Što smo naučili iz prethodnih pandemija

Neizbježan utjecaj pandemija na društvo

I najveći teoretičari zavjera i negatori postojanja novog virusa složit će se kako će pandemija COVID-19 ostaviti posljedice na današnje postmodernističko društvo. Neizbježan je njezin utjecaj na gospodarstvo, socioekonomski status pojedinca, ali jednako tako i na cjelokupnu kvalitetu života. O potpunim razmjerima tog utjecaja moći će se govoriti tek kada cijela priča bude gotova i kada se provedu opsežne analize posljedica izbijanja novog virusa. Pandemija novog koronavirusa nije prva, a zasigurno neće biti ni posljednja s kojom se ljudski rod susreće – predstavljat će tek jednu etapu na lenti pojave infektivnih bolesti. Mutacije koje dovode do toga da mikroorganizimi dobivaju sposobnost inficiranja čovjeka, normalna su pojava u prirodi – one su se događale u prošlosti, a događat će se i u budućnosti. U nastavku teksta donosi se tek nekoliko primjera kako je izbijanje novih bolesti utjecalo i odredilo smjer razvoja tadašnjih društava.

• ANTONINSKA ILI GALENOVA KUGA

Otprilike 164. godine prije Krista izbija tzv. Galenova ili antoninska kuga u odredima Lucija Vera. Uskoro zahvaća čitavo Rimsko Carstvo, a bolesti je podlegao i sam rimski car Marko Aurelije. Iako se naziva kugom, današnji znanstvenici vjeruju kako je bila riječ o velikim boginjama.

No, važnost pojave bolesti leži u drugom aspektu – prema nekim teorijama, Galenova se kuga povezuje s obnavljanjem religioznosti i duhovnosti rimskog društva, čime je stvorena pretpostavka za daljnji razvoj i širenje monoteističkih religija. Prema toj teoriji, upravo su teške epidemiološke situacije pridonijele uspostavi kršćanstva kao svjetske sile. Ljudi gotovo ništa nisu znali o infektivnim bolestima pa su ih pripisivali Božjoj kazni, a kršćanstvo je nudilo nadu oboljelima u vidu uskrsnuća nakon smrti te vječnog života.

• CRNA SMRT

Godine 1348. na području Engleske pojavljuje se kuga i odnosi trećinu stanovništva, zbog čega je poznata i kao „crna smrt“. Pretpostavlja se kako je upravo kuga zadala pljusku engleskom feudalnom uređenju – zbog velike smrtnosti višak radne snage i manjak obradivih površina iz 1347. godine pretvorio se u obrnuti odnos: u manjak radne snage i višak zemlje 1350. godine. Seljaci postaju mobilni, a uskoro i zakupnici-poljoprivrednici. Rezultat je jasan: dok je u ostatku Europe feudalni sustav opstao još četiri ili pet stoljeća, na području Engleske unutar 150 godina on je potpuno nestao.

• VELIKE BOGINJE

Koliko god to paradoksalno zvučalo, velike su boginje bile najbolji saveznik španjolskim konkvistadorima. Konkvistador Herman Cortés uspio je 1519. godine osvojiti aztečko carstvo koje je brojalo 16 milijuna stanovnika i to s neproporcionalno manjim brojem ljudstva na raspolaganju. Drugi primjer je Francisco Pizzaro koji s tek 168 vojnika osvaja carstvo Inka.

Europljani su na mjestima osvajačkih pohoda širili velike boginje (nenamjerno jer još uvijek nije bio potpuno razjašnjen koncept infektivnosti). Kako Azteci i Inke do tog trenutka nisu bili u kontaktu s novom bolesti (a samim time nisu razvili ni imunost makar u nekoj mjeri), pretpostavlja se da je najveća posljedica epidemije velikih boginja upravo pad tih dvaju carstava.

• ŠPANJOLSKA GRIPA

Španjolka kao pandemija najviše nalikuje današnjem COVID-19 razdoblju. S obzirom na to da je Španjolska bila neutralna zemlja u Prvom svjetskom ratu, u medijima je ta država slobodno objavljivala broj preminulih od infekcije. Za razliku od Španjolske, druge države odbijale su otkriti točan broj inficiranih i preminulih kako njihovi neprijatelji ne bi znali s kojim se gubitkom ljudstva te države bore. Upravo je to razlog zašto je prema percepciji javnosti najviše preminulih osoba bilo na području Španjolske, zbog čega bolest dobiva i to ime. No, tijekom tog razdoblja razvija se javno zdravstvo – zatvaraju se mjesta javnih okupljanja (poput kazališta), propovijedi su ograničene na pet minuta, ulice su se čistile, a javni prostor dezinficirao. Čak je i pljuvanje po cesti, koje je do tada bilo uobičajeno i društveno prihvatljivo, postalo zabranjeno. U razdoblju uvedenih mjera, koje su obuhvaćale i obavezno nošenje zaštitnih maski, građani su organizirali skupove protiv nošenja tih istih maska.

• MALARIJA

Geostrateški izuzetno važno područje, područje današnjeg Panamskog kanala, obilježeno je malarijom. Projekt izgradnje kanala započeo je Ferdinand de Lesseps (koji je već izgradio Sueski kanal), a izvođač je bio French Canal Company. Uskoro njihov projekt propada – osim loše uprave i korupcije, bolesti (pretežito malarija) usmrćuju otprilike 20.000 radnika koji sudjeluju na izgradnji kanala. Uskoro projekt preuzimaju Amerikanci koji poduzimaju opsežne sanitetske akcije – nadziru se zgrade i javni toaleti, zabranjuje pljuvanje, ustajale vode i štetočine se uništavaju, pitka se voda testira na prisutnost bakterija, boraks se stavlja u zemlju radi sprečavanja razmnožavanje muha, a fontane se premazuju uljem da se unište larve komaraca. Panamski kanal otvoren je 1915. godine, a mjere poduzete na tom području rezultirale su suzbijanjem bolesti na širem dijelu Latinske Amerike, kao i razvoju tzv. tropske medicine.

Što smo naučili iz dosadašnjih iskustava?

Navedene bolesti predstavljaju tek nekolicinu primjera na koji je način društvo uvjetovano epidemiološkom situacijom te kako ta ista epidemiološka situacija može odrediti smjer njegova kretanja. Na pitanje iz naslova Što smo naučili iz dosadašnjih iskustava? Teško je jednoznačno odgovoriti. Upravo zahvaljujući izbijanju novih bolesti, znamo puno o infektima koji ih uzrokuju, ali i o učinkovitim javnozdravstvenim metodama s ciljem sprečavanja daljnjeg širenja bolesti.