Plesnim korakom u ljepši dan
Svjetski dan plesa obilježava se od 1982. godine kao dan posvećen slavljenju plesa.
Ples je na milijune načina prirođen našim tijelima; on blista u svojoj raznovrsnosti i bogatstvu. – citat je iz ovogodišnje hrvatske poruke koju je napisala Maša Kolar, umjetnička ravnateljica baleta HNK Ivana pl. Zajca.
U vremenu kad su tzv. plesnjaci postali tek kolektivno sjećanje, dobro je podsjetiti se da je ples umjetnički oblik izražavanja, ali i univerzalni užitak bez obzira na dob, kulturu, vjeru ili političko opredjeljenje. Zato u plesu uživaju i najmlađi i stariji, a u školama se poučava osnovama folklornih i modernih plesova.
Mi plesači stalno smo u pokretu i težimo stvaranju tih nezaboravnih trenutaka. To je ono što svaki plesač nastoji postići bez obzira na žanr.
Pa kad nam odjednom, zbog zatvorenih kazališta i otkazanih festivala, više nije dozvoljeno plesati, naši svjetovi zamiru. Bez fizičkog kontakta. Bez predstava. Bez publike. Nikada u novijoj povijesti plesna zajednica nije bila pred tako velikim zajedničkim izazovom…
Friedemann Vogel
Uz dragu osobu ili sami – zaplešite uz “Jednu noć u Kostreni” u izvedbi Lada Bartoničeka i Mije Egredžije.
29. travnja datum je rođenja začetnika modernog baleta Jean-Georgesa Noverrea, u čiju se čast obilježava Međunarodni dan plesa i to širenjem poruka o važnosti plesa. Autor ovogodišnje međunarodne poruke njemački je plesač Friedemann Vogel, a hrvatsku poruku Maše Kolar prenosimo u cijelosti:
Otkud ples?
Ples je oduvijek i u potpunosti. Želja mi je osvijestiti ples i život u (pra)iskonskom smislu, u kontekstu očuvanja naših instinkta u vrijeme kad su ugroženi što zbog pandemije, što zbog opće težnje kiborgizaciji.
Ples je toliko prirodan da je svijet bez njega nezamisliv. Živući svijet je unikatno i spektakularno čudo. Oboje su prirodna datost koja širi pozitivan i miroljubiv stav, pozitivnu energiju i zadovoljstvo.
Ples je na milijune načina prirođen našim tijelima; on blista u svojoj raznovrsnosti i bogatstvu.
Da – tijelo profesionalnog plesača često zahtjeva usamljenički život, ali kreativni nagon omogućuju nam da ostanemo društvena bića, povezujući nas s drugim tijelima da se u najneposrednijoj nuždi podržavamo i međusobno održavamo.
Stoga, poštujući svaku napisanu riječ o plesu kao manifestu naše kulture, sve vas pozivam da se više oslonimo na primordijalni potencijal tijela, na tu fino uštimanu „mašinu“ koja podupire ples i život.
Maša Kolar
