Put u Bosnu: Za mene cijelu i deset…

Nedavno sam pogledala film „Deset u pola“ oskarovca Denisa Tanovića. Tema filma istražuje gdje se mogu pojesti najbolji ćevapi u Sarajevu. Međutim, isto pitanje vjerojatno bi se moglo postaviti i u Banjoj Luci, a to sam pitanje bezbroj puta čula i u gradu Travniku.

Kad naručujete ćevape u Travniku

Naravno, to me podsjetilo na nedavni posjet svojem rodnom Travniku. Već se pomalo pročulo gdje su najbolji ćevapi u Travniku, čak se može vidjeti i po cijenama jer si ugostitelji daju za pravo da se proglase najboljima i podignu cijene, ali zapravo je po meni jedina istina da su svugdje podjednako dobri. Kad vas put odvede u Travnik, običaj je pojesti ćevape pod obavezno, bez toga kao da niste bili. No kao što kaže naslov filma „Deset u pola“ i odnosi se na sarajevsku porciju ćevapa, u kojoj dobijete deset ćevapa u pola lepinje, u Travniku vrijede druga pravila.

Mala, školska, srednja ili velika – koju god porciju da odaberete, nećete pogriješiti

Ovo su jaaako bitne informacije za ćevabdžinice u Travniku, to je gradivo koje vrijedi zapamtiti kad vas put dovede u Travnik i poželite naručiti veliku porciju ćevapa. Ponovimo još jednom, velika porcija jednako 20 ćevapa, samo u Travniku. Cijena ćevapa kreće se od 10 kuna do 40 kuna i manje za veliku porciju što je stvarno više nego povoljno za sve ljubitelje ćevapa.

Travnik ima puno više od ćevapa i ćevabdžinica i, zaista, kad idete posjetiti familiju, a svi su redom dobri domaćini, teško će vam ostati mjesta u trbuhu za ćevape pa se morate svim silama boriti da odbijete domaćina jer niste gladni, a svi znamo da se čuvate za tu jednu porciju makar to bila i školska…

No, vratimo se na Travnik, osim ako netko nije ogladnio u međuvremenu, onda trk po ćevape.

Grad brojnih znamenitosti

Travnik je grad smješten u Središnjoj Bosni kroz koji protječe rijeka Lašva, poznat ponajviše po Ivi Andriću, Ćiri Blaževiću, Josipu Pejakoviću, Vajti… Okružuju ga planine Vilenica i Vlašić, koji je postao prava turistička atrakcija pa je sve poželjnija odrednica za naše skijaše i planinare. To je grad u kojem se nalazi tvrđava, brojne džamije, orijentalne kuće, dvije sahat kule, česme, grad u kojem se nalaze i katolička i pravoslavna crkva, katolički školski centar „Petar Barbarić“ i grad s „Plavom vodom“ tj. kulturnim pejzažom koji je proglašen nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine.

Rodna kuća Nobelovca Ive Andrića

Sahat kula

Vrijeme u Travniku brzo proleti jer dok posjetite familiju ne ostane vam previše vremena za ostalo, tek za ono s početka priče, brzinska posjeta ćevabdžinici…

Ako pak dolazite turistički, onda su prioriteti drugačiji. Svakako bi izbor bio spomenuta tvrđava i „Plava voda“ gdje počinje i završava radnja romana „Travnička hronika“ Ive Andrića. Neizostavno mjesto u Travniku svakako je travnička čaršija koja je obično puna ljudi, no ove jeseni nije djelovala puna šušura, makar je promet kroz sam centar oslobođen od automobila cijelo vrijeme dok je nekoć to bio običaj samo u večernjim satima. U središtu kod gradskog muzeja nalazi se poznati parni vlak naziva „Ćiro“ koji je prometovao željeznicom preko Komara sve do 1975. godine.

Na povratku iz Travnika prvo sam stala upravo na Komar fotkati jesenske boje šume

Plivska jezera

Slijedio je zatim kratki posjet kraljevskom gradu Jajcu i njegovom Plivskom vodopadu, a neizostavno je stajanje i na Plivskom jezeru kod Jajca. Za to treba odvojiti vremena i stati na usputnu kavu samo kako biste uživali u prirodnom ambijentu predivnog jezera. Dakako da je meni uvijek premalo vremena za opuštanje na ovom mjestu jer postoji i Malo jezero koje vidim samo s ceste u prolazu tako da bi svakako trebalo uzeti više vremena za obići područje oko Jajca, od tvrđave i samog grada do jezera i vodenica koje odvajaju jedno jezero od drugog.

Zasad toliko, a kojom drugom prilikom nešto više o kasnijem prolasku kroz Bihać i ljepotici – rijeci Uni…