Pag – dan prvi: lunjski maslinici oduzimaju dah
Dva dana na otoku Pagu bilo je sasvim dovoljno vremena za vidjeti koliko različitosti nudi taj predivni otok i gotovo nestvarna priroda.
Prvi dan na otoku trebali smo posjetiti stazu „Life on Mars“, no baš te subote održavala se poznata trail utrka, stoga je došlo do zamjene pa smo prvi dan posjetili najviši vrh otoka Paga Sv. Vid, na 348 metara nadmorske visine te Muzej soli, galeriju „Paške čipke“ i Vrtove lunjskih maslina.
Najviši vrh na Pagu – Sv. Vid
Put do vrha Sv. Vid nije zahtjevan i ne traje predugo, a pogled s vrha gotovo je savršen. Najviše mi je pažnju zaokupio pogled na Metajnu i stazu „Life on Mars“ na koju idemo drugi dan, ali i pogled na grad Pag je predivan. Na samom vrhu nalaze se ostaci kapelice sv. Vida iz 14. stoljeća po kojoj je vrh i dobio naziv.
Teren je, naravno, kamenit; pogled je sezao na brojne suhozide koji su nekoć bili važni za stočarstvo na otoku, a i danas služe kao zaštita zemlje od bure, a ovčice su se čule i vidjele na svakom koraku. Na samom tom kršu usred ničega nalazila se jedna lokva gdje su ovce pile vodu, sve je uokolo bez drveća, pusto i surovo, ali i nesvakidašnje nama, koji ne živimo na otoku. Neopisivo puno ljubičica nalazilo se na tom kršu pa je blagi povjetarac, koji je pirkao, nosio zrakom miris ljubičica što je bilo itekako ugodno za naša osjetila.
Muzej soli
Nakon što smo malo protegli noge slijedio je put u grad Pag u Muzej soli gdje se nalazi stalna izložba solarstva u skladištu gdje se nekoć čuvala sol. Tu se moglo vidjeti kako se dobivala sol na tradicionalan način, fotografije na zidovima prikazuju nekadašnji život ljudi koji su tu živjeli i prehranjivali obitelj zahvaljujući soli.
Mogli smo vidjeti razne eksponate kao što su vagoni za prijevoz soli, razni alati, oprema i uređaji koji su se koristili za proizvodnju soli. Paška je sol najkvalitetnija sol koja se proizvodi u Hrvatskoj, no svakako sa soli ne treba pretjerivati, to svi znamo, ali pitanje je koliko se toga držimo?!
Nakon soli u programu je bio posjet galeriji „Paške čipke“ koja se nalazi u samom središtu Paga na gradskom trgu u sklopu Kneževa dvora. Galerija je osnovana 1998. godine zahvaljujući Društvu paških čipkarica koje su željele predstaviti čipku u javnom prostoru pa zahvaljujući njima otvorili su nam galeriju kako bismo i mi pogledali nešto po čemu je Pag posebno poznat.
Paška čipka upisana je u UNESCO-ov registar nematerijalne kulturne baštine te je izvorni hrvatski proizvod i poseban suvenir otoka Paga.
Koliko je truda i vremena uloženo u ono što smo vidjeli ne mogu niti zamisliti jer proces izrade čipke iglom traje danima, tjednima, mjesecima… Nakon razgleda paške čipke imali smo kratak odmor na rivi uz kavicu, a zatim je opet slijedio šlag na kraju dana: posjet lunjskim maslinicima.
Vrtovi lunjskih maslina
Lun je naselje na najsjevernijem dijelu otoka Paga. Putem smo prošli kroz Novalju i mogli vidjeti urbanizaciju na sve strane: toliko kuća i apartmana nabacanih naokolo da sam se zapitala postoji li ikakva građevinska inspekcija na otoku Pagu.
Predivne lunjske masline na tom području obitavaju stotinama i tisućama godinama. Brojke kažu da na površini od oko 400 hektara prema procjenama raste 80 000 maslina dok se Vrtovi lunjskih maslina protežu na 24 hektara površine te sadrže 1500 stabala divlje masline Olea oleaster linea cijepljena maslinom oblicom.
Mogli smo vidjeti masline neobičnih oblika, visoke krošnje, široka stabla, obgrljeno drveće, zaista pravo bogatstvo Mediterana gdje se jasno vidi utjecaj bure na oblik masline. Svaka je maslina vodila svoju priču stotinama godina pa ne čudi što se od svake može zamisliti lik žene, muškarca, djeteta – kao da pokazuje sklad i biljaka i čovjeka kako su preživljavali na ovom otoku prkoseći velebitskoj buri…
Masline su okružene kamenom i suhozidima koji su ovdje zbog ovaca građeni posebnom vrstom suhozida visokog i do 1,8 m, a širokog 2 metra. Na vrh se stavljao kameni vijenac tzv. ozuba koja je ovci onemogućavala preskakanje preko zida. No ipak toliki suhozid gradio se i radi uklanjanja što više kamenja s parcela kako bi se oslobodio prostor za rast trave za ispašu ovaca jer ovce su štetile maslini, ali kasnije i oblikovale izgled masline pa danas slobodno šeću ovim krajem.
Zemlja muškoj, a maslina ženskoj djeci
Ovo su jedinstvene sačuvane divlje masline, a najstarija poznata maslina stara je oko 1600 godina. Dio ovog područja proglašeno je botaničkim rezervatom i to je jedan od tri najstarija rezervata divljih maslina na svijetu. Zanimljivo je da se zemlja na kojoj rastu masline s generacije na generaciju prenosi na mušku djecu u obitelji, a maslina pripada ženskoj djeci. Stoga vlasnici zemlje na kojoj raste maslina nisu vlasnici i same masline koje su obilježene različitim bojama i slovima kako bi vlasnici što lakše pronašli svoju maslinu.
Nakon obilaska maslinika posjetili smo i suvenirnicu u kojoj se prodaju originalne rukotvorine od maslinova drva. Tu smo se razišli s našim vodičem i nastavili naš put prema Metajni.
U nastavku čitajte o predivnoj stazi „Life on Mars“.
