Advent u Katschbergu

Sve to doživjeli smo ovog vikenda u Katschbergu u Austriji šetnjom na 1700 m nadmorske visine stazom patuljaka, dobro odjeveni jer je prilično hladno, ali kako kaže ona naša božićna pjesma: „…a u srcu neka blagost i toplina.“

Krenuli smo ujutro u 9 iz Rijeke, a u Katschberg smo došli oko 13 sati što je sasvim u redu jer se u adventsku šetnju kreće oko 14 sati. Prilikom dolaska kupili smo ulaznice po cijeni od 20 eura i pritom dobijete termos bočicu u koju cijelom stazom na punktovima možete dobiti čaj u  neograničenim količinama. Ako ne kupujete termosicu jer je imate otprije ili ne želite piti čaj, onda je ulaznica 15 eura, a za djecu do 12 godina ulaz je slobodan. Prije polaska obično je grupno fotografiranje, no ovaj put čekali smo da netko izvadi zastavu jer ipak je toga dana bio  „Dan D“, utakmica za treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu između Hrvatske i Maroka.

Škripi snijeg pod nogama

Staza patuljaka kreće kod pansiona Bacher ispred kojeg se proteže lijep pogled na Katschberg i lokalne skijaške staze, a s ovog mjesta također voze konjske zaprege do kolibe Pritzhutte gdje, pak, počinje adventska staza. Mi smo sve propješačili i pritom uživali u šetnji po snijegu. Škripalo je pod nogama, obrazi su bili crveni, ali doživljaj je bio potpun. Točilo se dosta čaja kako bismo se putem ugrijali, ali onako zabundana, imala sam osjećaj da smo se obukli i više nego što smo trebali. Stazom nema puno led lampica, upaljene su svijeće u lanternama, ali najveći nakit i tako je bio snijeg i pokoja figura od drveta s prigodnim natpisima na njemačkom jeziku. Trebalo se malo potruditi i pročitati svaku poruku.

Duž adventske staze nalaze se sjenici, na samom su početku svirači alpskog roga, u sjenicima se pjevaju tradicionalne božićne pjesme ili održavaju radionice popravka plišanih medvjedića, puhački sastav svira božićnu glazbu, sve je baš onako kako treba biti. U jednoj se kolibi nalaze životinje. Na kraju staze velike su drvene jaslice i zatim slijedi okrjepa u jednoj kolibi na kraju puta. Do te kolibe došla sam noseći mobitel u ruci, bio je rezultat 2:1 za naše pa sam neko vrijeme mogla mirno sjediti unutra na toplome dok je svirala tradicionalna glazba i širio se miris kobasica i krafni.

A onda sam na početku drugog poluvremena izašla gledati utakmicu na barem minus osam. Austrijanci su prolazili i govorili: – Kroaaatien! Uskoro smo krenuli nazad stazom i sve do osamdesete minute imali smo signal, no onda se izgubio. Već je pao mrak, lanterne su bile upaljene ali tu i tamo slabije se vidjelo, no onda sam odjednom čula urlik koji je dopirao odnekud ispred nas. Bio je to znak da su naši pobijedili: opet sam uzela mobitel, vratio se signal, ma divno! Čestitke našima, polako prolazi nogometno ludilo. Poštedjeli smo se totalnog stresa gledanja cijele utakmice i pogotovo napete završnice.

Bili smo tu, u drugoj zemlji, nestrpljivo čekajući informacije, a istovremeno uživajući u šetnji, grijući se povremeno na vatri na usputnim stanicama gdje je to bilo moguće.

Konjske zaprege vozile su i po mraku, a dok smo se mi lagano vraćali, mnogo ljudi tek je kretalo stazom prema sjenicima.

Bio je ovo potpuno drugačiji doživljaj adventa, bez prevelikoga kiča, onako nekako prirodan i lijep. Definitivno se isplatilo posjetiti Katschberg. Jedino sam razmišljala je li moguće nešto slično organizirati kod nas negdje, u Gorskom kotaru, recimo, kad ima snijega. Vjerujem da bi se moglo, a ako ne, svima nam ostaje opet da posjetimo Katschberg i doživimo jedan novi stari ugođaj adventa.

Ovom prilikom želim svima sretan Božić! Neka bude onakav kakav si ga sami želite, u miru, zdravlju i veselju…