SOS Rijeka – 30 godina podrške žrtvama nasilja

– U protekle tri godine pružena su 783 psihološka savjetovanja te primarna pravna pomoć u 734 slučaja (riječ je o broju psiholoških/pravnih savjetovanja, ne o broju osoba koje su nam se obratile), a ove ćemo godine, kako za sada možemo zaključiti, premašiti sve dosadašnje brojke. – ističe Tina Kovačić, predsjednica koordinacijskog tima Udruge SOS Rijeka.

Kampanja #ovonijeljubav

Nakon što je početkom godine Udruga SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava naziv svoga savjetovališta promijenila u Savjetovalište za žrtve obiteljskog, partnerskog i seksualnog nasilja te time ukazala na proširenje usluge koju pruža svojim korisnicama i korisnicima, nedavno su obilježili i 30. godišnjicu djelovanja. Udruga u fokusu ima pružanje podrške osobama koje su proživjele nasilje, a njihova kampanja #ovonijeljubav i poruke na jumbo-plakatima potaknule su javnost na razmišljanje o prisutnosti nasilja u svakodnevici, a sve je to bio povod za razgovor s Tinom Kovačić.

Od SOS Rijeka već smo navikli na „glasne kampanje“, posebno je specifična ova posljednja #ovonijeljubav. Što je bila nit vodilja?

Ove godine odlučile smo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama (22. rujna) obilježiti početkom  kampanje #ovonijeljubav, a kojom se nadamo građane i građanke osvijestiti o problematici seksualnog nasilja u intimnim partnerskim odnosima (vezama i brakovima).

#ovonijeljubav kampanja je koja se odvija u online okruženju preko društvenih mreža, ali i offline, putem jumbo-plakata koji se nalaze na raznim punktovima u gradu Rijeci. Plakatima se želi educirati javnost o činjenici da je seksualni odnos koji je iznuđen, ostvaren pred prisilom ili prijetnjom, u svojoj biti silovanje. Želimo osvijestiti i to da je većina seksualnog nasilja počinjena od strane osobe koju žrtva dobro poznaje, nerijetko od strane intimnog partnera, supruga, dečka. Svaki seksualni kontakt na koji osoba nije pristala punom voljom i bez prisile zapravo je neželjeni kontakt, a žrtve često prolaze kroz njega pružajući minimalni otpor iz straha ili želje da sve što brže prođe, a silovanje postaje sastavni dio obiteljskog nasilja.

Ima i onih koji kažu da pretjerujete?

Naravno da ima onih koji smatraju da pretjerujemo i to je sasvim u redu. Svatko ima pravo na vlastito mišljenje, a mi smo uvijek otvorene za diskusiju. Smatram da se kao društvo premalo slušamo, premalo argumentiramo i polazimo iz jedne pozicije koju teško mijenjamo bez obzira na to što primimo nove informacije. Upravo nam je zato ova kampanja toliko važna jer zadire u neka škakljiva pitanja seksualnog nasilja u partnerskim vezama i braku. Kada ste dugo u ovome, počnete primjećivati i neke stvari preko kojih neke druge osobe možda prelaze ili ih smatraju banalnima. Mi ih ne vidimo takvima.

Ako ja vodim ljubav s mojim dugogodišnjim partnerom ili partnericom i usred tog čina kažem da ne želim nastaviti, tu priča mora stati. U zdravom odnosu osoba će se zaustaviti i provjeriti kako se osjećam, a ne nastaviti ispunjavati svoju potrebu. Ako ne nastavi, to nije ljubav i to je silovanje.

Oduvijek sam imala sklonost pomaganju ljudima i „borbi za pravdu“, a 2010. godine odlučila početi volontirati. 2012. godine izabrana sam za predsjednicu udruge, a 2014. se i službeno zapošljavam kao voditeljica ureda. U svemu je i Lorena Zec, koja 2012. postaje dopredsjednica, a 2014. zapošljava se kao psihologinja. I evo nas tu, 2021. godine još uvijek zajedno bijemo iste bitke i vjerujemo u iste snove. – s osmijehom objašnjava Tina Kovačić kako je sve započelo.

Iza SOS-a Rijeka 30 je godina djelovanja, a broj korisnika govori o prepoznatljivosti udruge, ali i velikim potrebama za ovakvim savjetovalištima.

Od osnutka udruge bilo bi malo otežano nabrojati sve osobe koje su nam se obratile ali iskreno, mi i nismo nešto od brojki da bismo to bilježile onako posvećeno kako bismo možda trebale. Da, brojke mogu biti korisne, ali njima se prečesto manipulira kada je riječ o ovoj problematici. Ono što je sigurno jest da potreba postoji i da ćemo mi biti tu sve dok bude tako. Osobno mislim da su Lorena i Iva iznimno stručne u svojim područjima, ali i tople osobe kojima je zaista stalo do ove priče i da bi se njihov glas trebao još više čuti u javnom prostoru.

Naš je posao zahtjevan, ali nikad naporan – Tina Kovačić

Rad sa žrtvama nije posao s radnim vremenom

Iako Tina uglavnom ne radi direktno s korisnicima, već to čine psihologinja Lorena Zec i pravnica Iva Čatipović, posebno zahtjevni slučajevi, oni za koje se pišu prijave policiji prođu i kroz Tinine ruke. Kako se nose s takvim situacijama?

Sve skupa nosimo se tako da se nekad zajedno smijemo, kad treba i plačemo, idemo na redovne supervizije i podsjećamo se zašto radimo to što radimo. Prije nekoliko dana nazvala nas je jedna korisnica i zahvalila na svemu što smo učinile. To nas hrani, to je naša energija za dalje i zbog toga vrijedi sve, sav burnout, sve negativne emocije. Naš je posao zahtjevan, ali nikad nam nije naporan.

Vječno pitanje kod ovakvih zanimanje glasi: „Nosiš li posao doma“? Je li lako odvojiti se od toga, ili je to nešto što živiš i dišeš, radila – ne radila?

Naravno da ga nosim kući, od kad se probudim dok ne idem spavati ja sam u ovome. Da, primam plaću, ali ovo nije posao. Naši su radni sati kaotični i često se čujemo i izvan radnog vremena. Zapravo, kad idemo na godišnji, moramo se dogovoriti da se ne smijemo kontaktirati neko vrijeme. Mnogima to nije jasno, mnogi nam i ne vjeruju kad im pričamo o tome, ali od 2016. godine nas smo tri nevjerojatan tim koji, iako smo sve različite, savršeno funkcionira, a od prošle godine s nama je i koordinatorica za preventivne i edukacijske programe, Mirela Pašić, koja se odlično uklopila i donijela jednu novu dimenziju u pristupu rodnouvjetovanom nasilju.

Žrtvama je potrebno dati povjerenje, a ne krivnju

Što je iduće u planu centra?

Uvijek imamo više planova nego vremena i financijskih mogućnosti. Plan je čim prije proširiti tim jer je Savjetovalište puno i zaista postoji potreba za njim, plan je razvijati daljnje programe s mladima i osobama koje rade s mladima kako bismo još konkretnije doprinijele prevenciji nasilja, kao i na edukaciji svih dionika koji u svome radu dolaze u susret s osobama koje proživljavaju ili su proživjele nasilje.

A negdje po putu vrti nam se ideja i o tome da dovedemo „trauma-informed“ pristup u Hrvatsku. Još muku mučimo s kvalitetnim prijevodom, ali najjednostavnije rečeno, riječ je o tome da educiramo o važnosti senzibilnog, informiranog i sigurnog pristupa osobama s kojima dolaze u kontakt. Na primjer, ako ste osoba koja je doživjela seksualno zlostavljanje ili nasilje, vrlo vam je važno kakav je trener ili trenerica kod koje idete. Žrtve nasilja dio su našeg društva u puno većoj mjeri no što se misli i naša je dužnost osigurati im sigurnu i senzibiliziranu okolinu.

Ekipa iz Savjetovališta nudi pomoć svim žrtvama nasilja

Što bismo još kao društvo ili iz pozicije vladajućih mogli i trebali što hitnije promijeniti?

Na ovom bi se mjestu mogao napisati roman (ma nekoliko svezaka!) i ako krenem, bojim se da se neću moći, znati niti htjeti zaustaviti, a nisam sigurna u kolikoj bi mjeri to zamaralo čitatelje i čitateljice. Problema je puno, vladajući čine malo do ništa, institucije su često krute, a pojedincima koji tamo rade nedostaje kvalitetne edukacije. Široka je to tema u kojoj postoji mnogo mina na koje se može nagaziti, zato bih rekla ovoliko – ono što možemo odmah napraviti jest vjerovati žrtvama. Ne okrivljavati ih. Spriječiti sekundarnu viktimizaciju. Svjesnije odgajati buduće generacije (djevojčica, ali i dječaka)  u duhu poštivanja ljudskih odnosno ženskih prava To bi bio sasvim zadovoljavajući početak.  – ističe Tina Kovačić.