Put juga: Klis

S prijateljicom u posjet drugoj prijateljici, dugo nas je zvala i sad je pravi trenutak. Iako nismo ljubiteljice dugog toplog ljeta (makar legenda kaže da sam dobila ime po liku iz filma „Dugo toplo ljeto“), a već je dosta ugrijalo, odlučile smo napokon posjetiti prijateljicu u Splitu pa kud puklo, da puklo!

Kao što sam rekla, autoput mi nije opcija: jednostavno nisam ljubiteljica jurnjave po autoputu, osim ako mi se baš ne žuri. U startu smo odlučile da nećemo žuriti, ali ćemo krenuti na vrijeme i stat ćemo tamo gdje nam se staje.

Neću autoceste, ali neću niti preko Sinja, možda samo na povratku. Idemo preko Knina, vozimo uz Kosovo, nekakve Biočiće i Miočiće. Tu sam se već pitala kamo ćemo zalutati, ali pročitala sam ta živopisna imena na karti i zaključila da smo na dobrom putu.

Vozimo se tako Dalmatinskom zagorom, cesta je sasvim solidna, iznenađuje me koliko stabala trešanja usput viđamo. To crveno slatko voće naprosto mami, trešnja će biti čežnja ovog izleta…

Meštrovićev poklon rodnom kraju

Prošli smo kraj jedne neobične kamene kuće i baš govorim kako je lijepa kad odjednom vidimo putokaz za Meštrovićev mauzolej. Nalazimo se u mjestu Otavice, blizu Drniša, skrećemo desno uz drvored, prolazimo most na rijeci Čikoli, a gore na brežuljku crkva Presvetog Otkupitelja, grobnica obitelji Ivana Meštrovića. Ivan Meštrović naš veliki kipar, arhitekt i književnik provodio je ljeta upravo na ovom području i ovdje je pokopan.

Ne možemo vjerovati: „Čekaj to je baš Meštrovićeva grobnica?“ Brzo guglamo i naš vjerni dr. Google na Wikipediji kaže da je ova crkva izgrađena po Meštrovićevim nacrtima od 1926. do 1931. godine, a u gradnji je rabljen lokalni kamen sa Svilaje i u njoj je posljednje počivalište kipara Ivana Meštrovića kao i najbližih članova njegove obitelji.

Izgradnjom grobnice Meštrović je ispunio namjeru da svojoj obitelji izgradi grobnicu, a svom kraju podari crkvicu, usred Petrova polja. Nažalost, u trenutku našeg dolaska počela je padati kiša pa smo s kišobranom obišli okoliš mauzoleja koji nije bio otvoren pa nismo uspjele vidjeti unutrašnjost, a izvana je djeluje zaista posebno. Bilo je to prvo iznenađenje na našem putu: baš tu, u Otavicama.

Na ulazu sam vidjela turističku ploču s označenim mjestima pa sam tako doznala da je ona divna kamena kuća zapravo kuća Meštrovićevih roditelja. Stoga smo se vratile do kuće jer je prednost kad voziš sam sebe i raspoloženog suputnika, upravo u tome što u svakom trenutku možeš negdje stati kad to zaželiš, pa i vratiti se nekoliko kilometara. I tako smo obišle kuću u nastavile put. Kiša je i dalje padala, ali nije mi to smetalo, radovala sam se što nije tako vruće, jer, vjerovali ili ne, neki još uvijek voze automobil bez klime. Dobro je, zasad imamo sreće…

Tvrđava Klis oživljava prošlost

Nastavljamo svoj put dalje, kiša još uvijek pada, prolazimo i Gornji i Donji Muć, ali već prije Splita zanemarujemo navigaciju i skrećemo desno. Bingo, odjednom vidimo tvrđavu Klis! E pa red je i tu stati, opet neplanski, tražili smo, zapravo, trgovinu ili kafić, ali nebo nam se smilovalo i kiša je stala, oblaci se nadvili taman toliko koliko je potrebno da nas čuvaju od jakih sunčevih zraka.

Nisam bila svjesna koliko se povijesti tu krije. Sve ono što sam možda nekad i pročitala, davno je „isparilo“, a sad sam tu, na srednjovjekovnoj utvrdi, mjestu gdje je vladao knez Trpimir, mjestu gdje se branila Dalmacija, mjestu gdje su Turci osvojili grad 1532. dok je Petar Kružić, hrvatski vojskovođa i kapetan kliški i senjski, otišao po pomoć, a 1537. je izgubio život u borbi s Turcima prilikom turskog osvajanja Klisa. Nakon toga događaja brojni su uskoci otišli u Senj, odakle su nastavili ratovati protiv Turaka, a tijelo Petra Kružića pokopano je u kapeli sv. Petra na Trsatu. Također, znamo za poznate stube Petra Kružića ili trsatske stube koje je upravo kapetan Klisa dao izgraditi 1531. godine.

S tvrđave se vide Split i more, okolna polja, a poseban je pogled i na lokalni stadion. Na tvrđavi nalazi se obnovljen Knežev dvor, kulturna i turistička atrakcija. Ovo mjesto poznato je i po kliškim uskocima pa danas postoji povijesna postrojba Kliški uskoci koja čuva kulturnu i povijesnu baštinu Klisa.

Turisti koji danas posjećuju ovu tvrđavu najvjerojatnije dolaze iz razloga što se tu snimala popularna serija „Igre prijestolja“ čime je tvrđava stekla svjetsku popularnost jer je na ovom mjestu snimala i Emilia Clarke, čuvena Daenerys Targaryen.

Ulaznica na tvrđavu naplaćuje se 75 kuna za odrasle. Bila je to jedna ugodna šetnja po tvrđavi, gore je puhao blagi povjetarac pa je, zapravo, bilo i ugodno, još jedno neplanski posjećeno mjesto. Važno je biti spontan, bez plana i programa, ima li što slađe?!

Nismo još do Splita ni stigli, ali smo tu blizu, još ćemo posjetiti Solin pa Mravince pa tek onda Split…