Rab – otok sreće

Otok s dvije strane: jedna kamenitija, a druga šumovitija – kad pristajete Rapskom plovidbom u Mišnjak i vidite goli kamen, ako ne znate, teško biste mogli očekivati bogate šume koje se nalaze s druge strane. Jedan otok s dva lica: na jednoj strani poprilično sam se oznojila, a na drugoj uživala.

Premužićeva na Velebitu i na Rabu

Kako sam već nekoliko puta prošla Premužićevu stazu na Velebitu, napokon je došao red i na Premužićevu stazu na otoku Rabu jer ona, zaista, postoji.

Premužićeva staza na Rabu građena je tridesetih godina prošlog stoljeća. Naš put je krenuo iz Lopara, Premužićevom stazom prema vrhu Kamenjak. Lopar je inače malo mjesto udaljeno 12 km od grada Raba, a najpoznatije je po pješčanim plažama. Među njima je svakako najpoznatija Rajska plaža s koje svake godine gledamo razne skulpture u pijesku koje stvaraju brojni umjetnici u sklopu Festivala skulptura. Sveti Marin, osnivač državice San Marino porijeklom je iz Lopara.

Vrlo smo brzo laganim tempom ostavili ispod sebe Lopar, a odozgo nas je dočekao predivan pogled na Rajsku plažu i otočić Lukovac. Kako je bio savršen dan, pogled je sezao do Velebita, Krivog Puta i vjetroelektrana, a još jasnije vidjeli su se Goli otok, Grgur i Prvić.

Kamen na kamenu do Kamenjaka

Hod Premužićevom stazom bio je dosta ugodan, nenaporan, no pravi je izazov nastao kad smo skrenuli s Premužićeve staze grebenom prema vrhu Kamenjak. Kako i sam naziv vrha govori, kamenja nije nedostajalo. Interesantan je taj Rab. S jedne strane goli kamen i baš smo po tom dijelu mi neumorno hodali, a s druge strane već spomenuti šumoviti dio i grad Rab.

Puno puta po tom teškom kamenu išli smo gore, dolje, gore, dolje – sve dok nismo stigli do vrha Kamenjak, najvećeg vrha na otoku Rabu. Tu smo imali malu pauzu, sunce je već polako zalazilo i započeli smo sa spuštanjem na drugu stranu otoka, prema gradu Rabu.

Izvanredan zalazak sunca

I upravo smo tada dobili prirodnu nagradu: prekrasan zalazak sunca s pogledom na četiri zvonika grada Raba. Tajming je bio gotovo pa savršen premda smo već u to vrijeme trebali biti u gradu Rabu, ali satnica nam se malo poremetila jer je naš „škraping“ trajao duže od predviđenog. No da smo jurili, ne bismo doživjeli prekrasni zalazak tako da se isplatilo kasniti i još jednom zastati i pogledati tu ljepotu i predivan pogled na staru gradsku jezgru Raba.

A u Rabu nas je svejedno dočekala rapska torta u Kući rabske torte gdje smo imali prezentaciju izrade i degustaciju torte prepune badema koja je postala pravi brend otoka Raba. Po mraku i gotovo praznim ulicama prošetali smo gradom Rabom i čuli ponešto o povijesti grada. Zatim smo još malo vremena iskoristili i sjeli na kavu kako bismo još malo guštali u dojmovima čarobnog dana i, naravno, odmorili umorne noge od teškog kamena. Zatim je slijedio povratak kopnu s predivnim slikama ponesenih s Otoka sreće, kako su mu tepali stari Rimljani.