Pjesma u prozi: “Jesen”

21. studenoga 2021.

N. K.

Čaroliju jeseni riječima je oslikala Tatiana Filipović i to pjesmom u prozi: kratkom, slikovitom, dojmljivom i ritmičnom impresijom.

JESEN

Volim jesenska jutra. Bez obzira na kišu, lišće na dvorištu koje me iznova podsjeti na druženje s metlom, zaista ih volim. Posebno vikendima kad se probudim uz jutarnju kavu i gledam kroz prozor tu rapsodiju boja. Često čujem kišne kapi koje lagano, u ritmu lupkaju po prozoru. Volim ta mirna i spokojna jutra kad je sve još tiho i usnulo. Osim toga, volim šetati prirodom i čuti to šuštanje lišća pod nogama. Priroda je veličanstvena. Vjetar se poigrava granama drveća, lagano ih trese i s njih ispadaju listovi. Pogledam uvis i ostanem bez daha. Da, rapsodija boja lišća. Možda nema toliko sunca, možda moram češće staviti šal, možda mi ponekad ona škura bura okrene kišobran, ali ne marim… Volim jesenska jutra i volim jesen!

Tatiana FIlipović