Zimske radosti: PETEHOVAC, Delnice
Mjesec je siječanj, još uvijek traju zimski praznici i djeca ne idu u školu, ljudi radi epidemioloških mjera ne idu van naših granica na skijanje i zbog toga je ove zime Gorski kotar vjerojatno najpoželjnija destinacija u Hrvatskoj.
I da stvar bude bolja, vrijeme se napokon poklopilo, snijega ima u izobilju. Proteklih dana pratila sam situaciju na terenu i vidjela kako je na svim skijalištima tj. sanjkalištima vladala poprilična gužva i da treba čim prije doći na destinaciju jer parkirnih mjesta nema u izobilju kao snijega. Na Platku su u međuvremenu ograničili broj posjetitelja, staza u Lokvama je uređena, skijalište Čelimbaša u Mrkoplju je ovaj vikend otvorilo svoja vrata i tu je također popunjenost ovog vikenda bila velika, ljudi su se zaželjeli zimskih radosti, a tako i ja.
Prošloga ljeta put me doveo do Planinskog centra “Petehovac” koji se nalazi samo nekoliko kilometara od Delnica, pa ne čudi stoga što sam tamo odlučila provesti i jedan zimski dan. Za razliku od ljeta, kada je livada na Petehovcu bila prekrivena biljem u punom cvatu, danas je bila prekivena snijegom, pripremljena za sve nas koji volimo uživati na snijegu.
Petehovac tijekom proljeća odjeven je u zeleno, a tijekom zime u bijelo
Tko rano rani…
Stigli smo točno u 9 sati i tada zaista nije bilo gužve. Planinski centar “Petehovac” nudi smještaj i ima mogućnost hrane za van, a tamo smo i iznajmili saonice po cijeni od 50 kn za cijeli dan. Na maloj stazi je već u 9 bilo nešto ljudi, najviše roditelja s djecom, a na stazi skijališta, čija vučnica nije u funkciji, imali smo čast da se prvi spustimo. S obzirom na vjetar koji je puhao baš na toj stazi, ne čudi što je većinu dana na tom dijelu bilo jako malo ljudi što u ovoj situaciji dakako odgovara.
Dobro osmišljen povratak
U međuvremenu je počeo padati jak snijeg, a vjetar je neumoljivo puhao i stvarao nanose tako da su i tragovi saonica brzo nestajali u snijegu. Polagano je i gužva na parkiralištu nestajala, cesta je bila prohodna, ali već dobro prekrivena snijegom pa je trebalo poći odozgo na vrijeme. Na putu prema Delnicama uz svako je proširenje bilo podosta vozila, svaki brijeg bio je prekriven ne samo snijegom nego i ljudima.
Otići u Gorski kotar, a ne uživati u štrudli od šumskog voća ili borovnice doista je neoprostivo, stoga smo na povratku svratili u Fužine. Kod špilje Vrelo mogao se vidjeti red ljudi baš kao i ispred fast fooda u centru, a okolo jezera također je bilo nešto šetača unatoč snažnom vjetru i gustom snijegu koji je i dalje padao. Usprkos svemu, treba iskoristiti dan, svatko na svoj način. Doći će i neka nedjelja kad ćemo ostati doma na toplome. I da, štrudla je bila odlična kao i uvijek…
