije početka rada.
Zato, najlon i traka u ruke i zaštitite cokle, štekere, štokove, pod i namještaj. Kasnije možete nesmetano raditi, bez brige da ćete nešto uništiti ili još gore – dati si brdo posla nakon što je bojenje gotovo. Na ovaj način samo skinete najlon i trake i voilà! Sve čisto i uredno. Hvala, nono!
Tata i mama obojili su trokutiće u svim bojama, samo neka je veselo!
Sviđa li vam se kako je ispalo?
Nekoliko godina kasnije…
Bilo nas je troje, sada nas je četvero. Moralo je doći do promjene rasporeda u naša četiri zida. Kada bolje pogledate, shvatite da nama odraslima ne treba velika soba, a njima će svakako dobro doći. Zamijenili smo sobe.
Ali… zid… što sad?!
Odlučili smo se za crtanje ciglica… ružičastih, naravno. Toliko su nam se dopale da smo nastavili ocrtavati i dio susjednog zida.
Ako su vaši zidovi neravni kao naši, za prvu najvišu traku valjalo bi koristiti libelu da početna linija bude ravna. Nakon toga uvelike mi je pomogla izrada šablone za jednostavnije crtanje. Od kartona sam ocrtala veličinu cigle (u ovom slučaju 7 x 25 cm iako sam ih nasumično kratila), prislonila sam šablonu uz prvu, najvišu traku i lagano olovkom na zidu crticom označila 7 cm ispod. Crtice sam spojila trakom.
Za vertikalne linije šablonu sam prislonila uz vodoravne trake i okomito označila olovkom gdje ću ih lijepiti. I moja je šestogodišnja kći pomogla – jednom kada uđete u shemu, nije teško.
Bojenje, odnosno farbanje, kako mi to kažemo, ponovo je, naravno, najzabavniji dio za sve. Obje kćeri, tata i mama ludo su se zabavili. Boje je bilo u kosi, po licu, rukama…. ali smijeha nije nedostajalo.
Vrhunac cijelog projekta bilo je skidanje traka. Mogu vam ga i dočarati, pogledajte ovdje.
Oh, to je bila glasna cika i vriska. Umjetnost koja se skrivala ispod traka, bila je ispunjavajuća.
Možete neke cigle obojiti u različite nijanse, mogu sve biti iste veličine ili ovako nepravilne kao naše. Poigrajte se sami i probudite umjetnika u sebi. Pogledajte kronologiju rada da si lakše možete dočarati sve faze.
Okuražite se i krenite… Kako bi rekla moja kći: Ajmo, ovo će biti prava pustolovina! Djeca će pomoći, osjećat se korisno i puno naučiti. Sjećat će se ovih trenutaka i prenijeti znanje na svoju djecu jednog dana.
Ovaj osmijeh vam govori sve, naravno da djeca više odmažu, nego što pomažu i da biste sve puno brže i preciznije napravili sami. Ali onda cijeli projekt gubi svoju draž. Ova naša mala avantura uljepšala je našim curama zimske dane u kući i odagnala misli od svih nedaća s kojima smo se suočili u posljednje vrijeme.
Do idućeg puta, ostanite zdravi i zapamtite: jači smo nego što mislimo!