Kastavska šuma – STAZA SRNE

Dok uz more puše bura, tamo negdje u šumi caruju mir i tišina, a do te šume dijeli nas nešto sitno kilometara i to je jedna od  prednosti života na Kvarneru gdje u pola sata vožnje automobilom možeš prijeći s jedne klime na drugu, samo trebaš dobro izabrati, ovisi što tko voli. Kad je ljeto i zaželiš se svježeg zraka, tu je Platak; kad je zima i zaželiš se snijega – tu je isto Platak.

Izbor je pao na kastavske šetnice

Lagane staze

Međutim, zaklon od bure ovaj smo put odlučili potražiti u kastavskoj šumi, relativno blizu, nešto malo više od 20 kilometara od Kostrene, u startu mi je zvučalo kao dobar izbor i nisam pogriješila.

Sami nazivi staza otprilike govore koliko je koja (ne)zahtjevna, zapravo su sve tri jednostavne,  samo ovisi koliko tko želi hodati, a s obzirom na to da smo imali cijeli dan pred nama, izbor je i prije polaska bio staza srne. Početak staze kreće iza Crekvine u Kastvu i odmah na startu postoji tabla sa svim detaljima što je odlično za sve koji su prvi put na kastavskim stazama. Valjalo je samo pratiti oznake od Kastva; selo Jelovičani, Breza, Mačkov vrh, Šparožna jama, Brajani, Kastav.

Dašak mistike

Početak staze prostran je kao i većina puta tako da ima dovoljno mjesta i za šetače, bicikliste te konje, čiji se ranč Sivi vrabac nalazi odmah blizu početne točke. S prostrane staze  skrene se udesno užim puteljkom prema selu Jelovičani i dalje nas put vodi uz kuće sve do kraja sela i početka makadamskog puta za selo Breza. Putem smo sreli pokojeg biciklista i šetače, sasvim dovoljno da se uvjerimo da nismo sami i da smo blizu civilizacije. Prije Breze naišli smo na stupove i ploču s natpisom  Karaula. Naime, tu je nekoć bila granica između  Kraljevine Italije i Kraljevine SHS i upravo je na tom mjestu bio granični prijelaz na cesti Jelušići – Breza.

Dolaskom u Brezu odmah kod crkvice skreće se lijevo putem prema Kastvu i tu nismo propustili skrenuti na Mačkov vrh udaljen nekih desetak minuta od makadama. Prvo smo išli na sjeverni Mačkov vrh (500 m), a zatim na južni (504 m). Sam je prilaz vrhovima lagan, drveće i kamenje obraslo je mahovinom pa djeluje pomalo mistično, a s lišćem prekrivenim putićem, i veoma ugodno.

Dragocjeni susreti

Kako je svijet mali, ponovo se pokazalo i tijekom ove šetnje: taman kad sam krenula natrag sa sjevernog vrha, srela sam kolegicu planinarku. Budući da su trenutno zabranjena okupljanja, planinari se susreću po šumama i ti nas susreti jako vesele. Na južnom vrhu smo sreli dvije gospođe s dva prekrasna psa i, naravno, nisam odoljela da ih ne fotografiram. Volim kad mi neplanirani gosti ulete u kadar, što slučajno –  što namjerno.

Boravak u prirodi izaziva glad

Putem dalje uspjeli smo proviriti u Šparožnu pećinu (jamu), otići na Stanićev vrh te još jednom proći kroz Rapalsku granicu u blizini napuštenog sela Cari koje, nažalost, nismo posjetili jer su nekome već noge bile teške, a nedostajalo je i energije zbog nenošenja dovoljne količine hrane. Ne, nije meni ponestalo hrane jer se uvijek dobro opskrbim: ta što ima ljepše od marende u prirodi??? Ipak smo se vratili u Kastav i na kraju se počastili hranom za van iz lokalne pizzerije.

I tako nam je prošla još jedna nedjelja u prirodi, još jedna lijepa šetnica prilagođena za sve uzraste i poprilično lagana, a ja ću se svakako vratiti u kastavsku šumu kako bi obuhvatila i kraće staze te svakako posjetila napušteno selo Cari.

Pogledajte galeriju slika i uživajte u ljepoti prirode.