Put u Cataniju: Tamna Etnina Kći

Utorak je, 27. rujna 2022., a moj dan započinje u 4 sata ujutro. Ustajem, spremam se i upućujem prema aerodromu u Trstu dok mi se kroz glavu neprestano mota misao: „Majku mu, pa od svih lokacija baš sam morao izabrati ovu?!“ Internetski servis Numbeo smjestio je Cataniju na četvrto mjesto najopasnijih gradova u Europi, a ujedno i na prvo mjesto najopasnijih gradova u Italiji. I zaista, Cataniji s punim pravom možemo pridati pridjev „opasna“.

Prvi dojmovi nakon slijetanja

Nakon leta u trajanju nešto manje od dva sata, slijećemo na aerodrom Fontanarossa tik uz centar Catanije. Prvi prizor je spajanje nespojivog – s jedne strane vidiš more u daljini, oko tebe aerodrom karakteristične vegetacije mediteranskog područja, dok se s druge strane u daljini izdiže stratovulkan Etna iz kojeg izlazi dim.

Na aerodromu nas kupi prijevoz do apartmana, što meni i mojoj suputnici Silviji osigurava prvi južnjački šok – sudjelovanje u prometu! Krećemo crvenim MINI Countrymanom k apartmanu, a naš se talijanski vozač ubacuje u kružne tokove, raskrižja i ceste svih razina i nerazina prednosti. Paralelno pričam s njime, a on mi objašnjava jednostavno pravilo funkcioniranja prometa na Siciliji – tko je brži, taj ima prednost. Ako se želiš uključiti sa sporedne ceste na punu glavnu cestu, to radiš isto kao i da je prazna, samo rukom daješ do znanja da se želiš uključiti.

Ako si pak pješak koji želi prijeći cestu, to radiš na način da skočiš na cestu i mašeš rukom da ti auto stane. Treća opcija, ako se nađeš na semaforu i crveno ti je na praznoj cesti, crveno u tom trenutku znači – nastavi voziti. Dakle, usvojili smo način funkcioniranja prometa u Cataniji… Makar teorijski.

Dolazimo u stan u centru grada smješten nedaleko od glavne ulice Via Etnea, koji će biti naša ishodišna točka i dom sljedećih osam dana.

Tamna Etnina Kći

Catania je drugi po veličini grad na otoku Siciliji i smješten je na njegovoj istočnoj strani s izlazom na Jonsko more. Sjeverozapadno od središta grada proteže se stratovulkan Etna.

Povijest ovog područja izuzetno je komplicirana – Cataniju osnivaju grčki kolonizatori, zatim ju preuzimaju Rimljani tijekom Prvog punskog rata te ju pretvaraju u jednu od najvažnijih luka na Sredozemlju. Preuzima ju Bizantsko Carstvo pa Arapi pa Normani, a dijelom Italije postaje tek 1860. godine kada Giuseppe Garibaldi Siciliju pripaja Kraljevini Italiji. Komplicirane povijesne okolnosti zasigurno su pridonijele percepciji identiteta stanovnika – nazovite ih Talijanima, poslat će vas ondje gdje sunce ne sija. Oni su Siciliani.

Katedrala sv. Agate

Zaštitnica je grada sveta Agata (tal. sant’Agata) čiji se spomendan slavi 5. veljače svake godine. Između ostalog, katedrala na glavnom trgu naziva se upravo po njoj – Cattedrale di sant’Agata. U kratkim crtama, Agata je djevojčica koja se zavjetovala na djevičanstvo. Kada se upravitelj Sicilije, Kvintilijan, počeo zanimati za nju, ona ga je nekoliko puta odbila. S obzirom na to da je u to vrijeme na vlasti bio Decije te je na snazi bio progon kršćana, Kvintilijan je to iskoristio da zatoči Agatu iz religijskih razloga. Nedugo zatim biva mučena, prilikom čega su joj odsječene grudi, a uskoro je i ubijena.

Budući da je ubijena 5. veljače 251. godine, svake godine u veljači se u Cataniji održava Festa di sant’Agata u čast zaštitnici. Osim toga, u slastičarnama se može pronaći tipičan kolač u obliku grudi koji se naziva Minne di sant’Agata.

Godine 1669. Etna je eruptirala te prekrila veći dio grada dok je potres 1693. godine uništio cijeli grad. Grad je nakon toga obnovljen u baroknom stilu, stoga nije za čuditi se kako gotovo sve zgrade u centru grada karakterizira barokna arhitektura. Kako su prilikom izgradnje koristili vulkanski kamen, Catanijom dominira crna boja pa se s punim pravom zove i „Tamnom Etninom Kćeri“.

Znamenitosti su izvor raznolikosti Catanije

Žila kucavica grada je Via Etnea na kojoj su smješteni restorani, dućani i suvenirnice, a u večernjim satima postaje poprištem noćnog života. Na dnu ulice proteže se glavni trg, Piazza del Duomo, na kojem se nalazi Cattedrale di sant’Agata i Fontana slona. Dvije minute pješice udaljena je ribarnica na kojoj se može kupiti već pripremljena riba, a u okolnim ulicama niz je restorana prihvatljivijih cijena s cijelom paletom različitih jela.

Na drugoj strani dugačke Via Etneae smješten je park Chiosco Bellini i botanički vrt koji su neizbježna turistička destinacija. U gradu se nalazi preko dvjesto crkva iz razdoblja baroka,  mnoštvo sporednih ulica sa specifičnom ponudom hrane i suvenira te niz trgova, što većih, što manjih. Istaknuo bih Art&Fun district – posebno uređen dio grada gdje su uske ulice prekrivene šarenim grafikama, a kao dekoracija upotrjebljene su i biljke, posebice kaktusi i monstere.

Poseban doživljaj Siliviji i meni bio je odlazak na plažu San Giovanni Li Cuti napravljenu od vulkanskih stijena i pijeska. Da, plaža je uistinu cijela crne boje – od pijeska do kamenja, što je za nas bilo izuzetno egzotično. Kako doći do plaže objasnila nam je prodavačica u lokalnoj Calzedoniji gdje smo kupovali kupaće – metro je bio najbrže i najjednostavnije rješenje iz centra grada.

Hrana se bazira na mesu, ribi i pašti

Catania je grad dobre hrane i pića i još boljih slastica. Pizze, pašte, riba i meso mogu se jesti na svakom kutku, a ne mogu reći ni za jedan restoran da je ponuda hrane bila loša – a nismo ih malo prošli. Dakle, gdje god da sjednete, nećete pogriješiti.

Karakteristična hrana za grad podno Etne su tzv. arancini. Riječ je o pohanim kuglicama riže koje su punjene raguom, mozzarelom, špinatom, pistacijom ili nekom petom kombinacijom. One punjene raguom uglavnom su u obliku stošca zbog sličnosti s Etnom – mljeveno je meso u unutrašnjosti poput lave koja se nalazi u središtu vulkana.

Od mesa najviše se konzumira konjetina – pljeskavice, mljeveno, polpete, svi mogući oblici mesa konjskog podrijetla mogu se naručiti u većini restorana. Jedna od legendi kaže kako su starosjedioci Catanije miješajući otrov u polpete od konjetine, ubili grčke tirane koji su opsjeli grad te ga na taj način spasili.

Ljubitelji ribe slobodno se mogu uputiti ka katanijskoj ribarnici gdje je u ponudi apsolutno sve – od riba preko glavonožaca do školjkaša. Kraj ribarnice nalazi se riblji fast food gdje se s nogu može pojesti svježe pripremljena riblja delicija.

Glavni su predstavnici katanijskih slastica cannoli – tuljci od prženog tijesta koji su punjeni kremastim nadjevom i pistacijama. Već spomenute Minne di sant’Agata mogu se također naći u bilo kojoj slastičarni.

Što se pića tiče, izbor je pozamašan. Alkoholna pića uglavnom se svode na vina i koktele, iako smo probali i tipičnu sicilijansku pivu Moretti. Poznati koktel u Cataniji je Bellini, pripremljen od prosecca i soka od breskve.

Preklopljena pizza Pizzaolo uz pivu Moretti

Što se tiče bezalkoholnih pića, mandarino je broj jedan. Riječ je o gaziranom voćnom piću koji se radi u različitim okusima i različite slatkoće. Iako postoje već gotovi koji se kupuju u dućanima, na kiosku u blizini tržnice pronašli smo mandarine koje čovjek radi na licu mjesta – istisne limetu u čašu, doda voćnog sirupa i sve zalije gaziranom vodom. Ne moram napominjati kako smo došli više puta na taj kiosk.

Treća su opcija voćni sokovi – na svakom uglu nalaze se štandovi puni agruma gdje osoba priprema sok. Tako se za par eura dobije čaša puna soka cijeđenog od naranči, nara, limuna i limete. Sve voće izmiksa se u jednu čašu, čime se dobije prava vitaminska bomba!

Ljudi odišu srčanošću i toplinom

Ogni fichitieddu ri musca è sustanza, sicilijanska je izreka koju će malo koji poznavatelj talijanskog jezika moći prevesti. U doslovnom prijevodu na hrvatski jezik glasila bi: „Svaka jetrica muhe je nužna.“ U prenesenu značenju ovom se izrekom želi naglasiti važnost uživanja u malim stvarima što često u današnjem svijetu zanemarujemo. I zaista, svi Catanesi koje sam upoznao, drže se ove izreke. Jednostavni su ljudi, uživaju u svakodnevnim stvarima i, ono najbitnije, pomoći će ti u kakvom god problemu se nalaziš. Od situacije gdje su nam prodavačice u Calzedoniji poklonile maske za lice jer ih nismo imali za metro do situacije gdje nam konobar u vinariji kraj stana daje svoj broj mobitela ukoliko nam nešto zaškripi s vlakovima prilikom odlaska u susjedni grad na Siciliji. Njegova je bila: „Samo zovite, organiziram vam ja taksi ili nekog svog da vas dovede do Catanije“. Na cesti pitaš jednog Catanesa da ti pomogne nešto naći ili da ti savjetuje gdje jesti, skupi ih se još troje koji su u prolazu i svi ti skupa daju svoje savjete.

Vidio sam brojne turiste koji su se prešetavali Sicilijom noseći majice  s likom don Corleonea, motivima mafije i slično. Osobno to vidim kao vrijeđanje Catanesa i ostalih Siciliana jer gotovo svaka obitelj ima u svojim redovima osobu koja je poginula zbog mafije. O tome se u Cataniji najviše govori kroz umjetničko stvaralaštvo, a jedan je od najboljih primjera pjesma Quannu Moru, Faciti ca nun Moru! (Kada umrem, napravite kao da nisam umro!) posvećenu svima onima koji se bore ili su se borili protiv utjecaja mafije.

Riječ za kraj

Catania mi je osigurala osam dana odmora za dušu i tijelo, hedonistički pristup hrani i piću te nepresušan izvor zabave. Specifična, jedinstvena, ona koja spaja nespojivo. I da se vratim na uvod članka, Catania zaista je opasna – opasno lijepa!