Dragi radnici, sretan Praznik rada!
Pravo na pošten rad i život dostojan čovjeka, prvomajske su tekovine za koje se i dalje moramo i trebamo boriti.
Međunarodni praznik rada ili popularnije Prvi maj, spomen je na dugogodišnju borbu radnika zahvaljujući kojoj su utemeljena radnička prava. Danas je to državni blagdan u više od 80 zemalja, a neslužbeno se obilježava u još barem toliko njih. Međutim, u većini tih proslava pravi smisao s vremenom je izblijedio i odavno se više ne obilježava u svom punom značenju, kao međunarodni blagdan radništva.
Gdje su nestali radnici?
U posljednje vrijeme sve češće imamo prilike čuti kako nam nedostaju radnici u turizmu, u proizvodnji, u građevini, što nas ne bi trebalo čuditi. Kakav odnos već godinama kao društvo imamo prema radu i radnicima? Čak je i sama riječ radnik postala manje vrijedna i zaziremo od nje. Pa kad se pitamo gdje su nestali hrvatski radnici, odgovor je – otišli su tamo gdje se njihov rad cijeni i gdje su im zajamčena sva prava.
Iako su i kod nas zakonskim okvirom zajamčena radnička prava, potrebno ih je i oživotvoriti i napokon stvoriti okruženje u kojem je rad cijenjen, a dostojan život od vlastitog rada moguć jer okrenuti leđa radnicima, znači okrenuti leđa budućnosti.
Upišete li u pretraživač na računalu Praznik rada, prvo što ćete dobiti su prijedlozi za prvomajska putovanja i radno vrijeme trgovina.
Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi
Krajem 18. i tijekom čitavog 19. stoljeća uvjeti rada bili su nesmiljeni: šestodnevni tjedan s radnim danom od 10 pa sve do 16 sati uz minimalnu dnevnicu te uobičajen i tada prihvaćen dječji rad. Desetljeća borbe za bolje uvjete rada kulminirala su velikim prosvjedima radnika 1. svibnja 1886. godine diljem SAD-a, a u Chicagu je tada i u danima koji slijede, došlo do velikog obračuna štrajkolomaca i policije s jedne te radnika i anarhista s druge strane.
Ilustrirani prosvjedi u Chicagu
Nasilje na prosvjedu i smrt sedmero policajca poslužilo je kao opravdanje policiji za snažan pritisak na radnike, sindikate, useljeničke zajednice te anarhističke pokrete. U događajima koji su slijedili poginulo je više radnika, mnogi su ozlijeđeni, a četvorica radnika-anarhista osuđeni su na smrt vješanjem te su na stratište izašli pjevajući Marseljezu.
Crveni karanfil postao je simbol mučeništva ubijenih u Chicagu i radničkog bunta.
Od 1890. godine 1. svibnja obilježava se kao dan opće solidarnosti radništva, a u Hrvatskoj su iste godine radnici istakli zahtjeve u znaku tri osmice: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja pod motom: Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi.
Okrenuti leđa radnicima znači okrenuti leđa budućnosti