„Pijana pruga“ u Istri
U posljednje vrijeme često viđam fotografije tamo neke „pijane pruge“ po društvenim mrežama pa čim sam vidjela najavu izleta u Istru koji vodi na tu prugu, odmah sam se prijavila.
No, „pijana pruga“ bila je samo jedna usputna stanica, naš izlet obuhvatio je i lijepu stazu Stjepana Hausera koja je također sve popularnija, kao i na povratku posjet gradu Labinu. Savršeno isplanirana nedjelja sa sunčanim danom mogla je krenuti!
Pijana pruga
Dakle, „pijana pruga“ jest željeznica koja se počela graditi 1948. godine za potrebe prijevoza raškog ugljena i duga je 52,7 kilometara od Raše do Lupoglava. Završena je 1951. godine i bila je u upotrebi sve do 2009. godine otkad propada. Upravo zbog odrona koji su se na pruzi dogodili, ona se iskrivila i u međuvremenu je dobila naziv „pijana pruga“. Taj dio „pijane pruge“ nalazi se podno Učke, blizu naselja Kožljak.
Inače, prugu su gradili omladinci i „dobrovoljci“ kojima to i nije bio baš dobrovoljan rad pa su mnogi Istrani emigrirali u Italiju i dalje kako bi izbjegli mukotrpan rad na pruzi ili u rudnicima. Postojao je plan da se pruga poveže i s Rijekom radeći tunel Učku, međutim, to se nikad nije dogodilo, a pruga je u međuvremenu propala i danas je odredište nas, izletnika. Do pruge se iz sela Kožljak brzo dođe. Većina nas snimila je pokoju fotografiju, što smiješnu, što ozbiljnu i to je to. Realno nema se tu što previše raditi, ali je na prvu zanimljivo; dođoh, vidjeh….
Staza Stjepana Hausera
Druga destinacija bila je staza Stjepana Hausera u Raklju. Staza je duga 5 kilometara i ide uz samo more od rta Svetog Mikule do uvale Kalavojne. Mi smo išli obrnutim smjerom. Najljepši dio staze je uvala Luka u kojoj se nalazi velika plaža i kod nje olupina starog broda i to mi je nekako bilo najzanimljivije. Ostalo, bez obzira što je šetnica lijepa, nije me toliko oduševilo koliko sam možda očekivala. Valjda sam se već navikla na lijepe šetnice uz more pa mi je ovo bila samo jedna od. Makar, plaža je lijepa i nedostupna automobilima, stoga je posebna, a možda bi mi doživljaj bio potpuniji da je ljeto. Ovako mi se čini da je staza, kao što joj ime govori, popularna radi imena koje nosi. Možda sam razočarana jer nismo sreli onoga čije ime nosi, ne znam…
Nakon završene šetnje u Raklju smo na vrhu posjetili i staro naselje Rakalj i kaštel Stari Rakalj gdje se vide dijelovi zidina te staru crkvu sv. Agneze. Inače u mjestu se nalazi muzej književnika Mate Balote (Mijo Mirković pravim imenom) koji je tamo i rođen.
Labin odiše prošlošću
Svakako bih preporučila spoj današnjeg izleta od Kožljaka i „pijane pruge“ do staze Stjepana Hausera kao jedan lijepi izlet, ali uz napomenu da ne očekujete previše. Meni je savršen bio kraj dana proveden u Labinu, gdje smo ručali i prošetali po starom gradu koji odiše prošlošću. Stare kamene kuće, neke renovirane, neke propadaju; mačke na ulicama, stari prozori, tiramoli – vješano rublje ispred kuća, sve u duhu starih istarskih gradića. Mali gradić, ne prevelika gužva u ovo doba godine, imali smo dovoljno vremena za proći starim kamenim ulicama, pogledati poneki izlog lokalnih umjetnika i na kraju dočekati prekrasan zalazak sunca kao neku točku na i…
