Putoholičari

Put juga: Omiš

Na putu prema Klisu slučajno, a sada ciljano krenuli smo putem Meštrovića. Naime, kod Omiša, točnije u blizini mjesta Gata, iznad kanjona rijeke Cetine nalazi se prelijepi spomenik Mili Gojsalić, rad hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.

Milin je pogled najljepši

Mila Gojsalić bila je hrvatska mučenica i junakinja iz Zagore koje je živjela za vrijeme Poljičke republike i Turaka. Mila je spriječila Turke 1530. godine da osvoje Poljice tako što je ušla u skladište baruta u turskom taboru i zapalila ga. Pritom je poginula zajedno s brojnim Turcima koji su se nakon toga prepali te su ih Poljičani iznenadili, napali i tako ih porazili.

Jedna legenda kaže da je Mila uspjela pobjeći  iz logora i u smrt skočila s litica iznad Cetine. Stoga Milin kip danas stoji iznad Cetine i gleda prema njoj i Omišu, a pogled je s tog mjesta impresivan. O junakinji Mili pisao je i August Šenoa, a prema njoj je i Jakov Gotovac skladao operu. U vrijeme našeg posjeta nekoliko je motorista posjetilo vidikovac i kip, a i ja sam sjela i naslonila se na njega i jednu čitavu minutu uživala vjerojatno u najljepšem pogledu, makar ih je bilo još dosta toga dana, ali Milin pogled zasigurno najljepši. Teško se bilo odvojiti od ovog mjesta, no morali smo krenuti dalje.

Tvrđava Mirabela i Omiš

Spustili smo se nakon vidikovca do Omiša i dalje produžili uz Cetinu do izletišta i restorana „Radmanove mlinice“. Tu nismo morali tražiti hlad jer ga ima u izobilju, a rijeka Cetina bila je donekle prometna kajakašima i turistima.

Zelena oaza mira, mjesto za predah i opuštanje gdje možete prošetati brojnim puteljcima uz rijeku Cetinu ili sjesti u restoran u kojem vam neće donijeti račun. Znaju oni da je popularno postalo dijeliti fotografije računa po društvenim mrežama pa kažu: “E, baš nećete!“ Iako su cijene uobičajene i ne bavimo se tim stvarima, danas je to postala svakodnevnica.

Uglavnom, nakon kratkog predaha uz Cetinu vratili smo se do Omiša. Omiš je gradić  u Splitsko-dalmatinskoj županiji kroz koji sam dosad samo prolazila na putu prema Splitu kad sam živjela južnije. Sad sam napokon uspjela prošetati starim gradom i posjetiti tvrđavu Mirabela (Peovica) koja se nalazi iznad starog grada Omiša na visini iznad 200 m. Tvrđava je izgrađena u 13. stoljeću i služila je kao promatračnica. S tog mjesta su omiški gusari nadgledali more i galije, imali su savršen pogled na more.

Da je utvrda zaista sagrađena u 13. stoljeću dokazuje i bizantski novčić pronađen u temeljima utvrde koji je ubacio gusar prilikom gradnje.

Do tvrđave se brzo dođe prolaskom kroz stari grad, samo je uspon malo strm, a u samoj tvrđavi, da biste došli do vrha, morate se uspeti ljestvama. Odozgo, za nagradu, vidite čitav grad i savršen gusarski pogled na ušće rijeke Cetine, more i obližnje otoke.

Stari dio grada vrlo je šarmantan, s ponekom zanimljivom suvenirnicom, trgovinom hrvatske prirodne kozmetike, glavnom crkvom sv. Mihovila iz 17. stoljeća. Cijeli grad odiše poviješću, a fascinantne su te stijene koje se izdižu iznad krovova kamenih kuća i zapravo su stalna prijetnja gradu bez obzira na osiguranja. Iznad grada nalazi se i utvrda Fortica, ali do nje treba otprilike sat vremena. To ćemo nekom drugom prilikom, možda jednog dana i na omišku feratu koja je dosta popularna u posljednje vrijeme i također vodi do Fortice.

Suvenirnice u starom dijelu Omiša odišu šarmom

Omiš je baš onako poseban gradić koji treba obići, ne samo proći magistralom ne stajući. Mi smo dobar raspored imali, nakon šetnje otišli smo u obližnje mjesto na ručak kako bi nam se slegli dojmovi svega viđenog. Posjet Mili Gojsalić, Cetini i Omišu bio je pun pogodak!