Put juga: Split i Solin

Posjet Splitu započinjemo, a kako drugačije, nego na Poljudu; točnije posjetom tematskom parku „Za sva vrimena“. Vjerni navijači Hajduka svojim donacijama stekli su pravo upisa svoga imena u parku pa se tako na instalaciji koja čini riječ Hajduk nalazi više od tisuću pločica s imenima navijača.

Razgledavajući park “Za sva vrimena” nazočili smo i fotografiranju mladenaca s kumovima

Split ko Split

Idemo dalje u centar svita: splitska riva, Dioklecijanova palača, Peristil i katedrala sv. Dujma (sv. Duje); puno povijesti na jednom mjestu, možda smo i prebrzo prošli sve to, kao da nije svjetski, a naše.

Bilo je prevruće da bismo se penjali na zvonik sv. Duje, bila sam davno pa zaobilazim teži napor, samo lagano do Prokurativa, zatim kratka vožnja do Marjana. Nije još bila velika gužva i navala turista, ali osjetilo se da pristižu. Šetnju ovim gradom vjerojatno olako shvaćamo pa smo nekako brzo izmigoljili iz grada tražeći neki veći mir.

Split ko Split – najluđi grad na svitu (iz “Velog mista”)

Arheološko nalazište Salona

Split ko Split, nećemo ga dirati, hvaliti ni kuditi; idemo mi lagano do Solina, grada prijatelja djece. Dolaskom u Solin odmah se moglo primijetiti puno djece u parku, u obližnjoj crkvi jedan je par tek ulazio na vjenčanje, a drugi su već slavili vani. To je najmlađi grad u zemlji te ima više rođenih nego umrlih. Rijeka Jadro (Solinčica) protječe kroz mjesto, a izvire na području Klisa. Nakon kratkog obilaska Solina uputili smo se pješice otprilike 2 km do Salone, ostataka antičkog grada. Put do Salone vodio nas je kroz bezbroj vrtova s maslinama, smokvama, vinogradima; sve makadamom i okruženi zelenilom – baš dobro što smo izabrali šetnju, veoma je godila.

Salona je bila metropola rimske provincije Dalmacije, a danas je najveći arheološki park u Hrvatskoj. Prema legendi ovo je rodno mjesto cara Dioklecijana.

Salona je prvotno bila luka ilirskih plemena Dalmata koji su trgovali s grčkim pomorcima, kasnije je stekla status rimske kolonije i postala sjedište Ilirika. Ostaci bedema i predmeti grčkog podrijetla upućuju na to da su Grci bili utemeljitelji ovog grada. Prvi put spominje se 119. godine prije Krista, za vrijeme rata Ilira i Rimljana, a grad je srušen od Avara i Slavena 614 godine.

Putem dalje prema amfiteatru prošli smo i kraj nalazišta 16 sarkofaga poredanih u nizu dugom 43 metra gdje su se ukapali kršćani nakon 4. stoljeća.

Brzo smo došli do amfiteatra iako je sunce već polako zalazilo. To je rimska građevina koja je mogla primiti 17 000 gledatelja te su se ovdje odvijale borbe gladijatora. Dolaskom na travnati dio amfiteatra dala sam si oduška i odglumila jednog popularnog pjevača koji je narednih dana imao koncert u Splitu, a zatim sam shvatila da se neposredno uz amfiteatar nalazi jedna kuća s balkonom i na balkonu žena: uživa li u zabavom programu ili joj netko narušava mir?! No s obzirom na lokaciju, vjerujem da se svega već nagledala.

Amfiteatar je mogao primiti 17 000 gledatelja

Stojiš na tom povijesnom mjestu i zapitaš se je li stvarno moguće da su se tu odvijale gladijatorske borbe – ostaci kažu da jest. Čovjek bi čak pomislio da smo otada i napredovali, no jesmo li zaista? I dalje postoje neke druge borbe oko nas, samo sad nisu upletene životinje u kavezu i promijenilo se oružje, ali je čovjek ostao isti…