Pet godina druženja s knjigom i „Bezvremenskim boginjama“

I evo punih pet godina proletjelo je u divnom druženju, susretima i raspravama uz mnoštvo pročitanih knjiga. Sve te drage i posebne žene: Borka, Branka, Ela, Evica, Jagoda, Jasna, Ljiljana, Mirjana, Nedeljka, Tanja i Željka, velike su zaljubljenice u čitanje i ono je oduvijek dio njihovih života. Pročitajte kako one doživljavaju čitanje, klub i druženje uz knjigu.

Pet godina čitateljskog kluba u Knjižnici Kostrena

Borka:

Čitanje je putovanje bez kraja. Dugo, vječno putovanje na kojem postajemo blaži, puni ljubavi i čovječnosti. Knjiga je ujedno liječnik i lijek. Ona postavlja dijagnozu i prepisuje lijek.

Branka:

Naš klub želim usporediti s vratima ostakljenim fino izbrušenim kristalima, kroz koja bez zaziranja ulazimo u različita doživljavanja pročitanih knjiga. Veliko hvala svim članicama koje kao da su probrane. Obogaćuje me i veseli svaki susret s tim divnim društvom.

Ela:

Sudjelovanje u čitalačkom klubu me jako veseli, ali i gura van vlastitih granica… tjera me da pročitam knjigu koju sama možda nikada ne bih odabrala, a onda shvatim i koliko bih propustila. Jako mi je zanimljivo čuti dojmove ostalih članica i način na koji doživljavaju opisane situacije.

Evica:

Lijepo druženje uz interesantne naslove knjiga koje predlažu članice čitalačkog kluba. Veselim se idućim knjigama i raspravama.

Jagoda:

Volim knjige, njihov miris, držati u rukama to kraljevstvo riječi. Kao dijete čitajući knjige putovala sam svijetom, upoznavala povijest, ulazila u svijet bajki. Bila mi je i ostala najbolja prijateljica, u sreći, tuzi, ljubavi. Ruku pod ruku, s njom sam došla do mirovine i postala članica čitalačkog kluba “Bezvremenske boginje”. Tu sam upoznala prekrasne žene. Njihovi prijedlozi knjiga, koje možda ne bih nikad pročitala, otvorile su mi neke nove vidike. Prekrasno iskustvo. Različita mišljenja, a opet sve zaljubljenice u riječi ispisane u beskraju knjiga. Knjiga koja mi je promijenila život jest “Putovanje duša” Michaela Newtona. Topla preporuka.

Jasminka:

Moram reći da se jako veselim našim redovitim susretima i da ih uistinu doživljavam kao priliku za dijeljenje ljubavi prema pisanoj riječi i otkrivanje divnih ljudi. Drago mi je što mogu s divnim ženama razgovarati o pročitanoj knjizi, a iako postoji određena struktura, sve je spontano i ležerno. Razmjenjujemo različita mišljenja i impresije i uz to se jako dobro zabavljamo. Svatko od nas tijekom čitanja uoči nešto drugačije u skladu sa svojim unutarnjim svijetom, ponekad je to opis likova, ponekad zanimljive misli autora, stil pisanja… Vježbamo toleranciju i kritičko mišljenje što je izvrsno za osobni razvoj. Uz sve to zasladimo se čokoladicama ili keksićima što zajedno, u paketu, doprinosi ugodnom i konstruktivnom druženju. 

Ljiljana:

Čitati znači imati ključ koji otvara sva vrata, a voljeti čitati znači otključavati uvijek nova vrata prema znanju, dobroti i samopouzdanju. Biti član čitalačkog kluba za mene znači povezati se mislima, idejama, maštom, gdje je svaka nova knjiga izazov, manji ili veći. Sloboda izražavanja za mene je glavna vodilja kroz čitavu ovu lijepu priču.

Knjiga koju ću uvijek preporučiti i ponovno joj se vratiti jer je knjiga koja se uvlači u srce, odiše humanošću i nudi živote ispunjene nadom i solidarnošću jest „Pletenica“ autorice Laetitie Colombani.

Nedeljka:

Volim čitanja u klubu s dragim osobama. Kroz knjige upoznajemo likove, dijelimo njihove emocije, ljubavi, probleme, a sve nas to obogaćuje i spaja. Posljednja knjiga koju smo čitali „Zahvalnosti“ autorice Delphine de Vigan posebno me se dojmila. Roman je iznimne snage o moralnim dugovima, nevidljivim vezama koje upravljaju našim životima. To je čudesna i nježna posveta starenju, a istovremeno je stilska vježba i podsjetnik da drugima zahvalimo riječima i djelima prije nego što bude prekasno.

Željka:

Nas nekoliko žena okupilo se sa idejom pokretanja čitalačkog kluba, a motivacija je bila ljubav prema knjizi i potreba za čitanjem, što uz činjenicu da pripadamo dobnoj skupini 50+ čini zajedničku “osnovu” ovog kluba. No različite profesije, životna iskustva, stavovi, promišljanja, čine naša druženja uz knjigu posebnima.

Druženja započinju kao pravi sat lektire, kakvih se još svi jako dobro sjećamo. Uvodna riječ članice koja je predložila knjigu pa nekoliko riječi o piscu, a zatim svaka od nas iznese svoj doživljaj knjige i analizu pojedinih likova uz isticanje onoga što nas se najviše dojmilo, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu. I upravu tu nastaje onaj najinteresantniji dio našeg druženja…

Različito doživljavanje pojedinih likova, scena, jasni stavovi, često potpuno suprotni, čine draž i potrebu za našim sastancima. Ali istovremeno, bez obzira na suprotno promišljanje, uvažavanje i prihvaćanje suprotnog mišljenja čini važnu spoznaju za svaku od nas ponaosob, štoviše, obogaćuje i ujedno opravdava postojanje ovakvog kluba. Niti jedna knjiga nije predložena za čitanje bez razloga, i bez obzira na naše čitalačke afinitete, na kraju svake naše “rasprave” pojavi se “ono nešto” zbog čega je upravo baš tu knjigu valjalo uvrstiti u našu “lektiru”.

Knjige koje bih istakla su “Tri Evine kćeri”, “Hana”, “Sudbonosno da”, “Zahvalnosti”, no s obzirom na moje osobne afinitete izdvajam i “Emocionalnu inteligenciju”.

Knjige nam daju svjetove – osvojite ih

Čitate li 200 knjiga u jednoj godini to je 417 sati godišnje. Čini vam se puno? U prosjeku godišnje na društvenim mrežama provedete 608 sati, a 1642 sati ispred televizijskih ekrana!

Ljepše od čitanja knjiga samo je raspravljanje o njima, a za sve one koji ne mogu prestati razmišljati o postupcima likova, njihovoj karakterizaciji i tome zašto je neki pripovjedač upravo takav kakav jest, postoji rješenje – učlanjenje u naš čitalački klub.