Svađa oko igračaka – kako najbolje pristupiti problemu dijeljenja

Kada je naša kćer s tri godine dobila sestru, bila je najsretnije dijete na svijetu. S vremenom je novopridošla pinčica izrasla u osobu sa svojim potrebama i željama pa se starija suočila sa svojim najvećim strahom: dijeljenjem.

Mamine početničke pogreške

Dok je bila jedinica, navikla je imati svoje igračke samo za sebe pa su u petoj godini počeli veliki problemi. Mlađa je grabila njezine igračke, obje su plakale, a ja sam radila ogromnu početničku pogrešku i nagovarala ju da pusti malenu sestru jer ipak je ona već velika. Negdje u podsvijesti znala sam da ne činim dobro, ali neko sam ju vrijeme uvjeravala da će na taj način, popusti li, prije dobiti ponovno svoj red. U biti je na taj način samo meni bilo lakše, a njima sam objema činila medvjeđu uslugu.

Shvatila sam da je priča otišla predaleko kada je starija dobila na poklon lutku oko koje su se tri dana neprestano svađale. Krenula sam u akciju. Informirala se i tražila načine kako da obje naučim strpljenju i velikodušnosti. Da se razumijemo, daleko sam još od uspjeha, ali intenzivno radim na tome i trudim se biti ustrajna.

 Najsretnija sam kada ih uspijem navesti na zajedničku igru koja može biti obostrano korisna. Kao na primjer, zajedničko pranje igračaka. Vode je posvuda, obje završe mokre do kože, ali smijeha i zabave ima napretek.

Što više protestiraju, dulje će se igrati

Što se događa kada silimo dijete da prepusti svoju igračku jer drugo protestira ili plače? I kako to utječe na dijete koje protestom dobiva željeno?

• Ne učimo dijete iskrenom dijeljenju, već suprotno tomu – činimo ih posesivnima i tjeramo da još više čuvaju svoje stvari od drugih.
• Dajemo im sljedeću pouku: ako dovoljno dugo protestiraju, dobit će sve što požele.
• Misle da su roditelji glavni i odlučuju o svemu.
• Uvijek se natječu za prevlast i umjesto da su bliski, oni se udaljavaju i bore za pobjedu.
• Postaju pohlepni jer uče da na takav način dobiju što žele.
• Što više protestiraju, duže će se igrati.

I što nam je ustvari činiti? Treba se naoružati strpljenjem, krenuti malim koracima i biti ustrajan. U nastavku ću objasniti metodu kojom se koristimo već neko vrijeme i polako uočavamo njezine blagodati. Da je lako, nije; ali napredak je vidljiv.

Zajedničko pranje igračaka donijet će puno prskanja, ali i zajedništva u igri

Naizmjenična igra, čekanje i dragovoljno dijeljenje

Djetetu koje se igra, dozvolimo da kaže: „Nisam gotova, dobit ćeš kada ja završim.“ Na taj ih način učimo kako se zauzeti za sebe i da budu sposobni iskreno izraziti mišljenje i stavove bez da povrijede druge. Na taj način postaju velikodušni jer imaju mogućnost svojom voljom dijeliti svoje stvari s drugima. I na kraju najvažnije, tek tada, kada su sami odlučili napraviti taj korak i dijele svoje igračke, osjećaju se zadovoljno i ispunjeno u svom srcu. Ključno je da nauče kako je lijepo usrećiti nekoga i činiti dobro.

S druge strane dijete koje čeka teško se nosi s frustracijama. Nemojte se bojati njihovih suza i ispada. Naučimo dijete da pita sestru, brata ili prijatelja igračku koju želi, a mi u tom trenutku moramo pomoći dok čeka. Dozvolimo da se dijete isplače i bude tužno, ali svjesno da time neće dobiti željeno. Isto tako mora osjećati sigurnost da su u tim slučajevima mama ili tata blizu da ih zagrle i utješe. Onaj trenutak kada dobije što želi iz ruku svoje sestre, jako je važan – tada shvaća da je sestra voli i ipak joj je dala tu divnu novu lutku da se i ona malo poigra. Jača se njihova veza i potiče je da ponovno vrati sestri kada završi s igrom. Shvatit će koliko se dobro osjeća nakon toga.

Nije lako, ali dosljednošću, strpljenjem i ljubavlju možemo nesuglasice svoje djece pretvoriti u pozitivno iskustvo

Isto tako, volim biti njihov uzor. Dijelim svoj sladoled s njima, ili im prepustim zadnji kolač… Želim da vide kako se dobro osjećam nakon toga i kako je njihova sreća moja sreća. Želim da vide moje veselje u svakoj čestitki ili poklonu koji izrade. Mi smo njihovo ogledalo i ako mi dijelimo s nekim tko nema i pričamo puno o tome, koliko god nam na uši već izlazilo to ponavljanje, urodit će plodom.

Izbjegni svađu kad možeš

Ono što sam naučila jest kada kupujem, kupujem isto objema. Nedavno je nono htio razveseliti unuke i kupio različite bilježnice za crtanje. Naravno da su obje htjele istu i opet je izbila svađa. Pošto imamo dvije djevojčice, kupujem li haljinu ili ukrase za kosu – kupim iste. Obje su sretne i nema svađe. To nije praksa, već povremeno veselje za obje.

Isto vrijedi i u odnosu prema prijateljima. Nitko nije sretniji od mene kada vidim kako starija kćer dijeli sve sa svojom najboljom prijateljicom. Kada vidim kako jedna drugoj čuvaju tajne, dijele igračke, poklanjaju si crteže i na taj način iskazuju ljubav – vidim da su na dobrom putu da postanu velikodušni i dobri ljudi.

Mame i tate, vjerujem da ste se svi našli u ovoj priči i da ste željni pomoći svojoj djeci da jednog dana budu najbolji prijatelji, sestre i braća… Krenite polako i nagrada stiže – polako, ali sigurno.

I zapamtite: JAČI SMO NEGO ŠTO MISLIMO!