Pag – dan drugi: Life of Mars
Prizori koji ostavljaju bez daha i bude želju da zauvijek ostaneš u ovoj ljepoti – to je Pag!
Nakon prvog dana i predivnih lunjskih maslinika, drugog nas je dana čekala poznata trail staza.
Life on Mars
Drugi dan na otoku Pagu u naselju Metajna, udaljenom 12 km od Novalje, započeo je vrlo ranim odlaskom na stazu Life on Mars. To je staza duga 16 km i posebno sam joj se veselila i dugo čekala dan kad ću je napokon posjetiti i provjeriti ima li života na Marsu.
Zaista, postoji život na Marsu, malo je surov, ali ima ga. Ovce su i ovdje domaće životinje, krš im ne smeta, a na putu se svako toliko odnekud pojavi i voda: iz stijene, niz stijenu, sve do mora – postoji voda na Marsu! Ovako nešto vidjet ćete samo na ovom mjestu. Staza Life on Mars zaista je posebna, stojiš i gledaš oko sebe i ne znaš kamo bi prije pogledao, čemu bi se više divio.
Staza Life on Mars sad je već dobro poznata trail staza na kojoj se trail utrka održavala baš dan ranije tako da je savršeno označena, prilagođena svim željama i mogućnostima Na njoj si svatko može izabrati ono čemu je skloniji bilo to trčanje, hodanje ili samo uživanje u suncu i moru.
Prizori koja ostavljaju bez daha
Nakon polaska iz Metajne brzo smo došli do predivne plaže Ručica. To je jedna od najljepših plaža na otoku Pagu, vjerojatno i šire. Bio je to prvi prizor koji nas je ostavio bez daha. Ubrzo smo se digli iznad plaže i pogled na nju bio je još ljepši. Jednostavno na vrhu moraš zastati, okrenuti se te pogledati plažu i kristalno čisto more. Na ovom mjestu teško je ispustiti fotoaparat iz ruke, a trebalo ga je usmjeriti na istok i zapad, sjever i jug, pogled na more, plažu, kamenjar, kamo god se okreneš, vidiš nešto posebno.
Boje na ovoj stazi su se miješale, čas je kamen crn, čas je svjetliji, stijene neobičnih struktura, zaista, ovakvo nešto još nisam vidjela. Toliko različitosti na tako malom prostoru. Jedino čega nedostaje na ovom mjestu jest hlad, stoga treba dobro paziti u koje godišnje doba doći ovdje.
Penjačka stijena Stogaj stajala je uspravno uz samu stazu kao kakva instalacija do koje mogu doći samo najspremniji penjači, za nas obične smrtnike preostalo je samo je da gledamo i divimo se.
Pogled na stijenu poseban je sa svih strana, malo me taj dio staze podsjećao na kakav Divlji zapad, ali umjesto konja tamo sa stijena gledaju ovčice. Toliko su se stopile s ovim prostorom da ih je ponekad bilo teško uočiti, ali glasale su se, davale do znanja da je ovo njihov teritorij.
Prije dolaska do uvale Slana prošli smo pored kamenih ostataka koncentracijskog logora Slana iz Drugog svjetskog rata. Naknadno sam pročitala sve što sam mogla o tom logoru i mogu samo reći – ne ponovilo se! U uvali Slana postavljena je ferrata (osigurani penjački put) uz stijene iznad mora dužine 100 metara. Na ferratu se odlučilo nekoliko njih koji su imali opremu, a mi ostali krenuli smo dalje. Da je bilo malo toplije taj dio ferrate mogao bi se preplivati, ovako je ipak bila samo za spretne i spremne…
I surovo i predivno i raznoliko i za vratiti se
Staza je inače kružna, ali se može prilagoditi po vašim željama. Moja je želja ovaj put bila što duže uživati na ovom mjestu pa mi nije teško pala odluka da se vratimo istim putem nazad dok je većina otišla kružno. Naš povratak odvio se uz usputna stajanja na plažu Beritnicu na kojoj se nalaze tri kamene stijene koje gotovo pa izranjaju iz mora, a pogled s plaže na penjačku stijenu Stogaj bio je još ljepši odozdo. Tu smo se odmorili, iskušali more, prošetali oko stijena. Analizirala sam ako ikad dođem tu ljeti, mogu li mi stijene glumiti suncobran s obzirom na to da drugog hlada nije bilo.
Zaista se pitam kako je moguće da postoje ovakva mjesta jer da ih je netko slikao kistom, teško da bi mogao u glavi zamisliti ovakvo što. Toliko raznolikosti i taj surovi teren koji očarava čovjeka, ali uslijed te surovosti pomislio bismo da čovjek nema što tu raditi, međutim, priroda se pobrinula da i u ovom kamenjaru pronađeš izvor vode.
Uskoro su se na plažu spustila i djeca s mamama, skinuli su obuću i kalili stopala hodajući po pijesku i šljunku. Lijep prizor za zabilježiti fotoaparatom. Nakon podosta uživanja na plaži Beritnici, krenuli smo preko stijena natrag do plaže Ručice, a zatim do same šetnice u Metajni s koje se također može započeti kružni dio staze Life on Mars. More je izgledalo kristalno čisto, a Metajna se ogledala u njemu. Nije bilo puno ljudi jer brojni apartmani tek čekaju svoje goste. Poslije takvog mira na ovom mjestu bilo mi je pomalo teško sjesti na trajekt i vratiti se u „civilizaciju“. Bio je to jedan od onih trenutaka kad se poželiš isključiti, ostati na tom mjestu bar nekoliko dana, ako ne i zauvijek…
